Stoljeće i pol željeznice u Istri
Rovinj na tračnicama: Uspon, pad i novo lice stare pruge nekadašnjeg "grada tvornica"
(Zbirka autora)
Rovinj je u drugoj polovici 19. stoljeća bio gospodarsko središte Istre. Pula je bila veća, međutim tamo je bila skoncentrirana vojna baza i Arsenal. Za razvoj pulskog Arsenala iz Rovinja se u Pulu moralo preseliti više od 2.000 ljudi - stručnjaka na području brodogradnje. Rovinj je imao sedam škverova, a Pula nije imala takvog kadra. Njima je podignuto spomen obilježje koje se može vidjeti ispod crkve Sv. Eufemije u Rovinju.
Rovinj su nazivali gradom tvornica. Već 1847. je otvoren parni mlin i tvornica za proizvodnju tjestenina braće Blessich, 1852. uljara za masline i tvornica cementa Catraro - Stengle na otoku Sv. Andrea (Crvenom otoku), 1854. pogon za proizvodnju sapuna te pogon za proizvodnju platna Giardo - Ceccon, 1872. tvornica duhana "I. R. Manufattura tabacchi", 1878. tvornica svijeća "Istriana", 1882 tvornica stakla "Eufemia", destilerija "Retti e Vianelli" i tvornica za preradu i konzerviranje ribe "Societe generale francaise de conserves alimentaries".
Godine 1882. čak 37 posto aktivnog stanovništva bavilo se obrtom i industrijom, što je bila rijetkost za tako malo mjesto. Tada se primjerice 24 posto aktivnog stanovništva bavilo poljoprivredom, tri posto trgovinom, sedam posto ribarstvom, sedam posto pomorstvom, itd. (preuzeto iz "Duhanski put u Rovinj", str. 35 - 36). Sve to je zapravo pogodovalo odluci da se Rovinj poveže na željezničku mrežu.
Osim toga valja spomenuti da je Rovinj u doba gradnje pruge imao oko 9.500 stanovnika, poštu i telegraf s oko 100.000 poslanih pisama, 15.000 paketa i 2.000 telegrama, luku i lučki ured, javnu biblioteku, kazalište, škole, različite udruge i drugo. O privrednoj snazi Rovinja govori i podatak da je tu bilo utemeljeno Društvo za izgradnju istarske željeznice pod ravnateljstvom dr. Giuseppea Basilisca. U društvu su sudjelovali i drugi predstavnici Rovinja, Pule, Pazina i Vodnjana. Na njihov neuspjeh je najviše utjecala burzovna kriza nastala 9. svibnja 1873. godine. U Rovinju je bila utemeljena i prva Trgovačko-
komora 1863. godine, koja se je kasnije preselila u Pulu.
Izgradnja pruge Kanfanar - Rovinj
Kanfanar je prirodno gravitirao prema Rovinju, a imao je pogodan teren za izgradnju veće željezničke stanice od koje bi se mogla odvojiti pruga prema Rovinju. Pored same stanice u Kanfanaru, bilo je potrebno izgraditi i Ložionicu za lokomotive, vodnu postaju i ostalo što je potrebno za eksploataciju i održavanje pruge i prometa prema Rovinju. Više o razvitku željeznice u Istri pročitajte u prethodnim člancima.
U Kanfanaru je bilo gradilište br. III za prugu do Pule i Rovinja. Na pruzi do Rovinja su bila dva građevinska odsjeka/sekcije. U okolici Kanfanara su dobri kamenolomi koji su se tada počeli jače eksploatirati za potrebe željeznice, a i danas su vrlo poznati po kvalitetnom kamenu koji se izvozi po cijelom svijetu.
Izgradnja pruge Kanfanar - Rovinj, dugačke 21 kilometar, započela je 23. prosinca 1873. godine u Rovinju, popraćema velikim svečanostima, jer je Rovinj očekivao veliki prosperitet na račun povezanosti na željezničku mrežu, što se i ostvarilo.
Iz Kanfanara, koji je na 270 metara nadmorske visine, pruga se u jednakomjernom padu oko 21 promila spušta u Rovinj. Uz Limsku dragu preko Okreta, Sošića i Rovinjskog Sela pruga stiže u rovinjski zaljev Valdibora. Na pruzi je bila stanica Sošići i stajalište Rovinjsko selo, a kasnije i Okreti. Na pruzi je jedan most, jedan podvožnjak, 31 putni prijelaz u razini. Najveća brzina vožnje je 45 km/h i dozvoljeni osovinski pritisak 14 tona. Graditelj pruge je bilo poduzeće Fröhlich Gradec.
Stanica Rovinj izgrađena je na platou koji je podvrgnut morskim valovima, te je nekoliko puta more odnijelo dio staničnog nasipa. Zbog toga je obala zaštićena velikim kamenim blokovima.
Prvi vlak je stigao u Rovinj 19. kolovoza 1876., dan nakon prve svečane vožnje Divača - Pula. Stanovništvo predvođeno župnikom priredilo mu je svečani doček. Promet prugom započeo je 20. rujna 1876., kada i promet prugom Divača - Pula. Vlakovi su u Kanfanaru održavali veze prije svega prema Divači. Promet je postupno rastao i za vrijeme Italije, 1928. godine iznosio je 21.302 putnika i 35.656 tona robe.
Opis stanica
Stanica Kanfanar je, ako isključimo Pulu kao krajnju stanicu, najveća na pruzi Divača - Pula. To je bila u početku, te ujedno jedino željezničko čvorište u Istri. Kasnije su to postale i Hrpelje - Kozina za prugu prema Trstu, Lupoglav za prugu prema Štalijama, i Prešnica za prugu prema Kopru.
Stanica je doživljavala više promjena tijekom vremena. Evo približnog opisa s početka dvadesetog stoljeća. Stanična zgrada, zidana iz lijepo obrađenog istarskog kamena iz lokalnih kamenoloma nalazi se na kilometru 91,229. U prizemlju su smješteni prometni ured, putnička blagajna, ured šefa stanice, dio za prtljagu, čekaonica, vestibul, skladište, dvije sobe, sanitarije za osoblje i gostionica s kuhinjom. U podrumu je skladište za gostionicu i stanare. Na katu su stanovi, a u potkrovlju dvije sobe za osoblje. Ispred zgrade je pokriven peron s lijepim željeznim stupovima, klupe, cvijeće i zelenilo. Zgrada je dugačka oko 26 metara, široka 13 i visoka 8 metara do potkrovlja. Uz stanicu je cisterna, skladište i prostor za alat te vrt.
Pošto je Kanfanar bio polazna stanica prema Rovinju, imala je sve zgrade i postrojenja za opskrbu parnih lokomotiva. To su remiza za lokomotive dimenzija oko 22x14 metara, okretište za lokomotive promjera 12 metara na ručni pogon, prostor za ugljen, kanali za čišćenje lokomotiva, kućica za strojno osoblje i napojnici za lokomotive. Sve ovo se nalazi na lijevoj strani stanice prema Puli. Na ovom dijelu - desno se nalazi stambena zgrada - čuvarnica, putni prijelaz s branicima, skretnice i signali.
Od stanične zgrade prema Divači nalazi se sanitarni čvor, robno skladište, vagonska vaga, prostor za utovar i istovar vagona, uređaj za mjerenje profila vagona, vodotoranj s dva rezervoara po 60 kubika, skladište, dvije cisterne, napojnik za lokomotive, kanal za čiščenje lokomotiva, stambena zgrada, putni prijelaz s branicima na cesti prema Rovinju, skretnice i signali.
Na stanici je pet kolosijeka za promet, 16 skretnica i dva kolosijeka za remizu tj. spremište za lokomotive i vagone. Najduži kolosijek ima 639 metara. Plato stanice je na nadmorskoj visini 270 metra. Vodu za opremu lokomotiva, dopremala je pumpna stanica Valion iz sabirnika vode na dnu Drage.
Autor je o željeznici na području Kanfanara i Rovinja napisao više referata koji su bili predstavljeni na znanstvenim skupovima Crtice iz povijesti Kanfanarštine i objavljeni u Dvegrajskim zbornicima.
Na prikazanom nacrtu stanice Kanfanar vidimo da ima pet kolosjeka. Sve zgrade su s lijeve strane pruge. Na početku, sa strane Divače, je vodotoranj s većom šternom za pitku vodu. Slijedi robni magazin i glavna stanična zgrada. Na strani prema Puli je remiza za lokomotive, službeni prostor za radnike, okretište za lokomotive i deponij ugljena. S desne strane je čuvarnica i stambena zgrada. Slična zgrada je bila kasnije napravljena i na početku stanice. Pruga prema Rovinju se odvaja u selu Burići i skreće udesno.
Stanica Rovinj nalazi se na platou uz more u zaljevu Valdibora. Stanična zgrada je velika i lijepo zidana kao u Kanfanaru a nalazi se na lijevoj stani pruge. Os stanice je u km 20+510,60. U prvom nacrtu je bila predviđena bliže gradu. Danas je stanična zgrada preuređena za potrebe ugostiteljstva i razonode. Za vrijeme prometovanja u prizemlju je bio prometni ured i kancelarija šefa stanice, blagajna, čekaonica, sobe, prostor za prtljagu i skladište. Na katu su stanovi. Uz stanicu prema Rovinju je sanitarni čvor. Malo dalje je bilo skladište i čuvarnica. Iz grada je na stanicu vozila uskotračna (dekovilska) industrijska željeznica na električni pogon za potrebe destilerije. Zvali su je i "rovinjski tramvaj". Osamdesetih godina prošlog stoljeća je na ovom prostoru sagrađena hladnjača.
Na strani prema Kanfanaru je remiza za lokomotive, s dva kolosijeka, kanalima za pregled, napojnicima, okretištem na ručni pogon promjera 12 metara, vodotornjem s rezervoarom 60 kubika. U vodotornju su bila dva stana. S morske strane stanice je stambena zgrada.
Stanica ima šest kolosijeka. Prvi koji je nastavak pruge ima dužinu 495 metara. Drugi kolosijek je podijeljen na četiri dijela (378+340+10+88 m). Na njega se nastavljao dekovilski kolosijek. Kolosijek uz stanicu imao je tri sekcije (378+127+129 m). Vrlo kratak (48 metara) bio je kolosijek na čelu stanične zgrada prema Kanfanaru. Navedeni kolosijeci služili su za dolazak i odlazak putničkog vlaka i utovar i istovar teretnih vagona. Prugom je naime prometovao samo jedan vlak i nije bilo potrebno brinuti za eventualna križanja. Dva kolosijeka, dužine svaki po 66 metara, služili su za opremanje, garažiranje i pregled parnih lokomotiva. Na stanici je bilo 11 skretnica, a vodom se u početku snabdijevala iz sabirnika na lokaciji Lago di Ran. Zbog močvarnog terena pojavljivala se malarija, i zbog toga su taj teren isušili i vodu priključili na gradski vodovod.
Na prvom nacrtu stanica Rovinj je bila nešto drukčija nego je bila stvarno napravljana. Na nacrtu vidimo koliko mora je trebalo nasipati za stanični plato.
Sošići su bili jedina stanica između Kanfanara i Rovinja. Imala je manju staničnu zgradu i čuvarnicu, dva kolosijeka dužine 334 metara i tri skretnice. Pred stanicom je bio putni prijelaz s branicima koji su dugo vremena poslije ukidanja pruge tamo stajali. Nakon drugog svjetskog rata jedan kolosijek je bio demontiran.
Ukidanje pruge
Pruga je u 1960-im godinama počela gubiti promet, a trebala je i veću obnovu. Prugom Kanfanar - Rovinj posljednji vlak je prošao krajem listopada 1966. Na ukidanje pruge utjecali su brzi rast cestovnog prometa, mali obim prijevoza te nestašica novca za obnovu pruge. Sve to se događalo nakon privredne reforme 1965., kada se počelo više gledati ekonomske kategorije privređivanja, zbog čega je u tadašnjoj državi ukinuto mnogo lokalnih željeznica.
Godine 1965. tom prugom bilo je prevezeno oko 27.000 tona robe i 203.000 putnika. Tada je željeznica bila glavni nosioc prometa u Rovinju, iako se već znatno razvio cestovni promet. Približno 60 posto prijevoza robe i 70 posto prijevoza putnika iz smjera Kanfanara obavljalo se željeznicom. Pruga je imala jednu lokomotivu serije JŽ 53 i četiri putnička vagona. Pored toga se prosječno dnevno prevozilo 11 vagona robe. Na pruzi je radio 31 radnik.
Računica je pokazala troškove od 232 milijuna dinara i prihode od 165 milijuna dinara. Osim gubitka od 76 milijuna dinara, trebalo je uložiti još 254 milijuna dinara za modernizaciju. Pošto tog novca nije bilo, donijeta je odluka o obustavi prometa, na što je utjecalo i to da je cesta prema Rovinju bila modernizirana.
Nakon ukidanja pruge dosta robe se pretovarilo u Kanfanaru i cestom prevozilo u Rovinj. Isto tako pojačan je autobusni promet i uvedena jedinstvena karta vlak/autobus. Rovinj je nakon toga postao veliko turističko središte, te su se više puta otvarale rasprave o obnovi pruge. Trasa pruge je ostala, iako je na više mjesta prekinuta. Najveći prekid je napravio Istarski ipsilon 1999. godine nedaleko Kanfanara. U prostornom planu Istre još uvijek postoji rezerviran koridor za ovu prugu.
Željezničko ljetovalište u Rovinju
Rovinj je nakon 2. Svjetskog rata bio jedini izlaz na more ovog područja. Pula i Trst su bili u posebnom statusu. U Rovinju je bila luka, a odmah se počeo razvijati i turizam. Vlakom se stizalo u Rovinj iz Ljubljane, Zagreba i Beograda. Među prvim turistima su bili željezničari. Već 1947. su ljetovali u vagonima, a postupno su gradili drvene kućice i adaptirali željezničke objekte. Već 1950-ih, a posebno 1960./70. Rovinj je postao veliko ljetovalište željezničara s kapacitetom i preko 1.000 gostiju. To je trajalo do početka 1990-ih, a onda je prestalo. Danas su na stanici prema Kanfanaru objekti koju su tada bili napravljeni i od tada se tamo ništa nije promjenilo. Ima nešto ugostiteljstva, a željeznički objekti (remiza, vodotoranj i drugo) se koriste za vodne sportove. Rovinj je postao jedan od najačih turističkih centara na ovom području. Turisti u Rovinj dolaze cestom i morem.
Pruga postaje biciklistička i pješačka staza
Po uzoru na prugu Trst - Poreč, koja je pretvorena u biciklističku i rekreativnu stazu, počelo se razmišljati da bi se i s ovom prugom moglo to napraviti. Općine Rovinj i Kanfanar su se dogovorile i u razdoblju 2019. - 2021. izvele projekt Štrika-Ferata. Nastala je biciklistička staza koju koriste mještani i turisti za rekreaciju.
Željeznička baština rovinjske pruge
Iako je pruga prestala prometovati 1966. godine, danas možemo vidjeti mnogo toga iz samih početaka ove željeznice. Da bi se zaštitila i dokumentirala ta vrijedna industrijska baština, Zavičajni muzej u Rovinju je 2006. na inicijativu autora ovog članka organizirao izložbu o ovoj pruzi koja je imala jako veliki odaziv i emocije. Kasnije je izložba prikazana i u Kanfanaru. Tom prigodom je bio izdan katalog izložbe u kojem je opisana ova pruga i eksponati s ove izložbe. Autori - Josip Orbanić i Katarina Marić.
Ako idemo prugom (sada biciklističko-pješačkom stazom) iz Rovinja i Kanfanara možemo vidjeti još puno objekata i raznih zanimljivosti sa samih početaka ove pruge. Autor je i prije više puta obilazio prugu. Tako je 2011. nastala i fotografija najstarije šine u Istri iz 1874. godine na području Rovinja, tamo kod nadvožnjaka. Pošto su tamo zasipavali prugu vjerojatno je šina još tamo i može se smatrati jednim od nastarijih industrijskih proizvoda u Istri.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
