Milivoj Pacenti
Vrijeme je da Hrvatska prepozna pljočkanje kao nacionalnu vrijednost
(Arhiva Glasa Istre)
Ovogodišnja skupština Europske asocijacije tradicijskih igara i sportova (AEJeST), održana u Las Palmasu na Kanarskim otocima povodom 25. obljetnice djelovanja organizacije, još je jednom potvrdila važnost očuvanja i promicanja europske tradicijske sportske baštine. Domaćini iz udruga tradicijskih igara i sportova Kanarskih otoka, uz snažnu potporu regionalne vlade, predstavili su model zaštite i razvoja tradicijskih sportova koji mnogi smatraju primjerom dobre prakse za cijelu Europu.
Među sudionicima skupa bili su Armando Fabijančić, predsjednik Istarskog Pljočkarskog Saveza i Milivoj Pacenti, jedna od istaknutijih osoba hrvatskog i europskog pokreta tradicijskih igara i sportova. Kao predsjednik Pljočkarskog saveza Hrvatske i Hrvatskog saveza tradicijskih igara i sportova te dopredsjednik AEJeST-a, Pacenti već godinama aktivno sudjeluje u oblikovanju međunarodnih projekata i inicijativa usmjerenih ka očuvanju ovog vrijednog dijela kulturne baštine.
Na skupštini su, uz usvajanje redovitih statutarnih dokumenata, otvorena i pitanja položaja tradicijskih sportskih organizacija diljem Europe, uključujući i njihov status unutar hrvatskih institucija. Posebnu pozornost privukao je festival kanarskih tradicijskih sportova, koji je pred više tisuća gledatelja i turista pokazao koliko ovakve aktivnosti mogu pridonijeti razvoju lokalne zajednice i turističke ponude.
O iskustvima iz Las Palmasa, budućnosti tradicijskih sportova te izazovima i planovima hrvatskih saveza razgovarali smo s Milivojem Pacentijem, čovjekom koji već desetljećima povezuje domaću tradiciju s europskom sportskom scenom.
Prvi cilj ostvaren
O tradicijskim sportovima često se govori i kao važnom dijelu nacionalnog identiteta. Gdje vidite mjesto pljočkanja u tom procesu?
- Tradicionalni sportovi nisu samo natjecanje, oni su dio identiteta, povijesti i kulture jednog kraja. Upravo zato smatramo da pljočkanje treba dobiti svoje puno priznanje i u sportskom sustavu. Kada su krenuli u revitalizaciju pljočkanja, istarski pljočkari, postavili su dva glavna cilja: upis u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske i priznanje od strane Hrvatskog olimpijskog odbora kroz uvrštenje u Nomenklaturu sportova. Prvi cilj smo ostvarili, pljočkanje je u UNESCO Registru dobrih praksi, a sada nastavljamo raditi na drugome. Kroz suradnju s partnerima iz Europe vidimo da mnoge zemlje svoje tradicijske sportove prepoznaju kao nacionalnu vrijednost. Ne vidimo razlog da Hrvatska ne učini isto s pljočkanjem, posebno zato što u Nomenklaturi sportova Hrvatskog olimpijskog odbora trenutno nema nijednog sporta koji proizlazi iz naše kulturne baštine. Priznanje pljočkanja kao sporta bilo bi više od formalnosti, to bi bila potvrda da tradicija može živjeti u suvremenom vremenu i postati nositelj regionalnog i nacionalnog identiteta.
Koliku ulogu u očuvanju tradicijskih sportova imaju udruge civilnog društva?
- Udruge civilnog društva nose najveći dio aktivnosti kada je riječ o promociji i očuvanju tradicijskih igara i sportova. U Istri se svake godine organizira između deset i petnaest tradicionalnih turnira koji čuvaju duh vremena kada je pljočkanje bilo sastavni dio pučkih fešti i seoskih svetkovina. Uz to, redovito održavamo pokazne turnire na turističkim manifestacijama, a naš Međunarodni festival pljočkanja ove će godine doživjeti svoje deseto izdanje i već je stekao međunarodni ugled.
Posljednjih deset godina redovito sudjelujemo na turnirima i festivalima u Italiji, Sloveniji, Španjolskoj i Bosni i Hercegovini, a iduće godine planiramo nastupe na dva velika svjetska događaja – Ethnosport Festivalu u Istanbulu i Nomad Gamesu. U tijeku su i posljednje pripreme za gostovanje pljočkara na europskom festivalu Sporta za sve, koji se početkom kolovoza održava u Irskom Limericku. To potvrđuje da je pljočkanje odavno izašlo iz lokalnih okvira i postalo dio međunarodne zajednice tradicijskih sportova. Dovoljno je pogledati europske primjere kako bi se vidjelo koliki potencijal imaju tradicijske igre i sportovi.
Festival Tocatì u Veroni okuplja oko 250 tisuća posjetitelja, festival u francuskoj Bretanji više od 700 tisuća, dok Ethnosport Festival u Istanbulu privlači više od milijun ljudi. To jasno pokazuje da tradicijski sportovi mogu biti snažan turistički proizvod i važan dio identiteta jedne destinacije. Nažalost, kod nas još uvijek ne nailazimo na dovoljno razumijevanja, osobito u turističkom sektoru. Često imam dojam da se potencijal tradicijskih sportova jednostavno ne prepoznaje.
Istodobno se uređuju javni prostori i grade tematski parkovi, a vrlo rijetko u njima nalazimo sadržaje koji predstavljaju istarsku kulturnu baštinu. UNESCO naglašava da djecu treba vratiti na otvorene prostore i potaknuti ih na zajedničku igru. Upravo su tradicijske igre idealan alat za to jer ne zahtijevaju skupu infrastrukturu, potiču druženje različitih generacija, uključivost i ravnopravnost. Zato smatram da bi ih trebalo puno više uključivati u planiranje javnih prostora, turističkih sadržaja i razvojnih projekata.
Europa danas razvija turističke rute tradicijskih igara i sportova, dok kod nas o tome gotovo da nema razgovora. A imamo bogatstvo koje je međunarodno priznato i koje može biti važan dio našeg identiteta i razvoja. Zato vjerujem da je vrijeme da tradicijske sportove počnemo promatrati kao priliku, a ne samo kao uspomenu na prošlost, istaknuo je Pacenti.
Očuvanje tradicijskih igara i sportova podrazumijeva i dokumentiranje, istraživanje te prijenos znanja. Kako ste pristupili tom dijelu zaštite pljočkanja?
- UNESCO jasno naglašava važnost dokumentiranja, očuvanja i istraživanja kulturnih dobara. Svjesni smo da smo skupina volontera i zaljubljenika u tradiciju te da nam to donosi određena stručna ograničenja, ali smo unatoč tome krenuli stvarati prostor za stručnu razmjenu i suradnju. Od 2016. godine organiziramo panel rasprave i stručne skupove kroz koje smo, zajedno s partnerima iz inozemstva, počeli sagledavati šire mogućnosti tradicijskih igara i sportova. Prvi stručni skup održali smo 2018. godine u Svetvinčentu uz pomoć EMI-MEI-ja iz Pazina, a od tada je održano sedam skupova, dok pripremamo i osmi.
Ti su skupovi s vremenom postali prepoznati na europskoj razini, okupljajući stručnjake iz brojnih zemalja, sveučilišta, instituta i UNESCO krugova. Teme su bile vezane uz zaštitu baštine, obrazovanje, turizam, razvoj lokalnih zajednica i održivi razvoj. Nažalost, još uvijek postoji nedovoljno razumijevanje domaćih institucija, posebno visokoškolskih ustanova, za vrijednost ovih tema. To je velika razlika u odnosu na inozemstvo, gdje tradicijske igre i sportovi imaju značajno mjesto u istraživanju i razvoju zajednice.
Obrazovanje mladih jedna je od ključnih karika očuvanja tradicijskih sportova. Koliko je važno uključiti djecu u taj proces?
- UNESCO posebno ističe prijenos kulturne baštine na mlađe generacije, a to nije moguće bez aktivnog uključivanja obrazovnog sustava. Upravo zato smo od početka veliku pažnju posvetili radu s djecom i mladima. Pljočkanje smo kroz radionice počeli sustavno predstavljati osnovnim školama još 2011. godine. Učenici su kroz njih upoznavali povijest igre, pravila, samu igru, ali i izradu tradicijskih kamenih rekvizita. Takav pristup pokazao se vrlo uspješnim jer smo u kratkom vremenu uključili veliki broj djece. Veliki iskorak napravili smo kroz Erasmus+ projekt OPPORTUNITY, kojim smo educirali učitelje i stvorili grupu certificiranih edukatora tradicijskih sportova. To je otvorilo prostor za jaču suradnju s obrazovnim institucijama, ali i za uključivanje pljočkanja u programe zavičajne nastave i školskog sporta. Projekt GAMES PLUS doveo je tradicijske sportove u visoko obrazovanje, što osobno smatram jednim od naših najvećih uspjeha.
Danas se kroz suradnju sa Školskim sportskim savezom Istarske županije organizira prvenstvo osnovnih i srednjih škola, koje iz godine u godinu okuplja sve veći broj učenika i škola.
Najvažnije je da djecu ne učimo samo jednoj igri, nego ih kroz tradicijske sportove potičemo na kretanje, druženje, aktivan život i upoznavanje vlastite baštine. Prostor za napredak još postoji, posebno u izradi kvalitetnih priručnika i jačem povezivanju struke, obrazovanja i organizacija koje se bave očuvanjem tradicije.
Za kraj, kako vidite ulogu tradicijskih sportova u današnjem društvu i što je potrebno učiniti kako bi se oni dodatno razvijali?
- Tradicijski sportovi danas su puno više od igre. Oni povezuju kulturu, obrazovanje i sport, zbog čega se u svijetu sve češće koristi izraz ‘kultura kroz sport’. Upravo u tome vidim njihovu najveću vrijednost, jer kroz sport čuvamo identitet, običaje i baštinu te ih prenosimo novim generacijama.
Nedostaje dijaloga i suradnje
Kada je riječ o zaštiti kulturne baštine, moram istaknuti da Ministarstvo kulture i medija kvalitetno radi svoj dio posla. Međutim, u području sporta i obrazovanja još uvijek nedostaje više dijaloga i suradnje. Više smo puta pokušavali otvoriti razgovore s nadležnim institucijama na državnoj razini, ali bez značajnijih pomaka.
Veliku odgovornost imaju i gradovi, općine te županije. Nije dovoljno u statutima napisati da će se brinuti o kulturnoj baštini, nego je potrebno konkretnije pomagati udrugama koje svakodnevno rade na njezinu očuvanju. Administrativni i organizacijski zahtjevi iz godine u godinu sve su veći, a brojne udruge teško ih mogu pratiti bez podrške. Nažalost, svjedočili smo gašenju pojedinih udruga koje su čuvale tradicijske igre, a njihovim nestankom nestajao je i dio lokalnog identiteta.
Ipak, unatoč svim izazovima, optimist sam. Posljednjih deset godina pokazali smo da se predanim radom mogu ostvariti veliki rezultati od međunarodnog priznanja pljočkanja do sve većeg interesa djece, škola i partnera iz Europe. Postoje jasni planovi za budućnost i vjerujem da će tradicijski sportovi imati sve važnije mjesto u društvu. Zato bih za kraj pozvao prije svega mlade ljude da nam se pridruže. Očuvanje tradicije nije posao jedne generacije ni jedne udruge, nego zajednička odgovornost. Ako želimo sačuvati istarski i hrvatski identitet, moramo ga živjeti, prenositi i razvijati. Pljočkanje je najbolji primjer da tradicija može biti istodobno dio naše prošlosti, ali i naše budućnosti.
Prva stručno potvrđena pljočka iz Svetvinčenta
Jedan od zanimljivijih dijelova razgovora s Pacentijem odnosio se na arheološki nalaz pljočke pronađene tijekom probnih arheoloških istraživanja na glavnom trgu u Svetvinčentu.
Kako je istaknuo, istraživanja je tijekom 2025. godine proveo Hrvatski restauratorski zavod u sklopu priprema za izradu projekta uređenja središnjeg trga. Radove su vodili arheolozi Siniša Pamić i Luka Bariša, a tijekom istraživanja, ispod slojeva nastalih višestrukim prekopavanjem trga, pronađen je plosnati kameni predmet promjera oko 11 do 12 centimetara, veličine ljudske šake.
Prema riječima Milivoja Pacentija, riječ je o prvom nalazu pljočke koji je prošao stručnu konzervatorsku obradu i ekspertizu.
- Prvi put imamo jedan takav arheološki nalaz koji je prošao stručnu ekspertizu. Konzervatori su potvrdili da pronađena pljočka može potjecati iz 15. stoljeća, istaknuo je Pacenti.
Iako zbog višestrukih građevinskih zahvata na trgu nije moguće sa sigurnošću utvrditi kada je pljočka dospjela u istraženi sloj zemlje, stručnjaci smatraju da nalaz predstavlja dosad najuvjerljiviji materijalni dokaz dugotrajne tradicije pljočkanja u Istri. Uz ranije pronađene primjerke s drugih lokaliteta, ovo otkriće dodatno potvrđuje da korijeni ove tradicijske igre sežu duboko u prošlost.
