Kolera može uzrokovati smrt svega nekoliko sati nakon pojave simptoma. Učinci koje ostavlja na tijelo donijeli su joj zloglasno ime - Plava smrt; nazvana je i pseća smrt, plavi teror, crna kolera. U Istri je najpogubniji bio treći val epidemije, ljeti 1855. godine

Europu, pa u njoj i istarski mikrokozmos, tresle su boleštine koje su pokosile mnogobrojne živote: kuga (pestis, crna smrt), tifus, velike boginje, španjolska gripa, španjola, koja je uz kugu uzrokovala najveći pomor ljudskog roda, kolera, pa sida i sada koronavirus. Vrijeme donosi nove izazove i probleme s kontrolom i suzbijanjem zaraznih bolesti, na koje znanost tek treba dati svoja rješenja.

U ovome prilogu riječ je o koleri, koja je svojedobno "krenula" iz Indije. Ljudi u Indiji živjeli su u strahu od kolere još od antičkih vremena. Tek u 19. stoljeću i ostatak svijeta iskusio je strahote ove bolesti. Trgovci su nenamjerno raširili smrtonosni virus po Kini, Japanu, Sjevernoj Africi, Bliskom Istoku i Europi. Uslijedilo je šest epidemija kolere koje su pokosile milijune. Desetljećima se smatralo da je ta bolest stvar prošlosti sve dok se 1961. godine nije pojavila epidemija u Indoneziji te proširila na ostatak svijeta. Epidemija se nastavlja i danas. Godine 1991. od kolere je oboljelo 300 tisuća ljudi, a preminulo 4.000.

"Zbog zagonetnoga načina i brzine širenja, u zapadnome je svijetu kolera izazvala šokantno stanje, slično onomu kakvo je u ranijim stoljećima nastupilo pojavom kuge, kada je među stanovništvom, koje je u ozračju sveopće panike pokušavalo bezglavo pobjeći od epidemije, vladala izreka 'Mox, cito, longe!' (Brzo, hitro, daleko!)", piše Samanta Paronić u svom diplomskom radu, koji koristim za pisanje ovoga priloga "Demografska slika župe Barban u 19. stoljeću kroz prizmu matičnih knjiga".

Ono što je najstrašnije u vezi kolere je to da ona može uzrokovati smrt svega nekoliko sati nakon pojave simptoma ukoliko se ne liječi. Učinci koje kolera ostavlja na tijelo donijeli su joj zloglasno ime "Plava smrt", jer se bolesniku na koži pojavljuje nijansa plave boje. Nazvana je i pseća smrt, plavi teror, crna kolera… Kolera je proljevna bolest koja dovodi do brzog gubljenja tekućine iz ljudskog tijela. Krivac za ovu bolest je bakterija nazvana Vibrio Cholerae.

Iz tridesetih godina 19. stoljeća datira naputak parmskoga liječnika Giacoma Tommasinija kako se i čega pridržavati s ciljem zaštite od epidemije. Upute su zanimljive već stoga što sliče onima koje znanstvenici preporučuju i danas u pojavi koronavirusa: izbjegavati kontakt s predmetima ili ljudima koji su nedavno bili u doticaju s oboljelima te živjeti što dalje od zaraženih područja; u jutarnjim satima, prije odlaska iz kuće, popiti gutljaj alkoholnoga pića, a u onim večernjima okrijepiti se aromatičnim čajem, kao i dezinficirati tijelo komadićem vunene tkanine natopljenim vinom; osobama koje dolaze u posjet oboljelima savjetuje se provođenje fumigacije služeći se klorovodičnom kiselinom te ispiranjem otopinom kalcijeva klorida; iznimno je važna čistoća zraka u domovima, provjeravati i pripaziti da u istoj prostoriji ne boravi veći broj osoba; konzumiranje teško probavljive hrane te neumjerenost u jelu i piću mogu stvoriti pogodno tlo ili ubrzati razvoj kolere; kao djelotvoran oblik (samo)pomoći navodi se važnost pronalaženja hrabrosti i duševnoga mira u ozračju opasnosti od pojave i širenja zaraznih bolesti. Dakle, ne paničariti.

Kolera je u srpnju 1835. godine iz Francuske dospjela na Apeninski poluotok, a do konca 1837. godine proširila se na čitav italski prostor. Talijanske su vlasti i prije njezina pojavljivanja tijekom 1831. godine u zemlji organizirale sustav zdravstvene kontrole - karantenâ i sanitarnih kordona i na morskoj i na kopnenoj granici. Zabranjivale su se vjerske procesije i održavanje sajmova te određivale kazne za prekršitelje odredaba koje su donosili zdravstveni magistrati.

Imenovana su zdravstvena povjerenstva koja su nadzirala održavanje higijenskih uvjeta, a jedan od njihovih zadataka bila je i briga o smještaju oboljelih osoba u odgovarajuće karantene, opskrbi lijekovima te pronalaženju medicinskoga osoblja.

Nezaobilazna "putovnica" za svakoga tko je želio prijeći iz jedne u drugu državu, drugi grad ili drugo mjesto, postaje zdravstvena potvrda (bolletta sanitaria). Kolera je u Istru, pomorskim putom, dospjela 1836. godine iz Chioggie, zahvativši najprije Pulu, dok se kopnom proširila do Pazina, Žminja, Savičente i Vodnjana.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam