životna priča

IGOR PAMIĆ, legenda istarskog nogometa: "GUBITAK SINA ALENA PUNO JE UTJECAO NA MOJU DALJNJU KARIJERU. Malo san se opušti, bilo je tu i alkohola. Nisan se moga borit, nisan moga delati svoje delo. Biža san od problema"

  Mislin da će ti svaki dati isti odgovor ki se bavi z nogometon - to je droga. Kada san prestaja igrati, reka san da trener neću biti nikada u životu, ma nema šanse. Pun mi je klinac karantena, treninga… Ali ni pasalo ni dva miseca, vrah mi ni da mira. I da moren, sad bin igra, ali ne moren. To je čudo. Najlepče delo na svijetu

| Autor: Bojan ŽIŽOVIĆ
Igor Pamić (Snimio Milivoj Mijošek)

Igor Pamić (Snimio Milivoj Mijošek)


Iako bismo se rado s njim našli u recimo njegovoj kućnoj konobi u Pamićima kraj Žminja, ovoga smo puta morali potegnuti do Karlovca da bismo razgovarali s Igorom Pamićem, Paminjom, Divom iz Žminja. Početkom 90-ih bio je najbolji istarski nogometaš, a onda se bacio u trenerske vode pa sada po drugi put trenira trećeligaša NK Karlovac 1919, s kojim je prije desetak godina napravio čudo i doveo klub u Prvu HNL. I nije to jedini klub koji je Paminjo uveo u Prvu ligu. Učinio je to i s Istrom 1961, odnosno tadašnjom Pulom 1856. No, jedna je tragedija sve promijenila. Paminjo se suočio sa smrću sina Alena koji je 2013. doživio srčani udar na malonogometnoj utakmici u Maružinima kod Kanfanara.

- Siguran sam da je gubitak Alena puno utjecao na moju daljnju karijeru, malo san se opušti, bilo je tu i alkohola. Nisan se moga borit, nisan moga delati svoje delo, biža san od problema, otvoreno nam govori. 

45 kilograma 

U neformalnom će nam razgovoru otkriti da se nakon smrti sina udebljao 45 kilograma. Bila je to neopisiva bol, koja se i dalje osjeti u glasu Paminja kad spomene Alena.

No, možda je dijelom i stvar karaktera što je Pamić uvijek sebi davao u zadatak da s nekom, barem na papiru, lošijom ekipom napravi velike stvari. Tako je i sada ponovno odlučio doći u Karlovac. "Nema takovih budala ka ča san ja. Normalno, ja san vajk tamo kade ni šoldi, to se zna", kaže. Priča nam to na ručku na koji nas je poveo u blizini Karlovca. Izabrao je restoran pokraj nogometnog igrališta NK Ilovca. Zašto nas to ne čudi? Sve je kod njega u znaku nogometa. Pa i gastronomija.

Naivno smo pomislili da ćemo razgovor napraviti na miru, u četiri oka. Ali ne može Paminjo bez kumpanije. Već u Karlovcu, na jednoj prekrasnoj terasi uz rijeku Koranu, priključuju nam se Pamićev prijatelj i dugogodišnji pomoćnik na trenerskoj klupi Miroslav Kuljanac, koji je to bio i dok je Paminjo bio u NK Istri 1961. Danas doduše Kuljanac nije Pamićev pomoćnik, već je sportski direktor u Hrvatskom dragovoljcu, ali njih su dvojica toliko povezani da se stalno obilaze i susreću. Za stolom je i čovjek kojeg njih dvojica oslovljavaju s Grobar i za kojeg do kraja našeg boravka nismo uspjeli doznati čime se bavi, ni zašto su mu nadjenuli takav nadimak.

"Tu u Karlovcu san doživi sve samo lipo - od rezultata do poznanstava. Nevjerojatan je bi osjećaj poć iz trete u drugu ligu, pa iz druge u prvu gdje se boriš za vrh. Tako da za taj sportski dio nemam ča reć. Upoznaš puno ljudi i ostaneš vezan za taj kraj. Zato san i reka da mi je kao da se vraćam doma, u nogometnom smislu. Specifičan je ovo grad, ali ne bih posebno naglašavao ča je to posebno u njemu. Ovdje ljudi strahovito drže do sebe, do svoje sredine", kaže Paminjo, koji je u Karlovcu u prvom navratu bio od 2007. do 2011. Te prve godine je ovdje igrao i pokojni Alen, koji je iz Karlovca otišao u Rijeku. Sada je, pak, s Paminjom tu njegov sin Zvonko, također odličan nogometaš, kojeg su ozljede zaustavile u blistavoj karijeri.

Zvone je tu

- Da, Zvone je sad tu. Nažalost, on je s tin kolinom ima dvi operacije, tako da ni to šlo u smjeru u kojem je trebalo poć. Ali dobro. Nema veze. Opet mora biti sretan i zadovoljan, ipak je igra Prvu ligu, kupio ga je Bayer Leverkusen, igrao je za Dinamo, mladu reprezentaciju… Mislim da more biti zadovoljan, sigurno ni napravio ono ča bi trebao, ali opet sam taj podatak da si bio igrač velikih klubova, moraš biti zadovoljan. Samo ča mu se karijera skratila za pet, šest lit, govori Paminjo.

U Karlovcu nema domaćeg istarskog pršuta, kobasica… Kako preživljava bez toga, pitamo ga. Doduše, za ručkom primjećujemo da jede vrlo malo, pije vodu. Otkriva nam i da svako jutro pješači po nekoliko kilometara, radi vježbe, onda gleda snimke utakmica, pa slijedi ručak, odmor, popodnevni trening u klubu, opet pješačenje i tako iz dana u dan.

- Ne fali mi domaća kužina. Nisan izbirljiv, ja se znajden na svaken dijelu svijeta, tako da ča se kuhinje tiče, problema nema. Lipo mi je u Žminju, ali toliko se navikneš na taj ritam da si stalno negdje drugdje… Sad su i neka lita, koncentriraš se na delo i provivaš u najkraćen mogućen vremenu napraviti nekakav pomak. Uostalom, vidite da je s autocestom ta udaljenost između Karlovca i Žminja sada niš, ne predstavlja nikakav problem.

Nogomet je njegov život. Bez njega ne može.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini