"Libar žminjskega baluona"
Žminj slavi stoljeće nogometa: Otvorena izložba koja čuva uspomene generacija
(Snimio Boris Vidulin)
U petak je u Žminju, u MMC-u Macel, otvorena izložba "Žminjsko nogometno stoljeće – Libar žminjskega baluona", postav posvećen stogodišnjici igranja nogometa u Žminju. Bila je to preteča predstavljanja monografije na istu temu, koja je na rasporedu u subotu, 5. rujna 2026. godine, također u Žminju, ali na prostoru "Zad kaštela". Nakon kratkog programa uoči samog simboličkog otvaranja, čast da to učine dobili su bivši igrač i predsjednik kluba Milan Damijanić te dva dječaka, Leon i Liam Lepinjica. Održan je kratki govor o povijesti kluba, a uz žminjske mažoretkinje, Emili Boljunčić i Ivan Božac donijeli su dašak domaće glazbe kroz svoje točke na harmonici.
Kako je i naglašeno, ova je izložba potaknuta fotografijama iz monografije o žminjskom nogometu autora Roberta Unukića, koji je na taj način želio još više približiti svim zainteresiranima, a njih je uistinu bilo, predmete, odnosno dresove, pokale, fotografije, isječke iz novina i sve ono što čini povijest jednog kluba.
Ulazak u sam izložbeni prostor Macel odiše poviješću, a silne fotografije koje datiraju nekoliko desetaka godina unazad vraćaju svakog posjetitelja daleko u vrijeme kada je sve bilo potpuno drugačije. Ako su se organizatori i zapitali jesu li uspjeli zainteresirati posjetitelje da se u mislima pokušaju vratiti u povijest, odgovor je bio potvrdan. Bilo je to i više nego očito samim pogledom na sve one koji su pohodili izložbu i komentirali baš svaki od nekoliko stotina eksponata. Osjetio se ponos onih koji su se pronašli, probudila se strast, a to znači da je cilj ispunjen. Svi ostali koji možda nisu bili dio te povijesti kao igrači ili funkcioneri kluba, već samo navijači, pokazali su veliko poštovanje prema onome što je bilo izloženo.
Koliko je samo bilo pretrčanih kilometara iza svakog pokala i fotografije, koliko znoja, krvi, suza, operacija i rehabilitacija, koliko pjevanja u autobusu, neprospavanih noći na šanku zbog pobjede, ali i poraza, koliko sati pjevanja navijača, "čašćenja" sudaca ukrasnim pridjevima iz područja zoologije, psovanja suparničkih, ali i vlastitih igrača, koliko su bili ludi na sve oko sebe, ali i na samog sebe – sve se to moglo osjetiti kroz izložbu jer se zna da svaka fotografija govori puno više od riječi.
Sve je bilo kronološki, po godinama, posloženo. Iznad prostorije bili su dresovi žminjskih igrača koji su ostvarili značajnije nogometne karijere, a na dva TV ekrana vrtjele su se stare fotografije, ali i videoprojekcije treninga te utakmica koje su bile značajne za NK Žminj. Većina fotografija već je bila objavljena putem medija u javnosti, no bilo je zanimljivo vidjeti ih ponovno, prisjetiti se opet tih trenutaka, ali bilo je moguće vidjeti i neke fotografije koje su bile dio privatne arhive i prvi su put predstavljene široj javnosti.
Izložba bi trebala biti na čast baš svakome tko je na bilo koji način bio utkan u rad nogometa na Žminjštini i bio dio te povijesti, a kako je upravo "najglavnija sporedna stvar na svijetu" zapravo najveći ambasador mjesta poput Žminja, sigurno postoji duboki osjećaj zadovoljstva vlastitim postignućem, i to s pravom.
Ako ona i nema neku veliku materijalnu vrijednost, definitivno ima sentimentalnu i veliki je okidač za emociju jer daje stvarima "dušu".
I zato će svi oni koji nisu pohodili "Macel" na samom otvaranju imati priliku do kraja godine, kroz svaki vikend, proći kroz mali dio povijesti 100 godina nogometa u Žminju.
