Priča o "Božanskom boju" prvi je put interpretirana posjetiteljima na ovogodišnjem Festivalu istarskih maneštri. Od tada se svake prve subote u mjesecu održava turistički obilazak grada kao kultnog mjesta starih Slavena i srednjovjekovnog burga. Zanimanje je prilično veliko jer radi se o jedinstvenoj priči koja se pred posjetiteljima "čita" iz krajolika

Trendovi u turizmu mijenjaju se pa turizam doživljaja postaje sve važniji. U tom nastojanju mnoga turistička mjesta nastoje izvući nešto zanimljivo, nešto što se kao doživljaj kroz priču ili uprizorenje može ponuditi turistima. I dok mnogi na razne načine nastoje osmisliti, pa čak i izmisliti nešto što bi mogli ponuditi turistima, Gračišće ne treba ništa izmišljati, taj gradić iznimne ljepote treba samo čitati. Naime, Gračišće i njegova okolica u svojim toponimima, u nazivima brda, dolina, šuma, vodotoka i ostalih geografskih pojmova čuva govor stanovnika koji su ove prostore napučili u ranom srednjem vijeku. To su stari Slaveni, kako ih obično nazivaju dok su još bili pogani, prije nego su primili kršćanstvo. O tim vremenima svjedoči brdo Perunčevac s 469 metara nadmorske visine, sjeverozapadno od Gračišća.

Brdo Perunčevac

Ime brda potječe od slavenskog boga Peruna. Tko je Perun? Po vjerovanju starih Slavena bio je demon, natprirodno biće, u našem pojmovlju božanstvo ili bog gromovnik, bog munje, vjetra i oluje, ali i bog vatre, žetve i pravde. Vjerovanja starih Slavena izražavaju se kroz lokalne kultove. Stoga je Perun gromovnik vrhovno božanstvo samo pojedinih staroslavenskih plemena i zato mu na prostoru njihovog obitavanja pripada najviši hijerarhijski, ali i najviši geografski položaj, s kojeg svojim "strilama nebeskim" može gađati sve pod sobom. A pogled na sve pod sobom može imati jedino ako se nalazi na vrhu, u ovom slučaju na vrhu Perunčevca s kojeg se prostire širok pogled na sjeverne i istočne predjele središnje Istre na kojima obitavaju Slaveni koji ga štuju i koji mu prinose žrtve.

Budući da je brdo nedaleko Gračišća prozvano Perunčevac, posve je izvjesno da se na njegovom vrhu nalazio Perunov žrtvenik postavljen u sredini grada, gradišta ili gračišća. Gračišće dolazi od sveslavenske riječi "grad", a označava ograđen prostor, prostor opkoljen ogradom koji je ujedno i dvor, dvorište, a sve izvan njega je nadvor - vani. Slaveni - kojima jezično pripadaju "grad" i "dvor" - "stanuju u šumama i oko rijeka, po močvarama i uz jezera kojima se teško prilazi, i grade više izlaza iz mjesta prebivanja zbog opkoljavanja koja ih često snalaze", stoji u jednom srednjovjekovnom spisu.

Gračišće je zapravo grad, odnosno prostor uređen za povlaštene, u ovom slučaju božanske osobe. U tom su gradu - gračišću stari Slaveni posebno štovali Sventevita, na čije su mjesto kao Perunove hipostaze, kada su primili kršćanstvo postavili sv. Vida, od tada zaštitnika gračaške župe. Na štovanje Peruna u Gračišću podsjećaju "Perunove dveri", portal s perunicama ili perunovim kolima.

        Na stare Slavene podsjeća i lug, danas su to Pićanski i Čepićki lug. Naime, u lugu, močvari mjesto je drugog važnog slavenskog božanstva, Volosa. "Božanski boj", kako se obično naziva vječiti ciklus izmjene godišnjih doba, predstavlja sukob Peruna i Volosa. Volos ili Veles je božanstvo zemlje, vode, stoke i podzemlja i glavni je protivnik gromovnika Peruna kojem otima ženu Mokoš, domaćicu njegova dvora, boginju plodnosti, a s majkom otima i njihova sina Jarila, božanstvo vegetacije i proljeća.

Lug i Dumbrava

Gromovnik Perun svojim "strilama nebeskim" s Perunčevca i Gračišća napada Volosa, a kad ga savlada, jer ga kao božanstvo ne može ubiti, iz njega, pogođenog gromom tada izlazi sve što je oteo. Na svijet se tada, kao proljeće vraća Jarilo, a obliku kiše Mokoš, koja natapa polja i potiče vegetaciju. U tom se boju Volos poput zmije preoblači u novu kožu i ponovno kroz potoke, rukavce i bujice iz luga podno Pićna kreće prema Gračišću - Perunovom gradu na gori, po Mokoš i Jarila i tako svake godine kroz cijelu vječnost. Perunov suparnik Volos ili Veles ponekad se prikazuje i kao zmaj, odnosno zmija s medvjeđom glavom, a upravo takvog nalazimo u Gračišću. Volos se kao zmija i božanstvo podzemlja krije pod dubom (hratsom) i zato se šume nad dolinom često nazivaju Dubrave, dok na vrhu duba na njega Perun vreba kao orao. Poprište ove epizode iz staroslavenskog vjerovanja je Dumbrava, šuma koja prekriva južne obronke brda što se pruža iznad Pićanskog luga i Potpićna.

        Gračišće ne treba izmišljati nikakvu priču, već samo iz krajolika koje ga okružuje pročitati "Božanski boj". Iako se i u nekim drugim područjima mogu iščitati detalji "Božanskog boja", rijetko se negdje na ovako pristupačnom i objedinjenom prostoru, toliko zgusnuto može pronaći toliko podataka o staroslavenskom vjerovanju.

Priča o "Božanskom boju" u Gračišću je prvi put interpretirana posjetiteljima ovogodišnjeg lipanjskog Festivala istarskih maneštri. Od tada se svake prve subote u mjesecu održava turistički obilazak Gračišća kao kultnog mjesta starih Slavena i srednjovjekovnog burga. Nakon šest mjeseci održavanja ovog programa može se reći da je zanimanje za obilazak Gračišća prilično veliko jer radi se o jedinstvenoj priči, o priči koja se pred posjetiteljima "čita" iz krajolika, a temelji na interpretaciji toponima Perunčevac, Gračišće, Dol, Lug, Dumbrova. To uz priče o kršćanskom sv. Vidu, sv. Jurju i Bogorodici, upotpunjuje prikaz staroslavenskog kulturnog nasljeđa u Gračišću i njegovoj okolici.

- S obzirom na prilično veliko zanimanje javnosti za priču o starim Slavenima u Gračišću, osmišljavamo prezentaciju Gračišća kao staroslavenskog kultnog mjesta. Osim vođenja po gradu i upoznavanja s njegovom prošlošću, razmišljamo i o drugim programima koji će Gračišće afirmirati kao jedinstven prostor kulture starih Slavena u Istri s obzirom na originalnu i do velike mjere očuvanu toponomastiku u kojoj su doslovce konzervirani ostaci jezika starih Slavena koji su u ranom srednjem vijeku napučili ove prostore, kaže općinski načelnik Ivan Mijandrušić.

Jedinstveni u Istri

Za ostvarenje svih zamisli koje se razrađuju, Gračišće trenutno nema potrebnih kadrovskih niti financijskih mogućnosti, ali ima ideje koje se temelje na tradiciji, nematerijalnoj i materijalnoj baštini. Bila bi to turistička i kulturna ponuda jedinstvena u Istri. Uzmemo li u obzir da je Gračišće već poznato po smotri vina, festivalu svirača na usnim harmonikama, festivalu istarske maneštre i Vidovi, prvoj ljetnoj pučkoj fešti u središnjoj Istri, dodamo li tomu priču o staroslavenskom svetištu i srednjovjekovnom burgu, posjetitelji mogu naći dobar razlog za posjet Gračišću u bilo koje doba godine.