IN MEMORIAM: ANTON FERLIN (22. PROSINCA 1933. - 13. OŽUJKA 2020.)
Napustio nas je drug Ferlin, topao, otvoren čovjek sa stavom i smislom za humor
Kao desetogodišnjak svjedočio je zvjerskom postupanju njemačkih nacista koji su 1943. spalili selo Mala Gajana, pobili 40 ljudi, a preživjele odveli u koncentracijske logore u Njemačku. Prije svega mjesec i pol dana, Anton Ferlin je održao govor na obilježavanju godišnjice stradavanja mještana Male Gajane, a ta je video snimka u povodu njegove smrti iznova dostupna na Facebook stranici Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule
Plemenito srce Antona Ferlina, velikog antifašista i sportskog radnika Vodnjanštine, Istre pa i šire, prestalo je kucati u petak u 87. godini života. O njemu je 2011. istarski redatelj Elvis Lenić snimio dokumentarni film "Drug Ferlin", filmu koji ne žali za prošlošću, o starosti ispunjenoj aktivnom svakodnevicom te ljudskosti suprotstavljenoj divljem kapitalizmu. Bio je i vrstan šahist, poznat po nadahnutim govorima na pogrebima, a jedan takav potaknuo je svojedobno Lenića na snimanje filma "Drug Ferlin". Film je slojevitim pristupom povezao Antona Ferlina s mnogim aktualnim društvenim problemima i pitanjima - antifašizmom, radništvom, kapitalizmom, lokalnim identitetima, obitelji i idealima, čovječnošću i otuđenošću.
Anton Ferlin rođen je 22. prosinca 1933. u selu Mala Gajana kod Vodnjana. Kao desetogodišnjak svjedočio je zvjerskom postupanju njemačkih nacista kada su 1943. spalili selo Mala Gajana, pobili više ljudi, a preživjele odveli u koncentracijske logore u Njemačku. Tada su nacisti pobili ukupno 42 mještana Gajane, deset žena i djevojaka deportirano je u koncentracijski logor u Auschwitzu, a deset muškaraca, među kojima i mladići sa svega 15 godina, u Dachau. Prije svega mjesec i pol dana, Anton Ferlin je održao govor na obilježavanju godišnjice stradavanja mještana Male Gajane, a ta je video snimka (autora povjesničara dr. Milana Radoševića) u povodu njegove smrti iznova dostupna na Facebook stranici Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule. Na toj je stranici 'In memoriam' napisao Anto Babić, koji ovdje prenosimo.
Nakon završene osnovne te zanatske srednje škole Anton Ferlin zaposlio se u pulskoj Tvornici metalnih proizvoda koja se od 1955. zvala "Sergio Dobrić". Nakon stečaja te tvornice, 1967.godine Ferlin prelazi u BI "Uljanik". Radio je u Cinkarni pa je tu uradio i jednu tehnološku inovaciju. U svojoj radnoj jedinici bio je sekretar Saveza komunista Hrvatske, a predsjednik Radničkog savjeta BI "Uljanik" bio je od 1972. do 1976. U Vodnanju Ferlin je bio poznati društveno-politički radnik. Kao odbornik u Općini Pula bio je u vremenu od 1974. do 1978. Od 1969. bio je šest godina predsjednik odbora rezervnih vojnih starješina Općine Pula. Član Udruge antifašističkih boraca i antifašista (UABA) Vodnjana postao je 1991., a godinu dana kasnije tajnikom mjesne organizacije te udruge. Predsjednik vodnjanske podružnice UABA postao je 1996. godine, a nakon smrti Brune Marušića 2014. godine postao je predsjednikom cijele UABA Vodnjan-Fažana (podružnice Vodnjan, Faližana, Barbariga, Peroj i Fažana). Na tom mjestu ostao je do izvorne skupštine, 26.travnja 2019. kada to mjesto prepušta mladom Elvisu Mariću.
Anton Tone Ferlin bio je zanimljiva i vesela osoba. Volio je druženje, ples, pjesmu, igranje karata. Za vrijeme svog sadržajnog i dugog života, volio je sport i aktivno je sudjelovao u više sportskih društava. Bio je dugogodišnji predsjednik Sportskog društva Vodnjan koji je nekada okupljao više sportova - od nogometa, rukometa do boćanja i šaha. Sve do smrti bio je počasni član NK Vodnjan - CC Dignano. Šahovskom igrom bavio se cijeli život od 1952. kada je postao član Šah kluba Vodnjan, a bio je njegov predsjednik u više mandata.
Bio je pasionirani šahist, a poznata je čuvena četvorka vodnjanskih šahista: Ivan Banković, Mario Bonassin, Anton Ferlin i Josip Nadenić. Za svoje mnogobrojne aktivnosti dobio je niz nagrada i priznanja. Nagradu za životno djelo u sportu dobio je od Sportske zajednice Grada Vodnjana 2009. godine, a 2012. takvu nagradu za životno djelo dodijelila mu je Sportska zajednica Županije istarske. Nagradu Grada Vodnjana dobio je 2014. godine, a dobitnik je i velike Povelje Saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske za 2013. godinu.
Iako ga je ometalo slabo zdravstveno stanje i ograničena mogućnost kretanja, Anton Ferlin je do zadnjeg dana bio predan radu za opće dobro. Uvijek se zalagao za rad i suradnju s mladim ljudima te se borio za istinu o Narodnooslobodilačkoj borbi i borbi za oslobođenje Istre od nacista i fašista. Neka ti je laka istarska zemlja koju si tako puno volio. Počivao u vječnom miru i spokoju.
Elvis Lenić: Toliko je volio život da mu je Bog trebao darovati dodatno vrijeme
Elvis Lenić, redatelj dokumentarnog filma iz 2011. godine "Drug Ferlin" kaže da je Anton Ferlin bio doista legenda vodnjanskog javnog života, ne samo u smislu antifašističkog angažmana ili strasti prema šahu, već i u smislu cjelovitog društvenog angažmana u zajednici.
- Doživio sam ga kao toplog, otvorenog čovjeka. Iako je u mladosti stekao glas zadrtog komuniste, ja sam ga doživio kao vrlo tolerantnog prema ljudima drugačijih stavova i svjetonazora. Bio je tvrdi komunist, ali tolerantan prema drugima, i sa smislom za humor. Naročito pamtim našu suradnju za snimanja našeg filma "Drug Ferlin". Bio je iznimno sklon suradnji i nije mi se miješao u posao, što je jako bitno. Ostavio mi je slobodne ruke. Bio je sklon prihvatiti moje sugestije. Na kraju, kad smo imali probnu projekciju u njegovoj kući i i kad sam ipak strahovao kako će on reagirati, rekao mi je znamenitu rečenicu. "Elvise, svaka čast, prikaza si me jušto uno kako ča san". Njegova supruga, sin i kćerka bili su tada za snimanja također iznimno pozitivni i susretljivi. S tog snimanja nosim jako lijepe uspomene, a i kasnije smo ostali u lijepim odnosima. Nalazili se, znali smo si lijepo popričati, kaže Lenić.
Na naše pitanje kako je publika reagirala na taj film, odgovara: "Gledatelji su doživjeli film pozitivno. On je toliko volio život, imao je toliku strast prema životu da mu je Bog trebao darovati još dodatno vrijeme. Baš mi je žao. Imao je toliko strasti i energije, sav je bio angažiran. Zauzimao bi stav i zastupao ga, što nije toliko čest slučaj među Istrijanima, zaključio je Elvis Lenić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
