PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA
Iz novinarskog notesa: EGZOTIKA DOMAĆE PROIZVODNJE
(D. MEMEDOVIĆ)
Kada prsti zabride od višesatnog rada grabljicama po plodovima i lišću, a u dnu leđa zasjeva bol od istezanja prema gornjim granama, lako je opravdati cijenu maslinovog ulja iz domaćinstva od 90 ili 100 kuna za litru. Vjerojatno nešto sa cijenom ima i predstava da su sva ulja našeg podneblja kvalitetna, da naši uzgajivači ne upotrebljavaju previše zaštitnih sredstava, da su naša ulja u svijetu jako tražena…
No, činjenica je da bi cijenu kod velikih proizvođača trebali diktirati troškovi uzgoja, u kojem je berba možda i najzahtjevnija, a da oni koji prodaju na kućnom pragu onda cijenu prilagode prema susjedima. Zimus sam prisustvovao edukaciji na kojoj je jedan naš stručnjak "išamarao" lokalne maslinare riječima da nije španjolsko maslinovo ulje nužno loše ako košta tri ili četiri eura. Objasnio je da su Španjolci troškove omasovljenjem proizvodnje sveli na minimum te da će istarski maslinari u budućnosti, naravno oni koji teže velikim brojkama, ili morati jako poraditi na brendiranju svog ulja, žele li zadržati ovakvu cijenu ili kresati troškove uzgoja, žele li cijenom izaći ususret tržištu. Kao primjer naveo je da u Španjolskoj iznad stabala u redovima oblikovanim za strojnu obradu prolazi stroj kroji trese krošnju i odmah sakuplja plodove koji se dalje s trake slijevaju u kamion.
Tako ono što kod nas obitelji, prijatelji ili najamnici ručno odrade preko vikenda, stroj na Iberskom poluotoku riješi u tek nekoliko minuta. A nasadi im se protežu u hektarima i hektarima. Dakle, kada plaćamo cijenu od 13-ak eura po litri maslinovog ulja na kućnom pragu, zapravo plaćamo egzotiku domaće proizvodnje, odnosno ručnog branja. A i to je premalo s obzirom na uloženi trud, reći će nam na to svaki berač starog kova nakon napornog vikenda provedenog na škalunu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
