Na današnji dan, godina je 2009.
Vremeplov Glasa Istre: Od prenamjena pulskih vojarni do ublažavanja zabrane pušenja
(Arhiva Glasa Istre)
Jedna od opsežnijih tema kojima se Glas Istre bavio na današnji dan prije 17 godina bila je prenamjena nekadašnjih vojnih objekata u Puli, posebice vojarni. Autor Franc Ancelj, dugogodišnji suradnik Glasa Istre, podsjetio je kako su nekadašnje austrougarske vojarne, izgrađene u vrijeme kada je Pula bila jedna od najvažnijih vojnih luka Monarhije, tijekom desetljeća mijenjale svoju namjenu, prateći političke i društvene promjene.
Mornarička vojarna
Posebna je pozornost posvećena nekadašnjoj pješačkoj vojarni na pulskoj Rivi, izgrađenoj 1878. godine. Nakon raspada Austro-Ugarske, talijanske vlasti prenamijenile su je u tvornicu duhana, koja je djelovala sve do Drugog svjetskog rata. Poslijeratne promjene donijele su nove funkcije: dio prostora koristile su tiskara "Otokar Keršovani", tvornica cipela Astra i tvornica namještaja DIP "5. maj". U vrijeme kada je tekst objavljen, dio nekadašnje vojarne već je uspješno prenamijenjen za potrebe Gradske knjižnice i čitaonice Pula, dok su drugi dijelovi još čekali obnovu.
Sličnu sudbinu doživjela je i monumentalna Mornarička vojarna, izgrađena još 1856. godine, koja je desetljećima služila vojnim potrebama, da bi nakon odlaska Jugoslavenske narodne armije prešla u vlasništvo Uljanika. Dio prostora tada je koristila i pulska Glazbena škola.
Ancelj je podsjetio i na prenamjenu nekadašnje Šijanske vojarne, koja je nakon odlaska Hrvatske vojske postala novo središte autobusnog prometa grada Pule. Ipak, najveći objekti tog kompleksa - i tada su još uvijek čekali konačno rješenje, prepušteni zubu vremena.
- U samostalnoj Hrvatskoj čitav je kasarnski krug doživio totalnu preobrazbu. Država je shvatila da je premala za pregoleme količine pulskih kasarnskih kvadrata, te ih se stala rješavati. Šijanska vojarna tako je "ustupljena" (zapravo prodana) Puli. A ona sva sretna, jer sad se mogla riješiti jednog od vitalnih problema: konačno je imala kamo preseliti pretijesni međugradski autobusni terminal te polaznu stanicu gradskog i prigradskog javnog prometa. Pa je ubrzo negdašnja konjušnica preoblikovana u kolodvorsku zgradu, slobodan prostor uz nju u brojne perone, dok je vozni park dobio obližnje natkriveno parkiralište. Uspješno su prenamijenjeni i ini pomoćni objekti bivše vojarne: komandna zgrada udomila je jedno komunalno poduzeće, dok su ostale iznajmljene trgovcima, ugostiteljima i obrtnicima. Muke su, međutim, nastale kad se trebalo latiti (preskupog) preuređenja dvaju glavnih, trokatnih zdanja. Pa ih se, onako ogromna, ružna i nefunkcionalna, još i danas teško uspijeva privesti svrsi, pisalo se onda. U međuvremenu je zgrada Italuniona našla svoje stanare, ondje su se smjestili uredi i trgovine, dok ona istočna, zgrada nasuprot supermarketa Dimeglio, i dan danas zjapi prazna, a često je na meti maloljetnih vandala.
U isto vrijeme, istarski obrazovni sustav suočavao se s demografskim promjenama. Nakon prvog upisnog roka u srednje škole Istarske županije upisano je 1.896 učenika, dok je ostalo čak 783 slobodnih mjesta. Posebno je zabrinjavao podatak da je osnovnu školu te godine završilo svega oko dvije tisuće učenika, što je značilo da ni nakon svih upisnih rokova velik broj mjesta u srednjim školama neće biti popunjen.
Najveći interes učenici su pokazali za gimnazijske programe te pojedina strukovna zanimanja. Već nakon prvog upisnog kruga mjesta više nije bilo u pulskoj Gimnaziji, Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna te Pazinskom kolegiju. Zanimljivo je da je te godine porastao interes za kuharska zanimanja, dok su pojedini tradicionalni obrtnički smjerovi, poput tokarskih, bravarskih ili elektromonterskih, ostali među najmanje traženima.
Na nacionalnoj političkoj sceni Hrvatska je prolazila kroz jedno od najdramatičnijih razdoblja nakon osamostaljenja. Nakon iznenadne ostavke premijera Ive Sanadera, predsjednik Republike Stjepan Mesić povjerio je mandat za sastavljanje nove Vlade Jadranki Kosor. Bila je to povijesna odluka, jer je Hrvatska prvi put dobila ženu na čelu Vlade.
Jadranka Kosor tada je najavila da će prioriteti nove Vlade biti rebalans državnog proračuna, nastavak borbe protiv korupcije te pronalaženje načina za izlazak zemlje iz gospodarske krize. Posebno je naglasila nastavak europskog puta Hrvatske i pokušaje deblokade pristupnih pregovora s Europskom unijom.
Istovremeno se počelo nagađati da bi jedna od prvih odluka nove Vlade mogla biti ublažavanje zabrane pušenja u ugostiteljskim objektima. Saborski Odbor za turizam predložio je da se potpuna zabrana pušenja odgodi za tri godine, uz mogućnost da manji kafići sami odluče hoće li dopuštati pušenje, dok bi veći ugostiteljski objekti mogli urediti posebne prostore za pušače. Rasprava o zabrani pušenja tada je izazivala velike podjele među ugostiteljima, političarima i građanima.
Ni turistički sektor nije bio pošteđen posljedica svjetske gospodarske krize. Prvi podaci za prvih šest mjeseci 2009. pokazivali su pad turističkog prometa u Istri. Zabilježeno je gotovo 4,5 milijuna noćenja, što je predstavljalo pad od tri posto u odnosu na prethodnu godinu, dok je broj dolazaka bio manji za šest posto.
Posebno su zabrinjavali rezultati vodećih turističkih destinacija poput Poreča, Rovinja i Umaga. Poreč je bilježio pad noćenja od deset posto, Rovinj pet posto, a Umag čak šesnaest posto. Ipak, optimizam su ulijevali bolji rezultati pojedinih manjih destinacija, među kojima su bili Rabac, Fažana, Novigrad, Tar-Vabriga i Pula. Turistički djelatnici isticali su kako tradicionalna tržišta, posebice Njemačka i Austrija, unatoč krizi i dalje ostaju najvažniji oslonac istarskog turizma.
Turbulentna vremena
Dok su gospodarstvo i politika prolazili kroz turbulentna vremena, u središnjoj Istri događala se jedna sasvim drugačija priča. U selu Pariži, nedaleko od Svetog Petra u Šumi, otvoren je prvi Festival u poljima lavande. Idejna začetnica manifestacije Ivanka Miljat zahvalila je mještanima koji su na šest hektara zemljišta zasadili čak šesnaest polja lavande.
Sve je, podsjećalo se tada, počelo samo četiri godine ranije, kada su Rino i Ivan Paris zasadili prve sadnice lavande, ne sluteći da će njihov pothvat prerasti u turističku i gospodarsku priču koja će privući pozornost cijele Istre. Festival je otvoren uz sudjelovanje Ivane Paris i tadašnjeg pazinskog gradonačelnika Renata Krulčića, a planirano je da se održava svakoga vikenda tijekom srpnja.
Na pulskoj tržnici tih su se dana pažnju kupaca privlačile lisičarke, koje su se, zahvaljujući kišovitom početku ljeta, pojavile ranije nego što je uobičajeno. Iako je cijena od 80 kuna za kilogram mnogima bila visoka, ljubitelji gljiva nisu propustili priliku nabaviti ovu cijenjenu šumsku deliciju.
