Istarsko vinarsko blago
U Brkaču obavljena prva berba u nasadu starih istarskih genotipova Terana
(Foto: Institut za poljoprivredu i turizam)
U pokusnom vinogradu u Brkaču kraj Motovuna u srijedu, 16. rujna, obavljena je prva berba grožđa u nasadu u vlasništvu Marka Fakina, u kojem Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču provodi klonsku selekciju starih istarskih genotipova Terana. Prvi put rodili su trsovi posađeni 2024. godine, pa će znanstvenici uz dosadašnje praćenje karakteristika trsova i grožđa sada prvi put dobiti i vina pojedinih klonskih kandidata. Projekt „Klonska selekcija i podizanje certificiranog matičnog nasada sorte Teran“ provodi Institut za poljoprivredu i turizam, naručitelj projekta je Udruga Vinistra od čijih je članova potekla ova inicijativa, a financira ga Istarska županija. Cilj je sačuvati izvorni genetski materijal Terana iz starih istarskih vinograda, među njime izdvojiti najbolje i zdravstveno ispravne genotipove te stvoriti temelje za proizvodnju certificiranog domaćeg sadnog materijala ove autohtone istarske sorte.
– Najprije uzimamo uzorke bobica za kemijske analize, nakon čega slijedi vizualna i senzorna evaluacija svih klonskih kandidata. Ocjenjujemo opće stanje trsa, prinos, veličinu grozda i bobice, zbijenost i obojenost grozda, aromatsku i fenolnu zrelost te eventualnu pojavu bolesti. Treća faza je zasebna berba grožđa svakog kandidata za mikrovinifikacije u posudama od deset litara te konačno analize i senzorna ocjena vina. Tako ćemo kroz više godina moći pratiti njihove razlike – objašnjava dr. sc. Marijan Bubola s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.
Stare trsove tražili diljem Istre
Prvoj berbi prethodile su godine potrage za starim trsovima Terana po Istri. Klonski kandidati prikupljani su ponajviše na Barbanštini i Labinštini, ali i na Motovunštini, području oko Butonige te na Poreštini. Među vinogradima iz kojih je uziman materijal desetak ih je starije od 90 godina, najstariji je iz 1903., dok je najmlađi iz 1975. godine. U njima su traženi pojedinačni trsovi koji su pokazivali zanimljive proizvodne i kvalitativne karakteristike, poput umjerenog prinosa, odgovarajuće veličine bobice i grozda, manje zbijenosti te dobre obojenosti i kvalitete grožđa. Nakon odabira slijedilo je zdravstveno testiranje.
– Gotovo 90 posto odabranih starih trsova bilo je pozitivno na viruse i takvi kandidati nisu mogli dalje u selekciju. Zdrave trsove smo u većini slučajeva nalazili na izoliranim lokacijama, gdje je zbog udaljenosti od drugih vinograda bilo manje mogućnosti za širenje bolesti – navodi Bubola.
Sa zdravstveno ispravnih trsova uzeti su pupovi, od kojih je u rasadniku proizveden novi sadni materijal. Svaki odabrani trs dobio je vlastitu oznaku kako bi se i nakon razmnožavanja znalo od kojeg starog trsa potječu njegove nove biljke.
Zašto se Vinistra i Institut vraćaju starom Teranu
Teran koji se posljednjih tridesetak godina sadio u Istri uglavnom potječe od klonskog materijala selekcioniranog u Italiji, a manjim dijelom u Sloveniji. Riječ je o istoj sorti, ali klonska selekcija podrazumijeva razmnožavanje pojedinačnih trsova odabranih zbog određenih svojstava. Stari istarski vinogradi nastajali su sasvim drukčije i upravo su zato sačuvali mnogo veću genetsku raznolikost.
– Ako se danas hektar vinograda posadi jednim klonom, svi trsovi su u pravilu potomci jednog jedinog odabranog trsa i genetski su praktički jednaki. Stari vinogradi nastajali su tako da su ljudi sami uzimali materijal iz svojih ili susjednih vinograda, pa se unutar iste sorte očuvala velika raznolikost. Upravo tu raznolikost želimo sačuvati – ističe Bubola.
Dodatni razlog za pokretanje selekcije bila su iskustva istarskih vinogradara s dijelom uvezenog sadnog materijala. Naime, proizvođači su kod pojedinih klonova primjećivali previsok prinos, velike bobice i grozdove, slabije dozrijevanje te nedovoljnu obojenost i aromatičnost grožđa. U pokusnom nasadu trenutačno se prate 32 stara istarska klonska kandidata. Među njima se ne traži jedan jedini „idealni“ Teran, jer različite karakteristike mogu biti poželjne za različite tipove proizvodnje.
– Neki kandidati mogu biti zanimljivi za dobivanje bogatih i strukturiranih vina namijenjenih duljem odležavanju, neki za laganija crna vina kraćeg dozrijevanja ili za ružičasta vina, dok neki mogu imati nešto izraženije kiseline, što može biti korisno u uvjetima klimatskih promjena. Nakon višegodišnjeg praćenja izdvojit ćemo najbolje i posaditi ih u većem broju kako bismo ih mogli još preciznije uspoređivati – kaže Bubola.
Od dominantne istarske sorte do desetak posto površina
Važnost očuvanja starog genetskog materijala dodatno naglašava mjesto koje je Teran stoljećima imao u istarskom vinogradarstvu. Danas zauzima približno deset posto istarskih vinogradarskih površina i najzastupljenija je crna sorta u Istri, dok je u 19. stoljeću njegova zastupljenost bila neusporedivo veća. Prema povijesnim podacima koje navodi Bubola, Teran je tada bio raširen na više od 80% vinogradarskih površina, a ukupna površina pod vinogradima bila je gotovo deset puta veća nego danas.
Teran ima i dugu pisanu povijest. Kao vino spominje se još krajem 13. stoljeća, dok se kao sorta u Istri navodi od 17. stoljeća od strane biskupa Tomassinija. Posebno mjesto u njegovoj dokumentiranoj povijesti ima Petar Stanković, odnosno Pietro Stancovich, kanonik i polihistor iz Barbana, koji je 1824. godine izradio prvi morfološki opis karakteristika sorte. Upravo je na 200. obljetnicu tog opisa, 2024. godine, posađena prva faza pokusnog nasada u Brkaču.
– Danas se vinske regije još jače nego prije okreću lokalnim sortama jer su one ono po čemu se mogu razlikovati od drugih. Teran je povijesno bio najvažnija crna sorta Istre, ali to je bilo u vremenima kada su u proizvodnji općenito dominirale crne sorte. U Istri je malvazija istarska danas daleko najzastupljenija sorta, dok je Teran najzastupljenija i najvažnija crna sorta – ističe Bubola.
Stari istarski Teran uspoređuju s postojećim klonovima
Uz stare istarske genotipove, u pokusnom nasadu posađena su i četiri talijanska te jedan slovenski klon Terana koji su već dostupni na tržištu. Oni će poslužiti kao standard za usporedbu kako bi se moglo utvrditi razlikuju li se domaći kandidati od postojećeg sadnog materijala s tržišta u prinosu, kvaliteti, dozrijevanju, obojenosti te aromatskoj i fenolnoj zrelosti. Prva mikrovinifikacija donijet će još jednu važnu mogućnost usporedbe jer će znanstvenici, osim trsa i grožđa, moći zasebno ocjenjivati i vino dobiveno od svakog kandidata. Ipak, Bubola naglašava da jedna berba nije dovoljna za zaključke te da će se karakteristike kandidata morati pratiti tijekom više vegetacijskih sezona.
Nasad u Brkaču podiže se postupno. Prva faza posađena je 2024., sadnja je nastavljena 2025. i 2026., a predviđena je i 2027. godine. Provedbom vinifikacije moći će se osim fizikalno-kemijske analize utvrditi i senzorni profil vina, što će omogućiti procjenu potencijalne kvalitete vina pojedinih klonova te određivanje najprikladnijeg stila vina za odabrane klonove. Kandidati koji tijekom istraživanja ne zadovolje postavljene kriterije ili pokažu zdravstvene probleme neće se dalje razmnožavati, dok će se odabrani klonski kandidati širiti na pokusnim površinama i u proizvodnji. Berbom prvih trsova posađenih 2024. projekt je tako iz faze potrage, zdravstvene selekcije i razmnožavanja starog materijala prešao u fazu u kojoj se prvi put mogu uspoređivati grožđe i vino potomaka starih istarskih trsova uzgojenih na istom položaju i u jednakim uvjetima.
