U petak je u Žminju, u MMC-u Macel, otvorena izložba "Žminjsko nogometno stoljeće – Libar žminjskega baluona", postav posvećen stogodišnjici igranja nogometa u Žminju. Bila je to uvertira u predstavljanje monografije na istu temu, koje je na rasporedu u subotu, 5. rujna 2026. godine, također u Žminju, ali na prostoru "Zad kaštela".
Nakon kratkog programa uoči simboličnog otvaranja, čast da otvore izložbu dobili su bivši igrač i predsjednik kluba Milan Damijanić te dvojica dječaka, Leon i Liam Lepinjica. Održan je i kratak govor o povijesti kluba, a uz žminjske mažoretkinje, Emili Boljunčić i Ivan Božac donijeli su dašak domaće glazbe svojim izvedbama na harmonici.
Kako je naglašeno, izložba je nastala na temelju fotografija iz monografije o žminjskom nogometu autora Roberta Unukića, koji je na taj način svim zainteresiranima želio još više približiti dresove, pokale, fotografije, novinske isječke i sve ono što čini povijest jednog kluba. Zainteresiranih je uistinu bilo mnogo.
Ulazak u izložbeni prostor Macel odiše poviješću, a brojne fotografije koje datiraju nekoliko desetljeća unatrag vraćaju svakog posjetitelja u vrijeme kada je sve bilo potpuno drugačije.
Ako su se organizatori i zapitali jesu li uspjeli zainteresirati posjetitelje i potaknuti ih da se u mislima vrate u prošlost, odgovor je potvrdan. Bilo je to i više nego očito već pri pogledu na sve one koji su pohodili izložbu i komentirali baš svaki od nekoliko stotina eksponata. Osjetio se ponos onih koji su se pronašli na fotografijama, probudila se strast, a to znači da je cilj ispunjen. Svi ostali, koji možda nisu bili dio te povijesti kao igrači ili funkcionari kluba, nego samo navijači, pokazali su veliko poštovanje prema onome što je bilo izloženo.
Koliko je samo bilo pretrčanih kilometara iza svakog pokala i fotografije, koliko znoja, krvi, suza, operacija i rehabilitacija, koliko pjevanja u autobusu, neprospavanih noći za šankom zbog pobjeda, ali i poraza, koliko sati navijanja, "čašćenja" sudaca ukrasnim pridjevima iz područja zoologije te psovanja suparničkih, ali i vlastitih igrača. Koliko su samo bili ljuti na sve oko sebe, ali i na same sebe. Sve se to moglo osjetiti kroz izložbu jer se zna da svaka fotografija govori mnogo više od riječi.
Sve je bilo kronološki posloženo po godinama, a iznad izložbenog prostora bili su izloženi dresovi žminjskih igrača koji su ostvarili značajnije nogometne karijere. Na dvama televizijskim ekranima vrtjele su se stare fotografije, ali i videosnimke treninga te utakmica koje su bile značajne za NK Žminj.
Većina fotografija već je bila objavljena u medijima, no bilo ih je zanimljivo ponovno vidjeti i prisjetiti se tih trenutaka. Mogle su se vidjeti i fotografije iz privatnih arhiva koje su prvi put predstavljene široj javnosti.
Izložba bi trebala služiti na čast svakome tko je na bilo koji način bio utkan u razvoj nogometa na Žminjštini i postao dijelom njegove povijesti. Budući da je upravo "najvažnija sporedna stvar na svijetu" zapravo najveći ambasador mjesta poput Žminja, zasigurno postoji dubok osjećaj zadovoljstva ostvarenim, i to s punim pravom.
Izložba možda nema veliku materijalnu vrijednost, ali definitivno ima sentimentalnu i snažan je okidač za emocije jer stvarima daje "dušu".
Zato će svi oni koji nisu pohodili Macel na samom otvaranju do kraja godine svakog vikenda imati priliku proći kroz mali dio stoljetne povijesti nogometa u Žminju.