Povratak gotovo izgubljene pasmine
Prije nekoliko godina ostalo ih je četrdesetak, danas ih je 350 i ponovno osvajaju istarsko selo
(TZO Savičenta)
Od nekadašnjih četrdesetak grla do današnjih približno 350 rasplodnih jedinki, istarska koza u svega nekoliko godina napravila je velik korak prema oporavku. No brojke iznesene nedavno u Svetvinčentu pokazuju da razloga za zadovoljstvo ima, ali i da posao još nije završen. Upravo o tome razgovaralo se na panelu "Istarska koza i kozarstvo u Istri: jučer, danas, sutra", održanom u Kaštelu Morosini Grimani u sklopu 14. Festivala sira, 26. Naj koze i 8. Smotre ovce.
Genetska kvaliteta populacije
Panel je okupio stručnjake iz područja genetike, uzgoja, veterine, zaštite prirode i ruralnog razvoja, a zajednički stav svih sudionika bio je da se program očuvanja istarske koze mora nastaviti i dalje razvijati. Danas se, međutim, više ne govori samo o tome kako spasiti pasminu od nestanka. Otvaraju se pitanja genetske kvalitete populacije, zdravlja stada, proizvodnje mlijeka i mesa, prihoda uzgajivača, ali i uloge koza u održavanju istarskog krajobraza.
Direktor Agencije za ruralni razvoj Istre Igor Merlić u svom je obraćanju naglasio odgovornost današnje generacije da istarsku kozu, ali i ostale izvorne istarske pasmine, sačuva za generacije koje dolaze. Upravo u tome, istaknuo je, treba gledati vrijednost svega što se danas radi, jer nije riječ samo o životinjama i proizvodnji, nego o dijelu istarskog identiteta, tradicije i prostora.
Kako je istarska koza uopće došla na rub nestanka, podsjetio je Gordan Šubara iz Agencije za ruralni razvoj Istre, voditelj Centra za održivi razvoj stočarstva Istre i predsjednik Udruge uzgajivača istarske koze, koji je održao uvodno predavanje i moderirao raspravu. Govorio je o povijesti kozarstva u Istri, nekadašnjim političkim odlukama i zabranama držanja koza, ali i o ljudskom faktoru i dugogodišnjim predrasudama koje su dovele do dramatičnog pada populacije.
Predstavio je i aktivnosti koje Agencija za ruralni razvoj Istre i Istarska županija posljednjih godina provode s ciljem njezina oporavka. Rezultati su vidljivi ne samo u broju životinja nego i u broju ljudi koji ih uzgajaju. Prije četiri godine bila su svega četiri uzgajivača, a danas ih je petnaest. Posebno je zanimljivo da je njihova prosječna dob oko 37 godina, što je rijedak i ohrabrujući podatak u stočarstvu.
Ipak, prof. dr. sc. Ante Ivanković s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i nacionalni koordinator za životinjske genetske resurse, upozorio je da se 350 rasplodnih životinja još uvijek ne može smatrati sigurnom populacijom. Ta brojka, pojasnio je, istarsku kozu dovodi tek do ruba izlaska iz kategorije kritično ugrožene pasmine. Oko 2.000 životinja bilo bi potrebno za izlazak iz kategorije ugrožene pasmine, dok bi tek populacija veća od približno 7.000 grla značila izlazak iz zone ugroze.
Ivanković je pritom pohvalio rad Agencije za ruralni razvoj Istre i aktivnosti koje se u Istri provode ne samo na istarskoj kozi nego i na ostalim izvornim pasminama. Njihovo očuvanje, naglasio je, važno je zbog životinjskih genetskih resursa, ali jednako tako zbog tradicije, kulturne baštine, pašnjaka, bioraznolikosti i upravljanja prostorom.
Rast brojnosti sada sa sobom donosi i novi izazov. Nije dovoljno imati više životinja, potrebno je znati koje životinje međusobno sparivati kako bi se sačuvala genetska raznolikost populacije. Darko Jurković iz HAPIH-a zato je velik dio rasprave posvetio uzgojnim programima, koeficijentima srodstva i opasnosti od inbreedinga.
Jedan od sljedećih važnih koraka trebala bi biti što potpunija genotipizacija populacije istarske koze. Takvi podaci omogućili bi preciznije planove sparivanja, bolji izbor rasplodnih jarčeva i kvalitetnije upravljanje malom populacijom. Istodobno se ne smiju zanemariti ni osobine koje se mogu mjeriti na samoj životinji. Kontrola mliječnosti, kvalitete mlijeka, plodnosti i drugih proizvodnih svojstava trebala bi pomoći u izboru najboljih jedinki za daljnji uzgoj.
Upravo se tu znanost počinje povezivati s ekonomikom. Više kvalitetnog mlijeka, bolja plodnost i zdravija jarad stvaraju osnovu za razvoj proizvoda koji bi u budućnosti uzgajivaču trebali donositi veći prihod.
Na važnost zdravlja stada upozorio je Edmondo Šuran iz Agencije za ruralni razvoj Istre. Prevencija bolesti, pravodobna dijagnostika i terapija, kvalitetna hranidba i dobar menadžment nisu samo veterinarsko pitanje. Zdrave i otporne životinje preduvjet su ozbiljne genetske selekcije, ali i svake buduće proizvodnje.
Posebno je važna i činjenica da životinje nisu koncentrirane na jednom mjestu, nego raspoređene kod više uzgajivača. Time se smanjuje rizik da pojava neke zarazne bolesti ugrozi velik dio populacije odjednom. Dodatnu sigurnost daje Istarska banka animalnih gena, u kojoj se čuva vrijedan genetski materijal, dok žive životinje kod uzgajivača ostaju temelj stvarnog očuvanja pasmine na terenu.
Šuran je otvorio i temu koja će u godinama koje dolaze biti sve važnija, a to je valorizacija mlijeka, sira, jaretine i drugih proizvoda istarske koze. Kao primjer naveo je iskustvo s istarskim govedom, odnosno boškarinom, kod kojeg je povezivanje uzgoja s gastronomijom i tržištem pomoglo vratiti gospodarsku vrijednost pasmini. Model za istarsku kozu neće biti isti, ali logika je slična. - Ako želimo da mladi ljudi ostanu uzgajati životinje, od tog rada moraju moći i živjeti, poručio je.
O mogućnostima označavanja i tržišnog pozicioniranja proizvoda govorio je Dragan Solić iz HAPIH-a. Posebno je istaknuo specifične odlike i vrijednost proizvoda istarske koze, prije svega mlijeka i mliječnih proizvoda te mesa istarskog jarića. Naglasio je da upravo posebnost takvih proizvoda može biti važna osnova njihove buduće valorizacije. U vremenu kada tržište obiluje različitim oznakama, certifikatima i znakovima kvalitete, samo nova oznaka neće biti dovoljna. Potrebno je pronaći model koji će potrošač razumjeti i koji će proizvodu, a time i njegovu proizvođaču, doista povećati vrijednost.
Održavanje pašnjaka
Posebnu dimenziju raspravi dao je Sandro Dujmović, ravnatelj Nature Histrice. Podsjetio je da zarastanje pašnjaka, nestanak otvorenih staništa i napuštanje rubnih ruralnih područja nisu samo istarski ili hrvatski problem. S istim se izazovima suočavaju brojne europske zemlje, a neke od njih već plaćaju uzgajivačima da sa svojim stadima održavaju upravo takve površine. U tom modelu ispaša više nije samo način hranidbe životinja. Ona postaje usluga upravljanja okolišem. Koze čiste zarasle površine, održavaju pašnjake, pomažu očuvanju staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta i smanjuju količinu niskog raslinja koje pogoduje širenju požara.
Istodobno se i sam život uzgajivača može pretvoriti u dio turističke ponude. Gospodarstvo, životinje, ispaša, krajolik, način života i proizvodi stvaraju autentično iskustvo koje posjetitelju daje nešto puno više od klasične turističke ponude, a uzgajivaču otvara dodatni izvor prihoda. Upravo u tom smjeru razvijaju se i programi poput Cesta autohtonih pasmina Istre.
Nakon svega izrečenog u Svetvinčentu, možda je najvažnije da se o istarskoj kozi danas više ne razgovara samo kroz pitanje hoće li preživjeti. Razgovara se o tome kakva će njezina populacija biti, kako će se uzgajati, gdje će pasti, kakve ćemo proizvode od nje stvarati i mogu li ljudi koji je uzgajaju od toga pristojno živjeti. Upravo je to, ističe AZRRI, možda i najveći dokaz koliko se situacija promijenila. Od pasmine koja je bila gotovo pred nestankom, istarska koza ponovno postaje stvarni dio istarskog sela, gospodarstva i krajolika, a cilj svih uključenih sada je da takva ostane i za generacije koje dolaze.
Očuvanje autohtonih pasmina
U završnoj riječi, pročelnik županijskog odjela za poljoprivredu Ezio Pinzan, posebno je zahvalio uzgajivačima bez kojih, kako je istaknuo, danas ne bi bilo ni pasmine ni priče o njezinoj budućnosti. Pohvalio je rad Agencije za ruralni razvoj Istre i napore koje njezini djelatnici godinama ulažu u očuvanje svih istarskih autohtonih pasmina, od stručnog rada i suradnje s uzgajivačima do međunarodnih projekata, promocije i stvaranja novih modela valorizacije.
Pinzan je posebno naglasio da se ovakav rezultat može postići samo suradnjom. Istarska županija, Agencija za ruralni razvoj Istre, uzgajivači, HAPIH, fakulteti, veterinarska struka, ustanove za zaštitu prirode i druge institucije moraju nastaviti djelovati zajedno, svatko u svom području.
Potvrdio je i da Istarska županija želi nastaviti financijski i institucionalno podupirati očuvanje autohtonih pasmina. Program udomljavanja "Naša istarska koza" i Ceste autohtonih pasmina Istre izdvojeni su kao primjeri novih alata kojima se istarska koza približava javnosti, turistima i potrošačima, a istodobno otvaraju nove mogućnosti za uzgajivače.
