BOTANIČKI SPOMENICI
DUGOVJEČNA STABLA POD ZAŠTITOM NATURE HISTRICE Pinije u Karojbi i čempresi u Rovinju
Pinije su još žive jer se već dva stoljeća netko uvijek brinuo o njima. Našli su pogodnu mikroklimu izvan svog prirodnog habitata, ali to nije dovoljno bez ljudske pažnje, kaže botaničar Slavko Brana. O stoljetnim čempresima na rovinjskom groblju brine Komunalni servis
Četiri stabla pinije koja se uzdižu iznad kuća, crkve i zvonika Karojbe zaštićeni su kao botanički spomenik prirode. O njima se brine lokalna zajednica pod nadzorom javne ustanove Natura Histrica koja upravlja zaštićenim dijelovima prirode na području Istarske županije. Najstarije stablo ima više od dvije stotine godina i izgleda kao da je jučer posađeno, jer kao i ostala nešto mlađa stabla, zdrav je kao dren. Visoko iznad zemlje uživaju u suncu i vjetru istarskog kontinentalnog krajolika. Zaštićeni su jer se nalaze izvan njihovog prirodnog ambijenta i pravo je čudo da su se tako razvili daleko od mora. Pod zaštitom su od 1966. godine, punih 53 godina šira zajednica se o njima brine.
Očišćene krošnje
Botaničar Slavko Brana, djelatnik ustanove Natura Histrica priča mi da su nedavno krošnje očišćene, suvišno granje odstranjeno kako bi stablo zadržao ravnotežu u rasporedu težine.
- Imali smo jednog jednakog giganta pod zaštitom u Labincima nedaleko Poreča, ali se stablo počelo ozbiljno naginjati i prijetilo da će se srušiti na obližnje kuće pa smo bili primorani odstraniti ga, priča Brana. U Karojbi je sve pod kontrolom, uspravni su i zdravi. Opseg najvećeg stabla iznosi 3,5 metara, visok je preko 15 metara. S obzirom na godište četiri stabla pinije proživjeli su u simbiozi s mještanima cijelo devetnaesto i dvadeseto stoljeće. Izgleda da su ih posadili par godina nakon propasti francuske vladavine, godinu dana ili dvije nakon poraza Napoleona kod Waterlooa 1815. godine. Posađeni su i počeli se postupno dizati u visine u vrijeme vladanja Habzburške monarhije, dočekali su Talijane, potom Jugoslaviju i na kraju evo ih s nama. Krošnje snimljene s objektivom uperen prema suncu doimlju se kao nestvarne čipke, oponašaju lakoću življenja dok su korijenjem čvrsto pričvršćeni za zemlju.
Osnovna djelatnost javne ustanove je zaštita, održavanje i promicanje zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti na području Istarske županije. Natura Histrica nadzire i način obavljanja dopuštenih gospodarskih djelatnosti u zaštićenim područjima. Slavko Brana će na to dodati da je temeljni uvjet rada ustanove koja je utemeljena 1996. godine suradnja sa lokalnim zajednicama. Primjer Karojbe je znakovit, suradnja je djelatna, a vrijednost spomenika, složit ćete se, je neprocjenjiva.
- Stabla su još živa, jer se kroz dva stoljeća netko uvijek brinuo o njima. To je najjednostavniji i najrazumniji odgovor na pitanje zašto su pinije izdržale toliko vremena izvan svog prirodnog habitata. Našli su pogodnu mikroklimu, ali to nije dovoljno bez ljudske pažnje, kaže Brana.
Istra je bogata botaničkim spomenicima prirode kao i jedinstvenim primjerima parkovne arhitekture kao što je rovinjsko groblje gdje dominiraju masivni piramidalni čempresi koji dostižu visinu od oko 15 metara. Poredani su u osam redova, a Brana kaže da ih ima negdje između 115 i 120. Rovinjski Komunalni servis se brine o njima, stalno se čiste, suhe grane se odstranjuju. Dok sam ih snimao prišao mi je djelatnik Komunalnog servisa i ispričao da je jednu noć munja slomila jednog diva. Nedugo nakon toga posađen je novi čempres. "Imam 62 godine i uvijek ih pamtim ovako snažne i visoke. Osamdesetogodišnjaci se sjećaju kad su bili niži i uži, ali već dobrano narasli," priča radnik.
Simbolika čempresa
Slavko Brana kaže da je čempres dugovječan, može izdržati i nekoliko stoljeća. Izgleda da su čempresi posađeni neposredno nakon otvaranja groblja početkom prošlog stoljeća. Gradnja novog groblja na predjelu Laste, nakon napuštanja starog ispod crkve Svete Eufemije, trajala je nekoliko godina. Kroničar grada Antonio Segariol u svom dnevniku zapisuje da su radovi počeli u listopadu 1898. i da je prvi pokop obavljen 8. prosinca iste godine kada je pokopana četverogodišnja djevojčica Eufemia Dapas. Radovi su se odužili i u prvim godinama novog stoljeća kada su posađeni i čempresi. Dakle, imaju više od sto godina života, cijela vječnost za čovjeka. Pratit će još dugo na vječni počinak sve Rovinježe. Snimao sam ih dok je puhalo jugo, vrhovi su se njihali. Pjesnik odgonetava tajni jezik vrhova: “sad kažu da, sad kažu ne”. Simbolika čempresa je jednostavna, dižu se uspravno prema nebu, prema vječnom prolazu sunca, mjeseca i oblaka. Vjernicima su oni utjeha jer spajaju zemlju sa Svevišnjim. Važno je napomenuti da su čempresi nenametljivi čuvari, jer njihovo korijenje ne uništava grobnice s obzirom da se ne razvija u širini već u dubini. Visina čempresa i debljina debla imponiraju, cijeli je put do grobne crkvice na vrhu groblja pokriven zelenilom. Rovinjski spomenik parkovne arhitekture nalazi se pod zaštitom od 1969. godine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
