Tragedija San Marca
Prije 82 godine kod Savudrije potopljen je parobrod pun civila, poginulo oko 150 ljudi
(Muzej grada Umaga / Facebook)
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-ploče u Savudriji, obilježena je 82. godišnjica tragedije parobroda San Marco, jednog od najtragičnijih događaja koji je tijekom Drugog svjetskog rata pogodio Umag, Savudriju i šire područje Bujštine. U spomen na nevine žrtve, kod memorijalne ploče okupila se delegacija Grada Umaga predvođena gradonačelnikom Vilijem Bassaneseom, predsjednikom Gradskog vijeća Ivanom Belušićem, članovima Gradskog vijeća, predstavnicima Zajednice Talijana, Udruge antifašističkih boraca te udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Mjesto stradanja
Komemoracija je i ove godine protekla u znaku pijeteta prema ljudima čiji su životi prekinuti u samo nekoliko minuta ratnog jutra toga 9. rujna 1944. godine. Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća, sudionici komemoracije uputili su se prema savudrijskom lukobranu, odakle su bacanjem vijenca u more simbolično odali počast žrtvama na mjestu njihova stradanja.
Upravo je more nedaleko Savudrije prije 82 godine postalo posljednje počivalište velikog broja putnika koji su toga jutra krenuli prema Trstu, ne sluteći da će njihovo redovito putovanje završiti jednom od najvećih civilnih tragedija na ovom području.
- Danas, dok se prisjećamo tih nevinih života, ne odajemo počast samo njihovoj uspomeni. Prisjećamo se i svih onih koji su ostali iza njih i nastavili živjeti s boli i prazninom koju nijedno vrijeme nije moglo u potpunosti izbrisati, istaknuo je gradonačelnik Bassanese.
Dodao je kako je upravo zato obveza današnjih generacija čuvati sjećanje na tragediju koja, osim povijesnog značenja, nosi i snažnu poruku sadašnjosti.
- U vremenu kada ratovi, nasilje i stradanja civila, nažalost, ponovno podsjećaju čovječanstvo na svu krhkost mira, još je važnije njegovati vrijednosti međusobnog poštovanja, dijaloga i zajedništva, poručio je Bassanese.
Tragedija se dogodila u završnoj fazi Drugog svjetskog rata. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943., Istra, Rijeka i Trst našli su se pod njemačkom okupacijskom upravom, a pomorski promet na sjevernom Jadranu odvijao se u ratnim okolnostima. San Marco tada je održavao liniju Umag - Savudrija - Piran - Izola -Trst, povezujući mjesta sjeverozapadne Istre s Trstom.
Tijekom desetljeća povezivao je Trst s Istrom i drugim jadranskim odredištima, a u ratnim godinama nastavio je ploviti obalnom linijom prema Trstu.
Kobnog jutra 9. rujna 1944. San Marco je iz Umaga krenuo prema Trstu oko 6.30 sati. Prema dostupnim podacima na brodu je u početku bilo više od 200 putnika, među kojima i tridesetak njemačkih vojnika iz garnizona u Petroviji. Oko 7 sati brod je pristao u savudrijskoj luci, gdje su se ukrcali dodatni putnici.
Upravo dok je brod bio u Savudriji, iznad njega su se pojavili saveznički zrakoplovi. Putnici su, u strahu od napada, nakratko napustili brod. Nakon što su se zrakoplovi udaljili, ponovno su se ukrcali i San Marco je isplovio prema Trstu. No, čim je nakon isplovljavanja prošao područje rta Gornja Savudrija i okrenuo prema Piranskom zaljevu, zrakoplovi su se vratili. Prema povijesnim zapisima, napad je izvelo više zrakoplova, a brod je najprije bio izložen snažnoj mitraljeskoj vatri. Putnici su u panici pokušavali pronaći zaklon. Bježali su prema unutrašnjosti broda, u mornarske prostorije, ispod pramca i prema kotlovnici. Zapovjednik, kapetan Millo Rassevi, pokušavao je okrenuti brod i nasukati ga na plićinu kako bi omogućio spašavanje ljudi. U trenutku kada je uspio okrenuti brod, uslijedio je najteži dio napada. Dvije bombe pogodile su San Marco, pri čemu su pogođeni krmeni dio, zapovjedni most i dimnjak. Na brodu je izbio požar, a plovilo se ubrzo pretvorilo u goruću olupinu. Ljudi su skakali u more, pokušavali se udaljiti od zapaljenog broda i pronaći spas na obali. Prema svjedočenjima, napad je preživjelo svega šezdesetak ljudi.
Velik broj civila
Dio žrtava stradao je izravno tijekom napada, dok su drugi poginuli u požaru ili u moru. Zbog razmjera tragedije i činjenice da su neka tijela izgorjela ili nikada nisu pronađena, točan broj poginulih nikada se nije mogao sa sigurnošću utvrditi. Određeni izvori navode procjenu od 150 do 154 poginula putnika među njima je, uz njemačke vojnike, bio velik broj civila stanovnika Bujštine, istarskog priobalja i Trsta. Posebno je tragična činjenica da su među putnicima bile žene, stariji ljudi, mladići i cijele obitelji.
Zbog toga tragedija San Marca nije ostala samo zapisana kao pomorska nesreća ili ratni događaj, nego je duboko obilježila brojne umaške i savudrijske obitelji.
Brod je nakon napada ostao teško oštećen i nasukan uz obalu sjeverno od Savudrije, a kasnije je prebačen u Piran i izrezan. Danas od njega nema materijalnog traga koji bi mogao dočarati razmjere tragedije, ali sjećanje na ljude koji su toga jutra nestali u moru ostalo je dio kolektivnog pamćenja Umaga i Savudrije.
