Počelo je s njenim sitnim provokacijama, vulgarnostima i dobacivanjima, najprije mojoj ženi pa djeci pa gostima… Potom se nastavilo puštanjem glasnog radija u sitnim noćnim satima, lupanjima u dva, tri sata ujutro na sve strane, toliko da se buka čuje sve do potkrovlja. Kulminiralo je prije nekoliko mjeseci kada je u malom kutku dvorišta počela gomilati izmet od psa i iznutrice od ribe pa se sada od smrada tamo više ne može živjeti. Smrad je, malo je reći, neizdrživ, ispričao nam je naš sugovornik
Vodnjan, Trgovačka ulica (Snimio Dejan Štifanić)
Što učiniti kada vam susjed zagorčava život, a institucije sliježu ramenima i lopticu prebacuju jedna drugoj? Osim glavobolje, nervoze i osjećaja bespomoćnosti, rješenja nema. To najbolje zna naš sugovornik koji već mjesecima muku muči sa susjedom praktički u samom centru Vodnjana, i to do te mjere da je zbog svega odselio iz vlastitog stana u privremeni smještaj. Naravno da ga želi i prodati, no zbog cijele situacije potencijalni kupci brzo odustaju, a on se u očaju pita da li uopće moralno stan s takvom susjedom nekome prodati. Svjestan je, kaže, da je odgovor zapravo niječan, ali sam više nema ni snage ni živaca rješavati ovu zastrašujuću situaciju za cijelu njegovu obitelj.
- Problem u ovoj zgradi, u kojoj su sada tri stana, a osim našeg i stana našeg susjeda s kojim živi ta problematična osoba, u trećem povremeno živi jedna austrijska obitelj, počeo davno prije, a situacija postaje sve gora i gora i ja jednostavno više ne vidim rješenje. Riječ je o susjedi koja zapravo čuva starog susjeda u prizemnom dijelu zgrade i koja je samo podstanar. Počelo je s njenim sitnim provokacijama, vulgarnostima i dobacivanjima, najprije mojoj ženi pa djeci pa gostima… Potom se nastavilo puštanjem glasnog radija u sitnim noćnim satima, lupanjima u dva, tri sata ujutro na sve strane, toliko da se buka čuje sve do potkrovlja. Kulminiralo je prije nekoliko mjeseci kada je u malom kutku dvorišta počela gomilati izmet od psa i iznutrice od ribe pa se sada od smrada tamo više ne može živjeti. Smrad je, malo je reći, neizdrživ. Jednostavno tjera na povraćanje, gotovo u dahu ispričao nam je naš sugovornik.
Nakon posljednjih događaja odlučio je na dvorišnu stranu staviti pleksiglas na prozore hodnika da bi spriječio da smrad dopre u njihove gornje katove. Međutim, u tom trenutku susjeda ga je napala metalnom šipkom te mu prijetila da će ga ubiti…
- Bio je to trenutak kada sam odlučio nazvati policiju. Bilo mi je svega dosta! No, policija je došla i mene ispitivala jedno pola sata: "Tko je zvao? Vi. Zašto? Molimo osobnu, koji Vam je OIB? Što se dogodilo….?" Onda su pozvonili na vrata susjede, ali im ona nije htjela otvoriti i - nikome ništa. Otišli su neobavljena posla. No, problemi su se nastavili, počela je gotovo svake noći bjesomučno lupati tko zna čime, treskati vratima, vikati… Imam sve to snimljeno, tako da sam dosad šest puta zvao policiju. Svi su, osim jednog mladog policajca, slijegali ramenima jer im ona nije željela otvoriti vrata, pa su dolazili i odlazili neobavljena posla. Taj se mladi policajac zainatio i kucao im je i zvonio svakih deset minuta, dok naposljetku taj stari susjed nije otvorio vrata. Međutim, rekao je policiji da on ponekad kucka da pozove tu svoju sustanarku da mu pomogne, da ponekad tresnu vrata… I opet nikome ništa, kaže nadalje naš sugovornik.
Međutim, taj dnevno-noćni teror s bukom i smradovima se nastavio, izmet se gomila, smrad se širi, a susjeda je počela zatvarati vodu na zajedničkom šahtu pa cijela zgrada povremeno ostaje vode…
- U jednom trenutku supruga i ja smo odlučili podnijeti prijavu u PU istarskoj. Od tada su nas jednom zvali da damo detaljniju izjavu po nalogu državnog odvjetništva, ali u kojoj je to fazi sada ne znam i pitanje je hoće li se išta pokrenuti. Rekli su nam samo da susjeda ima zabranu pristupa, ali to me baš puno ne spašava. Pokušao sam potom kod njihove obiteljske liječnice potražiti pomoć, ali mi je ona rekla da oni nisu neubrojivi, da gospođa sve negira i da kao liječnica ne može ništa poduzeti, kao ni patronaža koja dolazi kod starog susjeda.
- Kontaktirao sam potom komunalnog redara zbog psećeg izmeta, smrada i općenito nehigijenske situacije, ali mi je rekao da to nije javni prostor i da ne može ništa, ali kada sam mu rekao da dolazi policija, ipak je došao. No, ni njemu susjeda nije otvarala vrata pa je i on je otišao neobavljena posla. Od tada je prošlo 15, 20 dana i ne znam hoće li se vraćati i pokušati nešto riješiti. Otišao sam i u Zavod za javno zdravstvo, Sanitarnu inspekciju, ali mi je također rečeno da to nije javna površina i da oni ne mogu ništa, iako je to higijenski i javnozdravstveno vrlo upitna situacija, priča nam nadalje sugovornik.
Idući korak bilo je obraćanje Centru za socijalnu skrb, odjelu za odrasle, jer su, kaže nas sugovornik, on i njega žena željeli potaknuti postupak mirenja da se vidi u čemu je problem i zašto ona to radi. Međutim, službenica ih je obavijestila da to nije baš tako lako realizirati, jer susjedi sve negiraju, a ona nema pravo nekome ući u stan i prekontrolirati sobe pa tako ni utvrditi okolnosti u kojima ti ljudi žive. Jedina nada leži u činjenici da susjeda možda ne brine dobro o tom starom susjedu pa su naš sugovornik i njegova supruga potpisali pritužbu o lošoj skrbi za starca. I sad čekaju hoće li se nešto pomaknuti.
- Zadnja instanca nam je veterinarska inspekcija s obzirom na taj izmet psa, pa što bude. Ne znam kome se više obratiti. Svi sliježu ramenima, nemaju ovlasti ili im se ne da uplitati u to, a ja ne znam što ću. Pokušavam prodati taj stan, no potencijalni kupci se predomisle kad vide susjedstvo i osjete taj smrad, kaže nam i pokazuje odgovor jedne agencije za nekretnine u kojem stoji: "Poštovani, javljam vam da su klijenti koji su jučer pogledali vašu nekretninu odustali od kupnje. Naime, sve ih se dojmilo i bili su oduševljeni sve dok nisu vidjeli izmete psa na dvije terase, iako se radi o susjednim terasama. Smatraju to potencijalnim problemom. Ne mogu si zamisliti da sjede na svojoj terasi uz mirise izmeta. Žao mi je jer ih se sama nekretnina stvarno dojmila…"