"Stočarstvo je način života. Svi koji se njime bavimo ne možemo životinje staviti na "stand by". Vezani smo uz njih sedam dana u tjednu i tako kroz cjelu godinu". Jezgrovito će opisati svoje životno i egzistencijalno opredjeljenje Ivan Mejak iz malog sela Podgaće, najveći uzgajivač istarskog goveda na Ćićariji.

Uzgaja šezdesetak grla i time nastavlja obiteljsku tradiciju. Nekoliko je još stočara na Ćićariji, ali je u njihovim štalama puno manje goveda.

Mejakovi su se oduvijek bavili stočarstvom za vlastite potrebe. Uzgajali su krave radi mlijeka, ali i ovce, i zimi ih pasli na pašnjacima priobalja sve do Rovinja, dok su ljeti bili na ispaši na Ćićariji. Od 2007. godine intenzivnije su krenuli u uzgoj istarskog goveda, a Ivan je 2016. godine od oca Grge preuzeo obiteljski OPG kao nositelj.

Najveći dio stada otpada na istarsko govedo koje uzgaja radi mesa, a samo su dvije muzne krave, jedna simentalka i montafonka.

Stočarstvo je to u sustavu krava - tele. Kada telad navrši šest mjeseci prodaje je većinom Agenciji za ruralni razvoj Istre sa sjedištem u Pazinu. Ne mora brinuti za plasman mesa na tržištu.

- Jedna briga manje, oni nam otkupljuju gotovo sve, kaže Ivan i dodaje kako se uz određene uvjete može živjeti od stočarstva. Iako, uz naporan rad, poteškoća ne nedostaje, a na Ćićariji je osnovni problem zemljište.

- Kod nas na istarskom krasu, a i u većini dijelova Hrvatske zemljište je previše rascijepano, male su površine. Drugi problem, ne manje značajan su neriješeni imovinsko pravni odnosi. Male su čestice, a za svaku zna biti još dvadeset, trideset suvlasnika. Zahvaljujući dobroj volji ljudi, s nekima smo zakup pašnjaka riješili na formalan način preko ugovora, a s nekima na neformalan, usmenim dogovorom i zahvalan sam im na podršci. Treba nam dosta livada radi košnje trave jer šest sedam, mjeseci stoku hranimo sijenom, a neophodne su nam i površine za ispašu, kaže Ivan. Godišnje se pripremi i do 200 tona sijena, a sve je to na Ivanovim "leđima".

- Da bi se povećala isplativost i produktivnost trebalo bi možda udvostručiti stado, ali ograničenje je ispaša i hrana. Jednako tako i radna snaga koju je praktički teško naći. Nisam ni pokušavao jer kakva je bila situacija da se u puno boljim poslovima nije moglo naći radnika, pretpostavljan da ni meni to ne bi uspjelo, realan je Ivan.

Prije stotinjak godina u Podgaćama, jednom od četrnaest sela Ćićarije živjelo je petstotinjak stanovnika i bilo moguće i tisuću grla krupne stoke te dvije, tri tisuće ovaca. Danas je u selu od 63 kućna broja svega četrdesetak stanovnika. No Ivan kaže kako se u Podgaćama odlično živi.

- Lijep je to život kome odgovara, miran i spokojan, a sve je ipak blizu. Jedan život koji nikada ne bi zamijenio za gradski, kaže ovaj otac petero djece.

Zahvaljujući uspješno realiziranom EU projektu krajem 2018. godine Ivan je nabavio potrebnu opremu. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, Mjera 6 "Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja", Podmjera 6.1.1. "Potpora mladim poljoprivrednicima" iz Programa ruralnog razvoja 201.-2020. godine.

- Dobili smo 50 tisuća eura bespovratno i dodali još nešto vlastitih sredstava, postavili veliki šator za skladištenje sijena i kupili roto balirku. U planu je bilo kandidirati i projekt zbrinjavanja stajskog gnoja, ali nisam mogao ishodovati građevinsku dozvolu za izgradnju odlagališta za gnoj i ne bi prošao na natječaju. Morao sam odustati jer prostorni plan uređenja laniške općine među ostalim nije bio usklađen s zakonom. U međuvremenu je novo vodstvo laniške općine uspjelo donijeti izmjene i dopune prostorno planske dokumentacije i imao bi šanse realizirati takav projekt. Sada završava aktualno razdoblje, otvara se novo pa ćemo vidjeti što će biti, ali dobra prilika je već propuštena jer bio je veliki povrat, a sada se smanjio, priča nam Ivan.

Izmjene i dopune prostorno planske dokumentacije, bile su i pokrenute upravo stoga kako bi se laniški prostorni plan uskladio s planovima više razine i zakonskim i podzakonskim propisima, a potaknute su bile i zahtjevima mještana koji žele pokrenuti proizvodno-poslovne, turističke i poljoprivredne djelatnosti na tom području.

Jedino se Ivan na Ćićariji profesionalno bavi stočarstvom dok je drugima to dopunska djelatnost ili se time bave za osobne potrebe. Mogućnosti za razvoj stočarstva na krajnjem sjeveru Istre, kaže, značajno su smanjile u odnosu na ono što je bilo prije možda pedesetak, sto godina, jer nekadašnje su pašnjaci zarasli u šumu. Kapacitet za stočarstvo bio je dosta velik. Možda se desetak tisuća komada stoke moglo prehraniti na pašnjacima, a danas je sve zaraslo u šumu i nema ekonomsku računicu.

Iako nema certifikat, OPG Mejak bavi se pravom ekološkom proizvodnjom u netaknutoj prirodi Ćićarije. Stoka je ljeti na ispaši na Gajskom polju, a zimi se hrani sijenom.

Stočnu farmu Mejakovih u selu Podgaće, kao primjer dobre prakse na području teritorijalno najveće, ali stanovništvom najsiromašnije istarske općine na čijih 144 četvornih kilometara živi tek tristotinjak stanovnika, obišli su još 2012. godine i sudionici stručne ekskurzije Foto rural koji su u sklopu EU projekta očuvanja bioraznolikosti Istre posjetili prekogranična područja uključena u ovaj projekt.

Projekt APRO - Prekogranična inicijativa za zaštitu i revitalizaciju biološke raznolikosti okoliša korištenjem autohtonih pasmina, istarskog goveda boškarina, ali i istarske ovce, koze, magarca…, bio je zajednički projekt Agencije za ruralni razvoj Istre, županijskog Odjela za poljoprivredu, i Kmetijsko gozdarske zbornice Slovenije - Kmetijsko gozdarskog zavoda Nova Gorica, a realizirao se u sklopu programa IPA Slovenija - Hrvatska. 2007.-2013. godine. Nositelj je bio upravo AZRRI, a konačni cilj bio je vratiti životinje koje su nekad živjele na slovenskom krasu i cijelom slovenskom dijelu Istre, revitalizirati ruralni prostor krasa, zadržati mlade i obnoviti gospodarsku aktivnost, budući da su sela s obje strane granice zahvaćena jakom depopulacijom.

Grgo Mejak u tom je projektu već tada predstavljen kao primjer dobre prakse, a njegov sin Ivan nastavio je njegovu misiju i dalje je ustrajan na tom putu, svim nedaćama usprkos.

Povezane vijesti

• Ćićarija u srcima treće generacije Ćića u Argentini
• Svečano otvorena Franetova staza na Ćićariji
• Ćićarija: Nakon žilet žice, na granicu stavljen i portun