IN MEMORIAM MLADEN JUVENAL MILOHANIĆ: U životu je nastojao služiti, a ne zapovijedati

Don Mladen Juvenal Milohanić (Snimio Luka Jelavić)

U rodnom Tinjanu pokopan je preč. Mladen Juvenal Milohanić, umirovljeni svećenik Porečke i pulske biskupije, donedavni župnik u Bujama i dekan Umaško-oprtaljskog dekanata koji je preminuo 12. rujna u Svećeničkom domu u Puli, u 83. godini života.

Don Mladen Milohanić, krsnog imena Juvenal, rođen je 6. svibnja 1940. u župi Tinjan, šesto dijete roditelja zemljoradnika Bože i Marije. Niže razrede osnovne škole pohađao je u rodnom Tinjanu, a zatim u Pazinu. U Biskupsko sjemenište u Pazinu upisao se 1955. godine, a nakon mature u Pazinu započinje i svoje školovanje na Visokoj teološkoj školi. Po povratku iz vojske upisao se na Teološki fakultet u Zagrebu gdje stječe diplomu teologije 1968. godine. Zaređen je za svećenika po rukama biskupa dr. Dragutina Nežića u Puli 11. srpnja 1965. godine, a 28. kolovoza iste godine slavio je mladu misu u rodnom Tinjanu. Kao mladomisnik dobiva od biskupa dekret za župnog vikara u Vodnjanu i upravitelja Župa Juršići i Galižana.

Život vlč. Mladena uvelike je obilježila teška prometna nesreća 1971. godine u Limskom kanalu, a nakon jednogodišnje rehabilitacije, zdravstveno još uvijek u nemogućnosti aktivno vršiti pastoralnu službu, upisuje se na Pedagošku akademiju u Puli 1972. godine. Nedugo potom imenovan je župnikom u Labinu i Podlabinu gdje ostaje osam godina. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je 1980. godine, stječući akademski naziv profesora talijanskog jezika i južno-slavenske književnosti. U Beču 1982. postiže stupanj magistra znanosti, usko specijalizirajući iščitavanje glagoljskih knjiga i rukopisa. U to vrijeme kao kapelan u Breitenfurtu kraj Beča usavršava se i u arhivistici. Župe Buje i Triban preuzima 1983. godine, gdje ostaje do potkraj života, a u kraćim razdobljima excurrendo upravljao je i župama Kaštel, Kršete, Krasica i Momjan. Dvanaest godina predavao je latinski i vjeronauk u srednjim školama u Poreču i Bujama. Višegodišnji je biskupijski povjerenik za spomeničke orgulje i član vijeća za arhive biskupije. Bio je predsjednik IKD "Juraj Dobrila" u Pazinu, obnašao je službu potpredsjednika Matice hrvatske ogranka Umag i Pazinskoga memorijala, bio je suradnik Istarske Danice i raznih zbornika, autor je četiriju knjiga iz crkvene povijesti Istre, među kojima i dvije o biskupu Jurju Dobrili, čiji je bio osobiti štovatelj. Uz veliko poznavanje glagoljaštva, bio je jedan od ponajboljih poznavatelja velikana istarske Crkve, posebno biskupa Jurja Dobrile i mons. Bože Milanovića. U izdanju Matice hrvatske, ogranak Buje, čiji je bio član, objavio je velebno izdanje „Glagoljski zapisi i natpisi na Bujštini“. To je samo dio njegovog izdavačkog i istraživačkog opusa.

Učinio je mnogo na održavanju i uređenju sakralnih objekata, a velike zasluge ima i za obnovu povijesnih orgulja u župnoj bujskoj crkvi. Stekao je zavidan ugled i poštovanje među vjernicima, ali i drugim građanima, gdjegod je službovao, posebno u Bujama gdje se najdulje zadržao. Tu je, u crkvi Majke Milosrđa, obilježio pedeset godina misništva, početkom studenog 2015. godine.

"Drago mi je da sam baš na Bujštini proveo veći dio mog životnog i radnog vijeka, susretao dobre ljude, posebno sam zadovoljan što sam velik dio svećeničkog poslanja proveo u Bujama. Moram reći da sam uvijek u životu nastojao služiti, a ne zapovijedati, jednako Hrvatima i Talijanima, jer smo svi djeca Božja.", poručio je tada vlč. Milohanić, koji je uz sve ostalo bio jedan od osnivača Dobrovoljnog vatrogasnog društva Buje. Bitku sa životom izgubio je pripremajući monografiju o župi Triban kod Buja, gdje je službovao gotovo do izmaka svojih snaga.