Nova istraživanja
Otkriveni dosad nepoznati ostaci rimskog krajolika u sjevernoj Istri
(Muzej Grada Umaga)
Kako nas je izvijestila Biljana Bojić, viša kustosica-restauratorica i ravnateljica Muzeja grada Umaga, nova istraživanja koja su proveli vanjski suradnici Muzeja donijela su značajne spoznaje o rimskom uređenju krajolika na području sjeverne Istre. Tijekom 2024. godine međunarodni francusko-hrvatski tim arheologa započeo je sustavna istraživanja prapovijesne gradine Kaštelir na Ungariji. Istraživanja vode Zoran Čučković i Elise Fovet sa Sveučilišta Clermont Auvergne u Francuskoj, dugogodišnji vanjski suradnik Muzeja grada Umaga, koji s kolegama već niz godina proučava ovaj značajan arheološki lokalitet i njegov širi krajobrazni kontekst.
Opsežna analizra podataka
Paralelno s terenskim radovima na Kašteliru provedena je opsežna analiza podataka dobivenih nacionalnim LiDAR snimanjem Republike Hrvatske iz razdoblja 2022.–2023. godine. Rezultati tog istraživanja donose nove spoznaje o rimskom uređenju krajolika u sjevernoj Istri te upućuju na znatno širi prostorni opseg antičke centurijacije nego što se dosad pretpostavljalo.
Centurijacija je sustav parcelacije zemljišta koji su Rimljani primjenjivali pri organizaciji novoosvojenih područja. Zemljište se dijelilo na pravilne geometrijske cjeline koje su služile za raspodjelu poljoprivrednih površina, planiranje prometne mreže i administrativnu kontrolu prostora. Takve su mreže često ostavljale dugotrajne tragove u krajoliku u obliku putova, međa, suhozida ili granica zemljišnih čestica.
U Istri su ostaci rimske centurijacije do sada bili dobro poznati prvenstveno na području nekadašnjih rimskih kolonija Pule i Poreča, odnosno južno od rijeke Mirne. Novo istraživanje pokazuje da se tragovi istog sustava mogu prepoznati i na prostoru između Mirne i Dragonje, gdje dosad nisu bili sustavno dokumentirani.
Vidljivi elementi
Za razliku od južne Istre, gdje su pojedine antičke međe sačuvane kao vidljivi elementi današnjeg krajolika, na području sjeverne Istre tragovi su uglavnom fragmentirani i teško uočljivi. Upravo je primjena suvremenih metoda daljinskog istraživanja omogućila njihovo prepoznavanje. LiDAR tehnologija koristi laserske impulse za izradu vrlo preciznih modela reljefa te omogućuje analizu površine tla čak i na područjima prekrivenima gustom vegetacijom.
Analizom digitalnih modela reljefa istraživači su identificirali približno 50 kilometara linearnih ostataka rimskih međa. Ti se tragovi danas pojavljuju u različitim oblicima: kao niski zemljani nasipi visoki svega nekoliko desetaka centimetara, kao vrlo blage reljefne anomalije na obrađenim površinama ili kao linearne suhozidne strukture skrivene u šumskim i zapuštenim predjelima. Na terenu su često gotovo neprimjetni, no njihova orijentacija i međusobni razmaci odgovaraju pravilnostima poznatima iz sustava rimske centurijacije.
Jedinstveni zahvat
Prema rezultatima istraživanja, osnovni modul mreže iznosi približno 707 metara, a njezina orijentacija podudara se s već poznatom mrežom centurijacije južno od Mirne. Takva podudarnost upućuje na mogućnost da je riječ o jedinstvenom planskom zahvatu kojim je obuhvaćen znatan dio zapadne obale Istre.
Posebno je zanimljivo da tragovi na području između Mirne i Dragonje nisu bili prepoznati u ranijim istraživanjima. Zbog njihove slabe vidljivosti istraživači ih opisuju kao svojevrsne "duhove" rimskog krajolika – ostatke koji su opstali u reljefu, ali su stoljećima ostali skriveni od pogleda i izvan dosega konvencionalnih kartografskih metoda. Tek su napredni digitalni modeli reljefa omogućili njihovo sustavno evidentiranje i analizu.
Rezultati istraživanja također pokazuju koliko na očuvanost arheoloških krajolika utječu geološke značajke i kasnije korištenje zemljišta. Najbolje očuvani ostaci zabilježeni su na vapnenačkim platoima te na površinama koje nisu bile intenzivno obrađivane u novijem razdoblju. Nasuprot tome, na područjima zahvaćenima dugotrajnom erozijom, terasiranjem i intenzivnim poljoprivrednim aktivnostima tragovi antičke parcelacije često su znatno slabije očuvani ili potpuno nestali.
Istraživanje sugerira da se mreža pravilno organiziranih parcela možda protezala duž gotovo cijele zapadne obale Istre, od Pule do Savudrije, u duljini većoj od 80 kilometara. Ako se takva interpretacija potvrdi daljnjim istraživanjima, bila bi riječ o jednom od najvećih i najopsežnijih primjera rimskog krajobraznog planiranja na istočnoj obali Jadrana.
Osim novih spoznaja o rimskom razdoblju, istraživanje potvrđuje i veliki potencijal nacionalnog LiDAR snimanja Hrvatske za arheološka istraživanja. Suvremene metode omogućuju prepoznavanje ostataka prošlih krajobraza koji su na terenu jedva vidljivi ili potpuno skriveni, čime se otvaraju nove mogućnosti za proučavanje, dokumentiranje i zaštitu kulturne baštine.
Kako ističu sudionici projekta, krajolici koji se na prvi pogled doimaju dobro poznatima i istraženima još uvijek kriju brojne informacije o prošlosti. Primjer sjeverne Istre pokazuje da suvremene tehnologije mogu značajno proširiti razumijevanje antičkog prostora te pridonijeti očuvanju arheološkog krajolika kao važnog dijela kulturne baštine.
