Prve letove putnika-turista na Poluotoku uveo je   Kupelwieser 1924. godine, a zračni promet u Istri zapravo ima svoje začetke u vojnom zrakoplovstvu austrougarske ratne mornarice, koja se oko 1910. godine počela zanimati za uspostavljanje sustava zračnoga izviđanja na moru

U Chicagu je 7. prosinca 1944. godine potpisana Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu i njome je utemeljena Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva kao specijalizirana ustanova Ujedinjenih naroda nadležna za civilni zračni promet u svijetu.

Istra ima bogatu povijest zrakoplovstva, kako civilnog, tako i vojnog i sportskog. Civilno zrakoplovstvo u Istri počelo se razvijati 1924. godine, kada je austrijski industrijalac Paul Kupelwieser, želeći obogatiti turističku ponudu za posjetitelje Brijuna, kupio hidroavion “Pola", uspostavljajući vezu s Trstom, Anconom i Opatijom.

Prvi komercijalni letovi

Još prije toga, 1921. godine, u Portorožu je obitelj Cosulich osnovala društvo S.I.S.A. (Società Italiana Servizi Aerei) koje je nudilo komercijalne letove hidroavionima te služilo kao rezervno uzletište za hidroavione kada je u Trstu bila jaka bura. Tu su polijetali i pristajali hidroavioni prema Veneciji, Rijeci, Zadru, Draču i Brindisiju. Jugoslavenska vojska koristila se vojnim aerodromom kraj Valture već 1952. godine, kad se tamo preselila grupa pilota iz 198. puka 98. aviobrigade. Tu su ostali sve do osamostaljenja Hrvatske. (Prošloga mjeseca u Puli je svečano otvorena vojarna Hrvatski branitelji Istre, novo središte za besposadne zrakoplovne sustave). S vojnog aerodroma kraj Valture obavljali su se i civilni letovi do Beograda i Zagreba, uglavnom ljeti. Zamisao o upotrebi dotadašnjeg vojnog aerodroma u civilne svrhe, datira s početka 1965. godine, ali je ideja ostvarena dvije godine kasnije, 1. svibnja 1967. godine. U početku je to bila montažne zgrada prozvana “Zračna luka Ljubljana - Pula”. Tada je s ljubljanskog aerodroma, izgrađenog 1964. godine, u Pulu preusmjeren velik dio čarterskoga prometa. Prije toga su turisti za Istru slijetali u Ljubljanu. Godine 1987. počeo je projekt izgradnje nove pristanišne zgrade, završene 1989. godine. Time je omogućen dolazak/odlazak deset zrakoplova te 5.000 putnika uz spremnost za protok milijun putnika godišnje.

Začeci vojnog zrakoplovstva

Nakon potpune stagnacije prometa tijekom Domovinskog rata tek 1999. godine počinje osjetan rast prometa. Danas je jedna od devet zračnih luka i četvrta najprometnija po broju putnika u Hrvatskoj. U listopadu prošle godine dočekala je 700-tisućitog putnika. Ovu brojku nije doživjela od samostalnosti Republike Hrvatske: godine 1987. kroz zračnu luku Pula prošlo je 701.370 putnika. Najviše ikada!

Zračni promet u Istri zapravo ima svoje zečetke u vojnom zrakoplovstvu austrougarske ratne mornarice, koja se oko 1910. godine počela zanimati za uspostavljanje sustava zračnoga izviđanja na moru. Austrougarska ratna mornarica planirala je u Puli graditi hangar za cepeline, ali je zbog brza razvoja zrakoplovstva od toga odustala i počela graditi sustav hidroaviona. Probni aerodrom je izgrađen kraj Valture, pa je napušten, i počela je gradnja u pulskoj luci na otoku Sv. Katarini. Sagrađen je hangar za dvadeset zrakoplova, a u Arsenalu je počela gradnja zrakoplova. Prvi zrakoplov u Puli uzletio je 29. srpnja 1911. godine. Bilo je to vrijeme kada su austrougarski vojni inženjeri i piloti konstruirali i odvažno pokušavali ostvariti san o kroćenju nebeskih prostranstava, a sve na travnatoj stazi, koja je zametak sadašnje pulske međunarodne zračne luke. Hidroavijacija s deset letjelica bila je uvrštena u sastav Ratne mornarice. Hidrobaza je sagrađena 1913. godine na otočiću Kozadi, a zatim i na Puntiželi. Hidroavioni iz Pule u Prvom svjetskom ratu štitili su Pulu i Trst te izviđali i ratno djelovali na moru i prema fronti na Soči. U Puli je 1917. godine djelovala komanda pomorskog zrakoplovstva, hidroplanska škola, arsenal za hidroplane i hidroplanska baza. Jedna hidroplanska stanica bila je u Poreču.

Zračna razaranja istarskih gradova

Kada je riječ o vojnom zrakoplovstvu, spomenimo da je najveći grad u Istri, Pula, doživjela bombardiranje, zračne napade, u Prvom i u Drugom svjetskom ratu. Talijansko mornaričko zrakoplovstvo početkom Prvoga svjetskoga rata imalo je svega 15 spremnih zrakoplova (hidroplana). U prvoj godini rata po svemu su zaostajali za austrougarskim mornaričkim zrakoplovstvom. Mornarica je imala i dva zračna broda Cittá di Ferrara i Cittá di Jesi, koji je oboren u Puli. Zračne snage Kraljevine Italije, u manjoj mjeri i SAD-a, bile su usmjerene protiv vojnih i lučkih instalacija, kada je grad bio glavna ratna luka Austro-Ugarske Monarhije. Tijekom 1915. godine, Pulu uglavnom napadaju zračni brodovi (cepelini), koji nisu bili učinkoviti pa od 1917. godine napade izvode vojni zrakoplovi, uglavnom bombarderi. Zračnim napadima na Pulu talijanskim zrakoplovima godine 1918. pridružuju se američki. Tijekom Prvog svjetskog rata Pula je doživjela 41 zračni napad u kojem je sudjelovalo 400-tinjak talijanskih zrakoplova, uz izbacivanje 10 tona bombi i gubitak tri zrakoplova i jednoga zračnog broda. Kao posljedica bombardiranja, zabilježena je smrt samo jednoga civila. Bombardiranje Pule u Drugom svjetskom ratu trajalo je od siječnja 1944. do ožujka 1945. godine. U svojoj 3000. godina dugoj povijesti Pula nikad prije nije doživjela ovakvo razaranje koje je dovelo do potpuno izmijenjenog izgleda grada. Porušen je, među ostalim, zapadni dio starog grada koji je predstavljao tipičnu mediteransku urbanističku strukturu. Odlučeno je ukloniti sve ruševine – ukupno 120 zgrada - na potezu od Foruma do kapele Sv. Marije Formoze. Teško je oštećena i pulska katedrala. Od antičkih povijesnih spomenika najviše je stradao Augustov hram, 15. ožujka 1945. godine, koji je gotovo u cijelosti porušen. Nekoliko mjeseci nakon oštećenja Augustova hrama, Pula je oslobođena 5. svibnja 1945. godine. Budući da je Pula bila jedan od najvažnijih podmorničkih centara na Jadranu, u prvom valu bombardiranja grada stradala je nekadašnja podmornica talijanske ratne mornarice Nautilo. Kasnije je izvučena iz mora, rekonstruirana i preimenovana u U-802 Sava koja se nalazila u sastavu JRM-a. U više od godinu dana bombardiranja stanovništvo je koristilo brojna skloništa koja su izgradile vojske tijekom svoga boravka u Puli.

Civilne sportske zračne luke

Na području Istarske županije postoji manja zračna luka Vrsar (Crljenka), nedaleko Limskog kanala, na nadmorskoj visini od 37 metara, koja se koristi za turistički promet malih zrakoplova, sportske i izletničke letove i sl., te nekoliko sportskih uzletišta - sletišta: prostorno najpovoljnije ono u Medulinu (Campanož), koje je osnovao Nijaz Delić, a za potrebe sportskog letenja jedrilicama i zmajevima, tj. paragliding, koriste se i lokacije u Karigadoru i Buzetu. Uzletno-sletna staza, dužine 700 i širine 18 metara, vrsarske zračne luke izgrađena je 1976. godine. Prigodom zračnoga napada jugoslavenske vojske, 21. prosinca 1991. godine, ovdje su poginuli Dragan Garvan i Dragutin Barić. U sklopu vrsarskog aerodroma uređen je Aeropark, originalna izložba starih aviona, jedini muzej zrakoplovstva u Europi. Izloženi su MiG 21, najpoznatiji izvozni lovac sovjetske proizvodnje, pa zrakoplovi oldtimeri: Antonov 2 iz 1950. godine, kojeg su Rusi nazivali Kukuruznik, a NATO Colt, dvokrilni višenamjenski zrakoplov, prvi što ga je konstruirao Oleg Antonov; Turbolet L-410 (1980.), izrađen u češkoj tvornici LET; Turbolet cargo (1985.), zrakoplov za prijevoz putnika i tereta; Piper Archer, PA 28, laki avion namijenjen školovanju, zračnom taksi prijevozu i za osobnu uporabu, projektiran i izrađen u američkoj zrakoplovnoj tvrtki Piper Aircraft; Experimental-chrashed iz 2013. godine, tri Cessne (prvu izradio i s njom poletio poljoprivrednik iz Kanzasa Clyde Cessna 1911. godine) - 150, 172 (najuspješniji laki zrakoplov ikada proizveden, prvi je isporučen 1956.) i 337, te jedan od najpopularnijih francuski Morano Saulnier, Relly 880.

Zračni napadi

Zračne napade i velika oštećenja i žrtve osjetili su na Poluotoku tijekom Drugog svjetskog rata Poreč, Žminj i Pazin. Porečka gradska luka koristila se za prijevoz boksita pa se grad našao na meti brojnih savezničkih bombardiranja tijekom 1944. i 1945. godine u kojima je teško stradalo oko 70 posto zgrada. Pazin je u Drugom svjetskom ratu bio dva puta bombardiran, 27. rujna te 2. listopada 1943. godine; istog dana bombardiran je i Žminj.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam