83. obljetnica Bitke pod Brdom
Komemoracija kod Tonci: Sjećanje na ljude koji su život položili u borbi protiv fašizma
(Snimio Branko Biočić)
Povodom 83. obljetnice Bitke pod Brdom, prve bitke protiv naoružane motorizirane kolone u kojoj su poginula 43 partizana, kod spomen-obilježja kod Tonci (pod Brdom) održana je prigodna komemoracija.
Vijence su položili i svijeće zapalili delegacija Grada Labina i općina Labinštine, predstavnici Udruge antifašističkih boraca Grada Labina, Udruge Josip Broz Tito, udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Policijske postaje Labin, Javne vatrogasne postrojbe Labin, vijećnici Gradskog vijeća Grada Labina i grupa labinskih srednjoškolaca.
Minutom šutnje odana je počast svim poginulima u borbi protiv fašizma i za domovinu.
Tog 13. rujna 1943. njemačke jedinice s tenkovima započele su prodor iz Pule prema Rijeci, a prodor je vodio preko Labina. Tu su se sukobili s labinskim partizanima i rudarima na više položaja, a najteži sukob dogodio se u blizini Tonci, gdje je poginulo 43 partizana.
Prisutnima se obratio zamjenik labinskog gradonačelnika Goran Vlačić.
"Mjesta poput Tonci nisu samo točke na karti. Ona čuvaju sjećanje na ljude, njihove odluke i cijenu koju su platili kako bi generacije nakon njih mogle živjeti u slobodi. Danas se prisjećamo 43 labinska partizana koji su ovdje izgubili svoje živote. Ponovit ću ono što sam rekao i prošle godine jer je ponavljanje majka znanja, a ovo se nikada ne smije zaboraviti: sloboda u kojoj danas živimo nije nam darovana, već je izborena hrabrošću, otporom i žrtvom onih koji su za nju položili svoje živote.
Njihova žrtva nosi jasnu poruku i za današnje vrijeme. Pred nepravdom, nasiljem i mržnjom ne smijemo ostati ravnodušni. Obilježavanjem ove godišnjice ne vraćamo se u prošlost kako bismo ponovno otvarali podjele, već kako bismo potvrdili vrijednosti koje nas trebaju povezivati: mir, slobodu, ljudsko dostojanstvo i međusobno poštovanje.
Najmanje što možemo učiniti jest sačuvati sjećanje i pobrinuti se da njihova žrtva nikada ne bude zaboravljena", rekao je Vlačić.
Detaljnije o tim događajima iz Drugoga svjetskog rata govorio je povjesničar Deni Vlačić.
Tijek bitke
"Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, prilike u Istri naglo su se promijenile. U samo nekoliko dana, od 9. do 13. rujna, partizanski odredi razoružali su oko 8.600 talijanskih vojnika i preuzeli vlast u gotovo svim istarskim gradovima i selima. Na Labinštini se 9. rujna prvi predao talijanski garnizon u Raši. Među stanovništvom je zavladala nada da je sloboda napokon nadohvat ruke.
Narodnooslobodilački odbori preuzeli su upravljanje, a na području Labinštine formirane su tri partizanske bojne. Jedna je krenula prema Vodnjanu i Puli, druga prema Opatiji, a treća prema Pazinu.
Ali mir nije dugo trajao. Njemačka vojska pokrenula je veliku vojnu operaciju s ciljem zauzimanja Istre, Trsta i Rijeke. Motorizirane njemačke kolone, praćene tenkovima, krenule su iz Pule preko Barbana i doline Raše prema Labinu.
I upravo ovdje, kod Tonci, podno Brda, 13. rujna 1943. došlo je do velikog oružanog sukoba. Nasuprot dobro opremljenoj i iskusnoj njemačkoj vojsci stajali su labinski partizani. Mnogi od njih bili su rudari, radnici, seljaci i mladići koji su tek nekoliko dana ranije uzeli oružje u ruke. Nisu imali dovoljno vojnog iskustva ni naoružanja. Ipak, odlučili su pružiti otpor.
Njemačka kolona brojala je oko 2.500 vojnika i raspolagala je oklopnim vozilima i znatno većom vatrenom moći. Unatoč velikoj vojnoj nadmoći, njemačke snage naišle su na snažan otpor. Labinski partizani uspjeli su usporiti njihovo napredovanje, ali su za to platili iznimno visoku cijenu.
U Bitci kod Tonci poginula su 43 labinska partizana. Iza toga broja bila su 43 čovjeka. Četrdeset i tri života. Obitelji, roditelji, supruge, djeca, braća i sestre koji su toga dana izgubili svoje najbliže. Njihova je pogibija duboko potresla cijelu Labinštinu.
Bitka kod Tonci ostala je jedan od najtragičnijih događaja u povijesti Labinštine tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i snažan simbol otpora okupaciji.
Zato smo danas ovdje, ne da bismo govorili samo o jednom događaju iz daleke 1943. godine, nego da bismo se prisjetili ljudi koji su u njemu sudjelovali i onih koji se iz njega nisu vratili.
Stojeći danas pred ovim spomen-obilježjem, prisjećamo se tih 43 poginulih boraca. Prisjećamo se njihove hrabrosti, njihove žrtve i vremena u kojem su morali donositi odluke koje je nama danas teško i zamisliti.
Od tog događaja prošle su 83 godine. Svijet se promijenio, promijenila se i Labinština, ali vrijednost ljudskog života, slobode i mira nije se promijenila.
Naša je odgovornost čuvati sjećanje na prošlost i prenositi ga budućim generacijama. Ne zato da bismo živjeli u prošlosti, nego zato da bismo iz nje učili. Jer iza povijesnih događaja, godina i brojki uvijek stoje ljudi. A dok se sjećamo njihovih imena i njihove žrtve, oni ostaju dijelom našega zajedničkog pamćenja", rekao je povjesničar Deni Vlačić.
