U sklopu muzejskog ciklusa predavanja "Cosa xe de novo?", koji već nekoliko godina umaškoj publici približava različite teme iz područja kulturne, povijesne i nematerijalne baštine, održano je predavanje "Od davnina do današnjih dana – tradicijski sportovi s osvrtom na pljočkanje".

Predavač je bio Milivoj Pacenti, predsjednik Hrvatskog saveza tradicijskih športova, koji je okupljenima predstavio bogatstvo i raznolikost tradicijskih sportova te njihovu važnu ulogu u očuvanju lokalnog identiteta i nematerijalne kulturne baštine. No, najveći dio izlaganja bio je posvećen pljočkanju, igri duboko ukorijenjenoj u istarsku svakodnevicu, koja danas uživa status zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske i nalazi se u UNESCO-ovu Registru dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Nematerijalno kulturno nasljeđe

Govoreći o značenju tradicijskih sportova i igara, Pacenti je naglasio da oni predstavljaju mnogo više od pukog oblika zabave.

- Tradicijski sportovi i igre čine dio nematerijalnog kulturnog nasljeđa koji kroz stoljeća, iz generacije u generaciju, prenosi osjećaj nacionalnog identiteta, regionalne pripadnosti i kontinuiteta, kazao je Pacenti, istaknuvši da upravo nematerijalna baština predstavlja jednu od najvažnijih poveznica između prošlosti i sadašnjosti.

Prema njegovim riječima, brojni autori smatraju kako igra sama po sebi predstavlja početak kulturne djelatnosti čovjeka.

- Igra je u svojim najranijim oblicima vjerojatno predstavljala evolucijski iskorak, trenutak kada je čovjek osjetio potrebu natjecati se s drugima. Djeci je služila kao priprema za život odraslih, a odraslima kao svojevrsna vježba za svakodnevne životne izazove, pojasnio je predavač.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Podsjetio je kako su mnoge igre nastajale iz praktičnih potreba zajednice, od vježbi za lov i ratovanje do razvijanja spretnosti, koordinacije i snalažljivosti. Upravo zbog toga tradicijski sportovi nisu samo rekreacija, nego i vrijedan povijesni izvor koji svjedoči o načinu života prethodnih generacija.

Središnji dio predavanja bio je posvećen pljočkanju, za koje Pacenti smatra da spada među najstarije oblike sportskog nadmetanja.

- U Istri slobodno možemo govoriti ne samo o stoljećima, nego i o tisućljećima pljočkanja i prijenosa te igre s generacije na generaciju, podsjetivši na nalaze pljočki s arheoloških lokaliteta u Istri.

Posebnu je pozornost izazvalo predstavljanje pljočke pronađene tijekom arheoloških istraživanja na Placi u Svetvinčentu.

- Prvi put imamo jedan takav arheološki nalaz koji je prošao stručnu ekspertizu. Konzervatori su potvrdili da pronađena pljočka može potjecati iz 15. stoljeća, rekao je Pacenti, naglasivši kako takva otkrića dodatno potvrđuju duboku ukorijenjenost ove tradicijske igre u istarskom prostoru.

Osim arheoloških dokaza, postoje i pisani izvori. Prvi poznati zapis o pljočkanju u Istri potječe iz 16. stoljeća, kada porečki biskup opisuje igru kao zabavu običnog puka tijekom svetkovina i društvenih okupljanja.

(Snimio Milivoj Mijošek)

- Pljočkanje se stoljećima prenosilo usmenom predajom. Najčešće se igralo tijekom ispaše stoke pa se zbog toga često naziva i pastirskom igrom, istaknuo je predavač.

Pacenti je rekao da sam naziv pljočkanje proizlazi iz naziva rekvizita "pljočke", plosnatog kamena veličine dlana i debljine nekoliko centimetara.

Govoreći o samoj igri, pojasnio je da je cilj igre pljočku dobaciti što bliže manjem okruglom kamenu, poznatom pod nazivima balin, bulin ili čik.

- Težina pljočke oduvijek se prilagođavala dobi i uzrastu igrača. Djeca su izrađivala manje i lakše pljočke, dok su odrasli koristili teže primjerke. Pljočkanje je igra velike preciznosti i koncentracije. Potrebno je dobro procijeniti udaljenost, ovladati tehnikom bacanja i pogoditi pravi trenutak izbacivanja pljočke, rekao je.

Tradicionalna partida

Igra se može igrati pojedinačno, u parovima, trojkama ili ekipno, a tradicionalna partida završava osvajanjem 13 punti, premda se prema dogovoru može igrati i do devet ili jedanaest osvojenih bodova.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Velik dio predavanja bio je posvećen i aktivnostima na očuvanju i promociji ovog vrijednog kulturnog dobra. Pacenti je podsjetio da je proces revitalizacije pljočkanja u Istri započeo početkom devedesetih godina, dok su prve organizirane aktivnosti usmjerene prema načelima UNESCO-ove Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine pokrenute 2010. godine. Tradicijska pučka igra pljočkanje upisana je 2016. godine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, dok je 2022. godine, u sklopu međunarodnog programa Tocatì - Shared Programme for the Safeguard of Traditional Games and Sports, uvrštena u UNESCO-ov Registar dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

- To je za nas bilo najveće priznanje dosadašnjeg rada. Evaluacija je trajala gotovo pet godina i UNESCO je projekt ocijenio kao pozitivan primjer zaštite nematerijalne kulturne baštine. Jedno od osnovnih načela zaštite nematerijalne baštine jest prijenos znanja i vještina na mlade generacije. Zato smo vrlo rano krenuli s radionicama i natjecanjima u osnovnim i srednjim školama, istaknuo je prvi čovjek Istarskog pljočkarskog saveza, koji još od 2010. godine organizira radionice u vrtićima, osnovnim i srednjim školama.

- Na početku smo ulazili u učionice u kojima je među dvadesetak učenika možda samo jedno dijete čulo za pljočkanje. Danas su tradicijske igre i sportovi uključeni u kurikulume petnaestak istarskih osnovnih škola, rekao je Pacenti.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Prema njegovim riječima, interes djece neprestano raste.

- Jedan mi je učitelj nedavno rekao da su ga prvog dana nastave djeca zaustavila u hodniku i pitala hoće li se ove godine ponovno održati školsko pljočkanje. Djeca to strašno vole, kazao je.

Natjecanja u pljočkanju, koja organizira Školski sportski savez Istarske županije, danas spadaju među najmasovnija školska sportska natjecanja u Istri, a u pripremi su i međunarodni susreti učenika iz Hrvatske, Italije, Bosne i Hercegovine i Slovenije.

Predavač se osvrnuo i na brojne promotivne aktivnosti kojima se posljednjih desetljeća nastoji očuvati i popularizirati pljočkanje, među kojima su tradicionalni turniri u Savudriji, Babićima, Umagu i po središnjoj Istri te Međunarodni festival pljočkanja u Svetvinčentu, koji od 2018. godine prati i znanstveni skup međunarodnog karaktera. Zahvaljujući suradnji s europskim partnerima i članstvu u međunarodnim organizacijama, pljočkanje je predstavljeno na festivalima i sveučilištima diljem Europe.

- To nam je omogućilo vidljivost na vrlo širokom području i mogućnost da pljočkanje predstavimo na svjetskoj pozornici, rekao je.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Posebno mjesto u cijeloj priči zauzima turnir Sveti Pelegrin koji se od 2007. godine održava u suradnji sa Zajednicom Talijana "Fulvio Tomizza".

- To je jedini turnir u Istri koji se igra na izvoran način. Nema obilježenih igrališta, nema granica. Igra se kamenim pljočkama i s dva bulina postavljena deset koraka jedan od drugoga, objasnio je.

Savudrija Open održava se neprekidno od 1999. godine i smatra se najstarijim istarskim turnirom, dok se turnir u Babićima organizira od 2005. godine u sklopu pučke fešte Bobićada.

Istarski pljočkarski savez od 2017. godine punopravni je član Europske asocijacije tradicijskih igara i sportova, organizacije koja okuplja više od 110 članica iz 19 europskih zemalja.

Pljočkari su sudjelovali na festivalima u Veroni i španjolskoj Arandi de Duero, održavali predavanja na sveučilištima u Portugalu, Cipru i Mađarskoj, a interes za predstavljanje pljočkanja pokazale su i velike međunarodne manifestacije poput Ethnosports Festivala u Istanbulu i Nomad Gamesa.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Pacenti je istaknuo i dugogodišnju želju pljočkara da pljočkanje razviju kao suvremenu sportsku disciplinu, istodobno zadržavajući njegovu baštinsku vrijednost. Smatra da nematerijalna kulturna baština predstavlja i velik, još uvijek nedovoljno iskorišten potencijal hrvatskog turizma.

- Tradicijske igre i sportovi usko su povezani s gastronomijom, enologijom i lokalnim identitetom svim onim što zanima i turiste. Meni redovito stižu upiti iz Njemačke i Austrije od ljudi koji žele naučiti pljočkati, a mi im zapravo nemamo što ponuditi, kazao je Pacenti. Dodao je kako iskustva drugih europskih zemalja pokazuju da festivali tradicijskih igara i sportova mogu postati važan alat za razvoj ruralnih sredina i prepoznatljiv element turističke ponude.

Govoreći o planovima za budućnost, istaknuo je da pljočkari rade na poboljšanju pravnog statusa tradicijskih igara i sportova u Hrvatskoj, njihovoj snažnijoj prisutnosti u obrazovnom sustavu i turizmu te na realizaciji Centra tradicijskih igara i sportova, zamišljenog kao edukacijsko i prezentacijsko mjesto otvoreno učenicima, studentima, istraživačima, obiteljima i turistima.

- Upis pljočkanja u UNESCO-ov Registar dobrih praksi za nas nije kraj puta, nego tek početak novih mogućnosti, zaključio je Pacenti.

Povezane vijesti

• Uspješna godina za Istarski pljočkarski savez
• U Buzet dolaze pljočkari iz sedam zemalja
• Vlatko Sarić neslužbeni svjetski prvak u pljočkanju