(Snimio Đuro Huber)
U četvrtak, 29. listopada, s početkom u 18 sati, u Centru za posjetitelje Poklon održat će se izlaganje Đure Hubera pod nazivom "Medvjedi i ljudi u Hrvatskoj - europski primjer suživota".
Đuro Huber, profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, veterinar je i znanstvenik čije je glavno područje istraživanja biologija i ekologija velikih zvijeri, osobito medvjeda, vukova i risova. Tijekom višedesetljetne karijere vodio je brojne domaće i međunarodne znanstvene projekte te objavio više stotina znanstvenih i stručnih radova, time značajno pridonijevši istraživanju i zaštiti divljih životinja i stekavši brojna domaća i međunarodna priznanja.
U sklopu ciklusa popularno-znanstvenih predavanja "Znanost na Poklonu" prof. Huber fokusirat će se primarno na suživot medvjeda i ljudi u Hrvatskoj. Velike zvijeri poput smeđeg medvjeda mogu opstati u nastanjenom krajobrazu samo ako lokalno stanovništvo prihvati njihovu prisutnost, što ovisi o omjeru pozitivnih i negativnih učinaka izazvanih obitavanjem medvjeda u nekom kraju. S jedne strane razmatraju se proizvedene štete, a s druge turističko iskorištavanje, uključujući lov. Ipak, glavni pozitivni činilac za opstanak medvjeda u nekom nastanjenom području mentalno je poimanje medvjeda kao prirodnog dijela lokalnog staništa. U tome pažljivo organizirano i provođeno gospodarenje medvjedom može značajno doprinijeti.
U Hrvatskoj su zaštita i dugoročni opstanak populacije medvjeda neosporena strategija, što je jasno naznačeno i u "Planu gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj". Prema podacima koje Veterinarski fakultet u Zagrebu prikuplja još od 1981. godine donose se bitne odluke u gospodarenju medvjedom, a posebno one koje se tiču procjenjivanja veličine populacije i akcija kojima se ta veličina izravno regulira (kvota za lov). Populacija medvjeda u Hrvatskoj kontinuirano je rasla od 1950-tih, kada ih je bilo manje od sto te danas broji gotovo tisuću jedinki, čime je vjerojatno dosegnut kapacitet staništa.
Profesor Huber naglašava kako pritom treba odvojeno promatrati "ekološki kapacitet" kada se populacija sama stabilizira oko punog kapaciteta staništa, i "socijalni kapacitet" određen brojem medvjeda kojeg su ljudi spremni podnositi, a koji je redovito niži od ekološkog. Kvalitetnim gospodarenjem ta se razlika može smanjiti te se ova dva kapaciteta gotovo mogu i preklopiti. Upravo je u Hrvatskoj ovo preklapanje zamalo postignuto te predstavlja pozitivan primjer za cijelu Europu i svijet.