ZRCALO VREMENA

JEDNA OD PRVIH FAŠISTIČKIH LOMAČA KNJIGA U EUROPI: Prije stotinu godina spaljen Slavjanski, Hrvatski narodni dom u Puli

| Autor: Robert BURŠIĆ
Spaljen Narodni dom u Trstu

Uništenjem pulskog Narodnog doma nasilno je prekinuto djelovanje hrvatskih kulturno-prosvjetnih društava i ustanova u Puli, a ubrzo i u cijeloj Istri. Nakon njezina uništenja 1920. godine uslijedio je gotovo 30-godišnji prekid djelovanja hrvatskih knjižnica u Puli, do osnutka Naučne biblioteke, danas Sveučilišne knjižnice, 1949. godine

Talijanski fašisti spalili su hrvatski Narodni dom u Puli istodobno kada i slovenski Narodni dom u Trstu: 13. srpnja 1920. godine, nadnevak koji simbolizira početak hrvatskog holokausta u Istri. Od toga dana nasilje poprima jednu novu dimenziju - prelazi iz više desetljeća prakticiranog kulturocida u etnocid!

Barbarstvo talijanskih fašista

Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, 5. studenoga 1918. godine, talijanska vojska zaposjela je Pulu. Već u prosincu te godine zapovjedništvo talijanske vojske zatvorilo je hrvatske čitaonice u okolici Pule. Nepune dvije godine nakon toga počelo je fašističko nasilje prema Hrvatima i Slovencima u Istri. Fašističke militantne skupine (fasci di combatimento) pojavile su se prvi put u srpnju 1920. godine paljenjem zgrade Balkan u Trstu i pulskog Hrvatskog narodnog doma. Narodni dom u Puli izgorio je do temelja. Time je bila uništena sva imovina hrvatskih društava smještenih u toj zgradi, među ostalim i oko 7.000 knjiga. Bila je to jedna od prvih fašističkih lomača knjiga u Europi, prvi izraz fašističkog terora koji će se ubrzo provoditi diljem Europe. Na lomačama se pale knjige pisane hrvatskim jezikom, ne zato jer imaju "neprihvatljiv sadržaj", već zato jer je jezik kojim su pisane neprihvatljiv. Takvo barbarstvo ne poznaje ni njemački nacizam koji u idućem desetljeću pali knjige, ali ne zbog jezika kojim su pisane, već zbog njima neprihvatljivog sadržaja! Na isti način uništene su i pučke knjižnice u Buzetu i Voloskom, hrvatska tiskara u Pazinu.

Čitaonice toga vremena društva su koja svojim članovima omogućuju čitanje novina, časopisa, knjiga, a time i praćenje zbivanja u zavičaju, domovini i svijetu. One su rasadnici prosvjete, kulture i gospodarskog napretka, institucije važne za širenje pismenosti. Čitaonička društva u vremenu narodnjačke akcije u Istri postaju više od toga. Ona su stjecišta ljudi i ideja, sastajališta istomišljenika, mjesta za dogovor o političkoj akciji, središta za organizaciju raznih oblika prosvjetnog, kulturnog i društvenog života uopće. Čitaonice organiziraju tečajeve opismenjivanja, predavanja gospodarskog, zdravstvenog i općeg prosvjećivanja, recitatorske, dramske, koncertne i druge priredbe. Na osobitoj su cijeni gostovanja, susreti s poznatim ličnostima, obilježavanje značajnih obljetnica i akcije solidarnosti koje nisu ograničene samo na Istru. Čitaonice osnivaju glazbene sastave, pjevačke i tamburaške zborove, limene glazbe, kazališne družine. Prof. Vjekoslav Spinčić kaže da čitaonice "bijahu ogništa narodne svijesti".

Pula kao veliko obitavalište

Slavjanska čitaonica u Puli jedna je od najstarijih slavenskih kulturnih institucija Istre preporodnog razdoblja i druga hrvatska čitaonica na poluotoku. Osnovana je tri godine poslije kastavske Čitalnice. Pravila čitaonice pisana su dvojezično, hrvatskim i njemačkim jezikom, a potvrdilo ih je Namjesništvo u Trstu, u rujnu 1869. godine, da bi bila osnovana i počela djelovati 1. studenoga te godine. U prvom su odboru pokretači osnivanja i tvorci pravila: Ivan Ravnikar, Ivan Rebula, Mate Rebrović i Anton Žitnik.

U pola stoljeća svoga postojanja ova prva hrvatska čitaonica u Puli nosila je razna imena. Od jednostavna naziva Čitaonica, do Slavjanska, Slovanska, Slavenska, Narodna, Hrvatska, Puljska.

Pula toga vremena je veliko obitavalište ne samo Hrvata, nego i drugih slavenskih naroda pa je opći naziv Slavjanska zacijelo imao biti prihvatljiviji ostalim nehrvatskim, a slavenskim stanovnicima u gradu.

Prof. Spinčić u jednom izvještaju piše: "Već oko godine 1870. bila je u Puli ustrojena čitaonica, prvo društvo uopće te vrsti u gradu, u kojem bijahu prvih godina članovi razni i Nijemci i Talijani i takovi koji su kasnije žestoko kao Talijani nastupali. Pod nekim Slovencima i Hrvatima iz Dalmacije i Hrvatske, te domaćina, osobito otkad je u Pulu došao dr. Matko Laginja, razvio se u toj čitaonici pravi narodni život".

Pulska čitaonica osnovana je po uzoru na kastavsku u gradu koji se tek rađao. Nakon osnivanja, okupila je značajne intelektualce i narodnjačke snage Pule i Puljštine i uspješno počela svoje brojne aktivnosti. Veliku potporu u radu davali su joj biskup dr. Juraj Dobrila i ostali narodni prvaci, a đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer u znak potpore Čitaonici je darovao 100 forinti. Naša Sloga je u svom prvom broju, u studenom 1870. godine, najavila prvu obljetnicu Čitaonice i poručila: "Mi bi želili da prečastna gospoda župnici kotara puljskog našu Čitaonicu u većem broju pohađaju, za moći kroz bližnje poznavanje i dogovor za napredak našega seoskog naroda, koji je jako zaostao, štogod učiniti".

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum