Ispod šume i suhozida
Kod Ungarije otkriveni tri tisuće godina stari bedemi
(Snimio Zvonimir Guzić)
Na prvi pogled, krajolik oko prapovijesnog Kaštelira na području Ungarije nedaleko Umaga ne odaje mnogo toga što bi čovjeka podsjetilo na rimsko doba. Ostaci nekadašnje gradine, šuma, poljoprivredne površine i suhozidi danas čine krajolik koji poznajemo i doživljavamo kao dio svakodnevice. No ispod te današnje slike mogu se iščitati tragovi puno starijeg urbanog prostora.
Zaista velika konstrukcija
Na području sjeverozapadne Istre posljednjih se godina odvija istraživanje koje mijenja sliku rimskog krajolika između rijeka Mirne i Dragonje. Međunarodni francusko-hrvatski tim arheologa, predvođen dr. sc. Zoranom Čučkovićem i dr. sc. Elise Fovet sa Sveučilišta Clermont-Auvergne u Francuskoj od 2024. godine provode sustavna istraživanja. Nakon jednogodišnje stanke, istraživanja su nastavljena ove godine, a njihov je cilj utvrditi stanje očuvanosti lokaliteta, njegovu kronologiju i strukture te procijeniti njegov znanstveni i baštinski potencijal.
Na samom nalazištu o rezultatima istraživanja razgovarali smo s voditeljem projekta arheologom Čučkovićem.
Jedan od najvažnijih dijelova ovogodišnjih istraživanja jest sonda otvorena preko bedema koji je okruživao utvrđeno naselje. Već njegove dimenzije pokazuju da nije riječ o jednostavnoj kamenoj ogradi.
– Bedem je širok između 3,5 i četiri metra, što je zaista velika konstrukcija. U njegovoj se unutrašnjosti nalazi kamena zapuna, a vidljivi su i poprečni i uzdužni zidovi koji su vjerojatno služili stabilizaciji cijele strukture. Za konstrukciju staru oko tri tisuće godina stanje očuvanosti je iznenađujuće dobro, kaže Čučković.
Za datiranje lokaliteta istraživačima zasad služi pet radiokarbonskih, odnosno C14 datuma. Svi dobiveni rezultati smještaju istraženi sloj u razdoblje između približno 1700. i 1200. godine prije Krista, odnosno u brončano doba.
– To je zasad jedino gradinsko nalazište na području Bujštine za koje imamo C14 datume. Istraživanje još nije završeno pa je moguće da ćemo u budućnosti dobiti i starije datume, napominje Čučković.
Upravo je suvremena tehnologija imala važnu ulogu u odabiru mjesta na kojem će se otvoriti sonda. Istraživači su koristili podatke nacionalnog LiDAR snimanja Hrvatske, koje je provela Državna geodetska uprava.
- LiDAR, odnosno lasersko skeniranje, omogućuje izradu vrlo preciznog modela reljefa. Laserske zrake prodiru kroz vegetaciju i omogućuju registriranje oblika na tlu koji su iz zraka ili s običnog terenskog pregleda gotovo nevidljivi. To nam je jako pomogao u detekciji lokaliteta, a posebno u odabiru mjesta za iskopavanje. Na digitalnom modelu reljefa strukture se vide vrlo jasno pa smo mogli odabrati položaj koji nam se činio najpovoljnijim. Ovdje se pokazalo da je bedem doista dobro očuvan, kaže Čučković.
Kaštelir kod Ungarije nije jedini trag duboke prošlosti Bujštine. Na širem području poznat je niz gradinskih lokaliteta, među kojima su Markovac, Sveti Petar, Romanija i Markocija. Uz znanstveni aspekt, istraživanje kod Ungarije ima i vrlo konkretan baštinski razlog.
– Na Bujštini i u Istri imamo jako puno takvih lokaliteta, ali oni su do sada prilično slabo znanstveno obrađeni i objavljeni. Upravo zato ovo istraživanje ima širi značaj, ne samo zbog onoga što možemo pronaći ovdje, nego i zbog mogućnosti da bolje razumijemo cijeli prostor, rekao je Čučković te istaknuo kako je dio nekadašnjeg prostora lokaliteta uništen tijekom razvoja obližnje industrijske zone.
– Jedan dio bedema uništen je prije otprilike pet ili šest godina. Donji dio područja Ungarije danas je velikim dijelom nestao, dok je ovaj glavni, utvrđeni dio lokaliteta ostao vrlo dobro očuvan. Upravo zato smatramo važnim da se ono što je preostalo što prije istraži i da se razmisli o njegovoj zaštiti, upozorava Čučković.
Sudbina Kaštelira pritom nije izoliran slučaj. Sličan problem zabilježen je i na Crvenom vrhu, gdje se nalazi brončanodobna nekropola s tumulima, odnosno kamenim grobnim humcima. Ondje su pronađeni i vrijedni brončani predmeti, među njima narukvice, a lokalitet je istražen kroz zaštitna arheološka istraživanja prije sadnje maslinika koji je u privatnom vlasništvu.
Dio nekropole kasnije je također izmijenjen ili uništen, što dodatno pokazuje koliko je preostala arheološka baština Bujštine osjetljiva na promjene u prostoru.
Prva faza
Ovogodišnja istraživanja prostora kod Ungarije zasad predstavljaju prvu fazu projekta. Cilj nije odmah otvoriti veliko iskapanje, nego dobiti dovoljno podataka za procjenu znanstvenog i baštinskog potencijala lokaliteta.
– Ono što smo sada napravili dovoljno je za prvu fazu i procjenu lokaliteta, a nakon toga možemo razmišljati o većem projektu koji bi obuhvatio širu površinu, kaže Čučković.
No značaj LiDAR-a za istraživanje Bujštine tu ne završava. Ista tehnologija već je otvorila potpuno novu priču o rimskom uređenju prostora.
Čučković i Fovet su o tim novim spoznajama govorili i na predavanju "Geometrija krajolika: od zemljišnih podjela do centurijacije", održanom u Muzeju grada Umaga u sklopu ciklusa "Cosa xe de novo?".
Analizom LiDAR podataka na području Bujštine identificirani su linearni tragovi koji se uklapaju u pravilnu mrežu rimske centurijacije. Riječ je o sustavu parcelacije kojim su Rimljani organizirali osvojeni prostor, dijeleći ga prema pravilnim geometrijskim obrascima. Takve su mreže bile povezane s poljoprivrednim površinama, prometnicama, granicama zemljišta i administrativnom organizacijom prostora.
Na području sjeverno od Mirne tragovi su uglavnom vrlo slabo vidljivi. Neki se pojavljuju kao blage reljefne anomalije, drugi kao niski nasipi ili ostaci suhozidnih struktura, dok su pojedini sačuvani samo na šumovitim i manje intenzivno obrađivanim površinama.
Analiza je zasad izdvojila približno 50 kilometara linearnih ostataka. Njihova orijentacija i razmaci podudaraju se s pravilima poznatima iz rimske centurijacije, a osnovni modul mreže iznosi oko 707 metara.
Istraživačka hipoteza
Posebno je zanimljivo što se njezina orijentacija podudara s već poznatom mrežom južno od Mirne. Time se otvara mogućnost da je rimsko plansko uređenje obuhvaćalo znatno veći prostor nego što se dosad pretpostavljalo – potencijalno cijelu zapadnu obalu Istre, od Pule do Savudrije. To je, međutim, još uvijek istraživačka hipoteza koju treba potvrditi daljnjim radom. A upravo bi rimska centurijacija mogla biti jedna od sljedećih velikih istraživačkih tema.
Nakon što su LiDAR snimke pokazale da se ispod današnjeg krajolika krije pravilna mreža koja bi mogla biti dio golemog rimskog zahvata, istraživači se planiraju detaljnije posvetiti njezinu proučavanju.
Tako se dvije naizgled odvojene priče, brončanodobni Kaštelir i rimska parcelacija počinju spajati u jednu širu sliku. Na istom prostoru kroz tisuće godina mijenjali su se ljudi, naselja i načini korištenja zemljišta, ali su pojedini tragovi tih promjena ostali sačuvani u samom reljefu.
Danas ih je moguće ponovno čitati upravo zahvaljujući kombinaciji terenskog arheološkog rada i tehnologije koja je omogućila da se ispod šume i suvremenog krajolika pokažu obrisi prostora kakav je izgledao prije više od dvije tisuće godina.
Istraživanje na području Ungarije provode Muzej grada Umaga, Sveučilište Clermont Auvergne, Arheološki muzej u Zagrebu i Institut za arheologiju u Zagrebu.
