Vlč. Josip Grbac
Doktor moralne teologije o devastaciji Istre "Otimačina postaje normalna stvar, a odgovorni šute"
Don Josip Grbac (Snimio Merlo De Graia)
Josip Grbac, odnedavna župnik u Vrsaru, doktor moralne teologije i redoviti kolumnist Ladonje, mjesečnika Porečke i Pulske biskupije, u novom se broju osvrnuo na devastaciju Istre. Njegova kolumna nosi naslov "Ususret devastaciji Istre".
Grbac navodi da Istra desetljećima slovi kao jedna od najrazvijenijih i najljepših regija Hrvatske. Njezino bogatstvo stvarali su Istrani, "ljudi navikli na znojna čela i žuljeve na rukama", te smatra da to bogatstvo valja čuvati kao oko u glavi.
– To su izuzetno pošteni ljudi kojima je mrska svaka prijevara, svako bogaćenje na koži drugog čovjeka, svako neodgovorno ponašanje, kako u međuljudskim odnosima, tako i u odnosu na očuvanje prirodnog bogatstva, piše Grbac.
Takav je odnos, ističe, postojao stoljećima, no smatra da se danas promijenio.
– Odjednom je u očima moćnika Istra postala pogodno mjesto za spaljivanje problematičnog otpada iz Like u Koromačnu. Nakon bezuspješnih pokušaja da se to spaljivanje obavi u nekim drugim regijama, sada se poteže za Istrom vjerujući da se tome nitko neće suprotstavljati s obzirom da Istrani slove kao miroljubivi ljudi kojima je svađa mrska. A radi se o regiji koja je okružena morem te svako neodgovorno polaganje opasnog otpada prije ili kasnije završi u moru, upozorava Grbac.
Vrsarski župnik pritom postavlja pitanje tko će iz inozemstva doći na odmor u Istru ako dozna da su ondje zrak i voda zatrovani. Kao primjer navodi vlastito iskustvo iz vremena kada je bio župnik u Rapcu.
– Dok sam bio župnik u Rapcu, pored župne crkve bio je zeleni vrt. Jedne noći pokvario se dimnjak s pročistačem u Plominu. Ujutro su sve biljke u vrtu usahle iako je između Rapca i Plomina visoka planina. Toliko o nebulozama kako će dim iz Koromačna biti čist i zdrav, navodi Grbac.
U kolumni se osvrće i na nedavno masovno uništavanje i sječu šume na Ćićariji, odnosno "velikih i debelih stabala bukve i bora".
Grbac, rođen u Lanišću, u srcu Ćićarije, ističe svoju povezanost sa zavičajem, navodeći da je ondje zrak čist, a područje bogato čistom vodom, zbog čega su šume uvijek bile zdrave.
Pritom tvrdi da se pojavio "neki općinski vijećnik koji stoji iza ove rabote koje obični stanovnici Ćićarije izgleda ne mogu ništa učiniti".
Grbac smatra da će zbog Koromačna biti zagađene središnja i južna Istra, dok je sjeverna Istra sada došla na red zbog sječe šuma.
– Svi koji bi trebali biti odgovorni za tu prljavu rabotu, sada šute. Otimačina postaje normalna stvar. A mi uporno plaćamo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i šumare, dok nam neki samozvani vijećnici otimaju oni od čega ljudi sjeverne Istre žive. Toliko o 'efikasnosti' nadzornih službi, osim ako i one nisu nekako upletene u tu mrežu masovne krađe, zaključuje Grbac.
