(PRESS)
Nastanak blagdana Gospe od Zdravlja veže se uz povijesni događaj u Veneciji, a korijeni liturgijskog slavlja sežu u 6. st. na kršćanskom Istoku. Crkva na ovaj dan zapravo slavi Prikazanje Blažene Djevice Marije u jeruzalemskom hramu, čiji spomen počinje 543. godine posvetom bazilike Svete Marije Nove u Jeruzalemu. Pravoslavni ga zovu Uvođenje Bogorodice u Hram ili Vavedenje. Na Zapad ga je u 14. st. donio francuski plemić Philippe de Mézières. Odobrio ga je papa Grgur XI. 1372. godine u Avignonu, papa Pio V. izbacio ga je iz kalendara u 16. st., a papa Siksto V. ponovno uveo 1585. godine u opći rimski kalendar.
(PRESS)
Što se to dogodilo u Veneciji u 17. stoljeću? Kad je 1630. godine na području Serenissime harala strašna kuga, koja je samo u Veneciji pokosila više od 80 tisuća života, mletački Senat zavjetovao se Gospi da će njoj u čast podići crkvu ako zaustavi epidemiju. Zavjet je položen na današnji dan, 21. studenoga 1631. godine.
Kuga je prestala, zavjet je ispunjen.
U Veneciji je 1687. godine dovršena monumentalna osmerokutna crkva s golemom kupolom - Madonna della Salute. Gradnja je počela 1631. godine, prema nacrtima arhitekta Baldassarea Longhena (1598.-1682.), vodećeg majstora venecijanskog baroka, koji će 1640. godine biti imenovan glavnim državnim arhitektom. Ova bazilika njegovo je apsolutno remek-djelo i životni projekt, na kojem je radio više od pedeset godina.
Građena je od bijelog istarskog kamena i marmorina (opeke premazane mramornom prašinom). A zbog mekanog tla lagune u podlogu buduće bazilike zabijeno je više od milijun drvenih pilota. Nije predaja već zbilja da Venecija stoji na istarskom drvu i kamenu.
Svake godine 21. studenoga održava se procesija, kada se za tu prigodu preko Canal Grandea postavlja privremeni pontonski most na brodovima koji spaja četvrt San Marco izravno s ulazom u baziliku.
Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u južne hrvatske krajeve, napose u Istri i Dalmaciji. U Porečkoj i Pulskoj biskupiji Gospi od Zdravlja posvećene su crkve i kapelice u Hreljićima, Grdoselu, Vodnjanu, Puli, Istarskim toplicama.
Hodočašće Majci Božjoj od Zdravlja kod istoimene crkve u Hreljićima poznato je marijansko hodočasničko mjesto južne Istre i jedno od najmanjih marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Crkva je podignuta 1726. godine, a zanimljiva je priča zbog čega je izrađena baš na tom mjestu.
Žitelji Belavića, Bratulića, Kuića, Manjadvorci, tadašnjih Prdajci, Hreljići i Biletići, još su se od srednjeg vijeka služili misnikom, pustinjakom pavlinskog reda, kod crkve Sv. Dionizija na tromeđi Barbana, Mutvorana i Raklja. Ta je crkva bila daleko da bi stigli nedjeljom i blagdanom nazočiti svetoj misi, a nakon toga još odvesti stoku na ispašu. Stoga se pet lokalnih seoskih dužnosnika 24. siječnja 1724. godine odlučilo obratiti feudalnom gospodaru Antoniju Loredanu s molbom o izgradnji crkve na uzvisini u blizini mjesta Hreljići. Molba je uslišana uz uvjet da je mještani izgrade o vlastitom trošku, opskrbe, osvijetle i osiguraju obavljanje Božje službe.
Crkva je završena za dvije godine, 21. studenoga 1726. - prije 300 godina (!). Za prvog kapelana narod je izabrao Mihovila Batelića, koji je dužnost obavljao vrlo dugo jer je 1764. i obnovio crkvu, o čemu svjedoči natpis u sakristiji. Kapelanija Hreljići proglašena je 23. studenog 1988. godine župom.
Hreljići pripadaju općini Marčana u kojoj djeluje čak pet katoličkih župa: Hreljići, Marčana, Krnica-Mutvoran, Rakalj, Filipana.
(PRESS)
Veoma je zanimljiva i povijest župne crkve Imena Marijina u župi Gospe od Zdravlja u Grdoselu. Župna crkva izgrađena je 1774. godine na temeljima starije Gospe od Zdravlja iz 1680. Ovu prvu crkvu u središtu naselja, nekadašnjem zaseoku Brdo, dao je podići poduzetni župnik Vinko Pikot.
Grdoselo, dakle, slavi dva marijanska blagdana: Ime Marijino, 12. rujna, te Gospu od Zdravlja, 21. studenoga.
Župna crkva Imena Marijina u Grdoselu, čiji blagdan Katolička crkva slavi 12. rujna, jedina je u Porečkoj i Pulskoj biskupiji toga naslova. Vjerojatno iz povijesnih razloga župa ne nosi naslov Imena Marijina, već Majke Božje od Zdravlja. Današnja župna crkva izgrađena je 1774. na mjestu starije Gospe od Zdravlja iz 1680. koju je podigao župnik Vinko Pikot uz potporu seoskog župana Ivana Mogorovića. Poslije Pikotove smrti crkva se povećava, godine 1774./1775. dobiva današnji oblik; godine 1793. biva proglašena župnom crkvom, a 1862. dograđen je zvonik na pročelju.
Župnik Pikot izuzetno je zanimljivo zapisao kako je tekla gradnja crkve Gospe od Zdravlja. Dr. Branko Fučić ističe da je to literarno djelo, film, živi vremeplov, romansirana povijest nastanka Pikotove crkve. Rukopis je napisan 1688. na talijanskom jeziku, Quaderno della Madonna di Salute, kojeg je Fučić okrstio Grdoselskom kronikom.
U 16. stoljeću burg zamire, život se okuplja u novome središtu, u zaseoku Brdo. Inercijom kultne tradicije i dalje funkcionira župna crkva Sv. Jakova, pokojnici se ukapaju na groblju kraj nje, ali više nitko ovdje ne stanuje, već u Brdu. U Brdo su se preselili i župnik i njegov kapelan. Oni i vjernici naporno pješače do župne crkve u izumrlom selu. To naporno i nepraktično stanje rješava mladi i poletni grdoselski kapelan Vinko Pikot, kome je dozlogrdilo svakodnevno pješačenje do Sv. Jakova. Zato nastoji privoljeti župana Ivana Mogorovića da usred naselja na Brdu podigne novu crkvu. To se i dogodilo 1680. godine.
Dinamična priča ide ovako: župan Mogorović saopćio je kapelanu Pikotu da kao svoju zadužbinu namjerava podići novi oltar u župnoj crkvi Sv. Jakova. Kapelan ga upozorava da je crkva ionako prepuna oltara i da bi bilo bolje kada bi tim novcem sagradio novu crkvu na Brdu. Uz mnoga suprotstavljanja Mogorovićeve obitelji i uz inertnost seljana, uz administrativne i tehničke probleme, Pikot stalno animira ljude i potiče ih na pothvat, koji u konačnici završava sretno.
"Caro compare - rekao je Pikot Mogoroviću, oslovljavajući ga prema tradicionalnom običaju, jer mu je zacijelo krstio dijete - bilo bi bolje da tu blizu vaših kuća sagradite crkvicu u čast Majke Božje, što bi bilo korisnije, jer je župna crkva jako udaljena i već u njoj ima mnogo oltara pa bi vaš oltar bio suvišan«.
Jedne nedjelje, vraćajući se u društvu Mogorovića s mise iz crkve Sv. Jakova, blizu Baculove kuće ugledao je hrpu kamenja od razvaljene krušne peći. Potrčao je toj hrpi i pozvao Mogorovića pa kad su stigli do hrpe, digao je veliki kamen, te rekao: "Hajde, kume župane, uzmite vi drugi kamen da ih ponesemo tamo gdje će biti nova crkva«. A on dragovoljno i veselo pozove i ostale da ponesu kamenje, koji su uzvratili da će to učiniti neki drugi dan jer da je danas nedjelja. Ljutit i bijesan jer je kamen na njegovim plećima bio težak pa ga je jedva jedvice i s velikim strpljenjem, nosio bez predaha do cilja, Pikot im reče: "Dragi moji, gdje ja bacim svoj kamen, bacite i vi svoj«. I tako, a bilo ih je više od dvadeset, što muževa, što žena i djece, odbaciše kamenje.
Napomena: Vinko Pikot (1653. - 1705.), dugogodišnji grdoselski župnik i kroničar, izgradio je crkvu Gospe od Zdravlja 1680. godine u vrijeme kada se u Veneciji dovršavala glasovita Longhenina bazilika Madonna della Salute. Pokopan je u crkvi koju je sam podigao. Njegova nadgrobna ploča čuva se uz ulaz u župnu crkvu, pod zvonikom.
Vodnjan. Crkva Gospe od Zdravlja nedaleko od Vodnjana podignuta je 1854. godine na ostacima starije crkve iz 13. stoljeća. Crkvica je jedini preostali nadzemni trag nekadašnjeg srednjovjekovnog naselja Gusan. U dvorištu stoji veliki kameni misijski križ. Postavljen je kao uspomena na drevni običaj pučkih misija, kada su karizmatski propovjednici duhovno obnavljali narod, a završnica bi uvijek bila zajedničko hodočašće upravo k ovoj crkvi.
Istarske toplice. U sklopu lječilišta Istarske toplice izgrađena je kapelica Majke Božje od Zdravlja, koju je 22. studenoga 2022. godine blagoslovio porečki i pulski biskup Ivan Milovan.
Rovinj. Crkvu Gospe od Zdravlja unutar starogradske jezgre, u nizu stambenih kuća, dali su 1779. godine podići braća Francesco i Giovanni (Giuseppe) Biond, gradski vijećnici. Projektirao ju je i gradio Simon Battistella (1726.–1799.), jedan od najvažnijih istarskih arhitekata druge polovice 18. st. Na glavnom oltaru nalazi se slika koja je kopija čudotvorne ikone iz venecijanske bazilike Santa Maria della Salute. I ova je crkva zavjetna. Od 1818. godine ovdje je počinjala procesija u čast Gospe kao znak zahvale što je grad bio pošteđen od epidemije kuge.
Čiritež. Crkva Gospe od Zdravlja u mjestu Čiritež kod Roča spominje se 1580., temeljito je obnovljena 1891.
Jadruhi. Crkva Gospe od Zdravlja u naselju Jadruhi na Poreštini sagrađena je 1886. godine.
Smoljanci. U naselju Smoljanci na Svetvinčeštini crkva Gospe od Zdravlja podignuta je 18. st.
Dragućka Vala. Crkva s lopicom u Vali sagrađena je 1891. godine.
Brajkovići. U ovome naselju na Kanfanarštini crkva je ponovno sagrađena 1852. godine.
Sv. Martin. Naselje Sv. Martin na Labinštini dobilo je crkvu 1630.
Medulin. Majka Božja od Zdravlja u Medulinu sagrađena je u 15. st., a obnovljena je 1890. godine.