Na naslovnici Glasa Istre toga je dana osvanuo naslov da je pulski Kaštel "baza" narkomana. Stanari Castropole tražili su pomoć policije, Grada Pule i medija jer su se borili s odbačenim narkomanskim špricama. Također, tu je bio i članak o derutnim autobusima Pulaprometa, s pohabanim sjedalima, koji su kod domaćih i stranih gostiju tada izazivali zgražanje, a naslov je glasio "I can't sit here!".

U istom smo broju na stranicama istarske kronike objavili priču o - jednoj sasvim običnoj mazgi. Mazgu su pronašli u mjestu Kolombera, kraj Poreča. Obitelj koja ju je pronašla nije znala što bi sa njom. Krenuli su u potragu, zvali veterinare, ministarstva, ali na kraju mazga, koja dobila ime Gricka, sretno je udomljena. Priča je dobila sretan kraj.

(Arhiva Glasa Istre)

Zatvoren hostel s 90 gostiju

Na trećoj stranici objavljen je članak u kojem je inspekcija rada, u Lovrečici kraj Umaga, zbog stranih državljana zaposlenih na crno ispraznila i na mjesec dana zatvorila omladinski hostel Radgona. Inspektor rada Jerko Gašpar iz porečke ispostave Državnog inspektorata zatvorio je na mjesec dana omladinski hostel Radgona, smješten tik uz more, koji je djelovao u sklopu tvrtke Petrus sa sjedištem u Umagu, a razlog je rad na crno i to stranih državljana.

Tijekom nadzora u tom nekadašnjem slovenskom odmaralištu, a tada privatnom hostelu, danima ranije, zatečena je pomoćna djelatnica u kuhinji iz Bosne i Hercegovine, a voditelj objekta i vlasnik, Slovenac i umirovljenik, Petar Fridau nije imao ni radnu ni poslovnu dozvolu. To nije bilo sve. Kao odgovorna osoba nije imao prijavljeno ni mirovinsko ni zdravstveno osiguranje. Druge dvije radnice bile su uredno prijavljene. Iako je Fridau upozoren da ima 24 sata vremena da isprazni hostel i obavijesti svih 90 gostiju, on to nije učinio.

(Arhiva Glasa Istre)

Stoga je, dan prije objave članka, došlo do neodgodivog pečaćenja svih prostorija i bungalova. Šok i nevjerica pojavili su se na licima gostiju iz Slovenije kojima je godišnji odmor u trenu pretvoren u noćnu moru. Žalili su se i bunili jer su platili godišnji te da ne mogu tek tako napustiti prostorije u kojima su boravili. No, shvatili su da pomoći nema i da nisu krivi inspektori, koji provode zakon, već direktor koji je sve znao danima ranije.

Na 6. stranici objavljen je izvještaj s redovite mjesečne konferencije tadašnjeg istarskog župana Ivana Jakovčića. Veći dio navedene konferencije bio je posvećen obnovi otočja Brijuni, a još više ključnom pitanju tko će u konačnici upravljati tim otočjem. Pritom se Jakovčić jasno zauzeo da se upravljanje prepusti tvrtki Brijuni rivijera d.o.o., koja je ulaganja u otočje procijenila na 52 milijuna eura i bez državnih jamstava, te iskazao sumnje u mogućnost realizacije konkurentskog modela Ministarstva kulture, prema kojem bi upravljanje ostalo u državnim rukama, unutar Javne ustanove, s planiranim ulaganjem od 104 milijuna eura.

(Arhiva Glasa Istre)

- S našim se konceptom može odmah krenuti u posao, može se brzo realizirati obnova i nisu potrebna državna jamstva. Ako država ne misli tako, ja to mogu razumjeti, ali molim da se stavi 104 milijuna eura na stol i da krenemo u obnovu otočja. Ja neću biti protiv mada sumnjam i ne vjerujem da će to biti moguće, rekao je tada župan Jakovčić.

Na stranicama pulske kronike objavili smo apel stanara iz pulske ulice Castropola koji su tražili pomoć od policije, Grada Pule i medija jer je pulski Kaštel "baza" narkomana i stanište opasnog otpada - odbačenih šprica. Naime, na Kaštelu, jednom od turistima najatraktivnijih mjesta Pule, u dubokoj hladovini raslinja narkomani su jednostavno stvorili svoju bazu, i to na nekoliko mjesta. Sastaju se, pričali su nam tada stanari Castropole, već u devet sati ujutro, a druga je tura okupljanja čim se smrači. Kažu da su u više navrata pokušali intervenirati u Arheološkom muzeju te policiju upozorili na tu problematiku, no odaziva nema. Iz policije su im kazali kako će obići teren, ali da ne mogu maknuti ovisnike s javne površine. Stanje je, pisali smo, dodatno alarmantnije ukoliko se uzme u obzir da je 90 posto ovisnika zaraženo hepatitisom C te da su šprice izvor zaraze čak i nekoliko dana nakon upotrebe. Na kraju članka pisali smo kako su godinu dana ranije u Istri evidentirana 74 nova ovisnika o heroin, što je dvostruko manje nego li 2000. godine. Ipak, najviše je novih ovisnika, tada bilo upravo u Puli, njih 39.

(Arhiva Glasa Istre)

Muke po mazgi

Našoj se redakciji javila Dubravka Medančić iz Kolombere kod Červara, u predgrađu Poreča. Kazala je da je zbrinula mazgu koja je danima najprije bila vezana za stablo bez vode i hrane, a potom lutala po okolici. No, nije znala što će s njom. Nije imala uvjete za brigu o njoj. Nakon što su je zbrinuli zajedno sa svoje dvije koze počeli su tražiti nekoga da je zbrine. Pojavili su se različiti problemi.

Najprije su zvali veterinarsku ambulantu, a li tamo su joj rekli da nemaju boksa za mazgu. Od policije su dobili sličan odgovor. Svi su ih upozoravali da ih ne ugrize. Zvali su razna ministarstva, a interes da je zbrine iskazao je jedino jedan vlasnik farme iz Raše. Pitali su se pritom i ima li ta mazga svoga vlasnika. Kako je rekla Dubravka, došlo im je potom dvoje djece od desetak godina sa špagom jer da ih je tata poslao po mazgu, a li oni su ih poslali kući i rekli neka dođe tata. O slučaju su upoznali i županijsku veterinarsku inspektoricu koja im je kazala kako u ovom slučaju postoje dva rješenja. Da zadrže udomljenu mazgu ili da se zbrine u skloništu za životinje. Na kraju priče, mazgi, koja je dobila ime Gricka, nađen je udomitelj i ona je od onda imala dovoljno hrane i vode za doživjeti dostojnu starost - jedne sasvim obične mazge.

Povezane vijesti

• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Biciklistički maraton u Rovinju okupio 400 Nijemaca i Austrijanaca
• Vremeplov Glasa Istre: Nagovještala se godina u znaku planetarno popularne glumice rođene u Puli
• Vremeplov Glasa Istre: Crkva bi cenzurirala filmove, Istra jeftinija od Dubrovnika