Nakon manje od tri godine gradnje (1874. - 1876.) pruga je mogla biti predana prometu. U prijašnjim člancima pokazali smo kako je došlo do toga. Tadašnja Monarhija je prakticirala za carev rođendan, 18. kolovoza, obilježiti važna postignuća, što je izgradnja ove pruge i bilo. Tako je na taj datum 1876. iz Divače u Pulu vozio svečani vlak okićen državnim i istarskim zastavama. Za Istru je to bio događaj od iznimnog značenja. Stanovništvo je ushićeno pozdravilo vlak na čitavoj relaciji. Posebno je zabilježen doček vlaka u Zarečju kod Pazina. Vlak su pozdravili svi mještani predvođeni župnikom Jakovom Volčićem. Mahali su zastavama i šeširima. Vlak je usporio vožnju, a uzvanici su veselo odzdravljali. Svečani doček priredili su vlaku u Puli kamo je stigao u večernjim satima. Časopis "Naša Sloga" je u izdanju od 1. rujna 1876. objavio članak čiju kopiju predstavljamo.

(Privatna arhiva)

Novine Die Presse u Beču su o otvaranju Istarske pruge napisale:

- Pazin, 20. rujna. Danas je Istarska državna željeznica Divača - Pula - Kanfanar - Rovinj puštena u promet. Prisutni su bili šef sekcije v. Nördling, dvorski savjetnik Bischof, savjetnik sekcije Wrtek, direktor gradnje Lott, voditelj gradnje Gerstel, direktor Flattich i nekoliko predstavnika Južne željeznice, kao i osoblje koje je radilo na izgradnji pruge. Sva su gospoda izrazila svoje potpuno priznanje za izvrsnu izvedbu pruge. Vlak je u Puli svečano dočekao admiral Bourguignon s brojnom pratnjom stožernih i viših časnika te mornaričkom glazbom, u Rovinju načelnik (podestà) Campitelli, a također ga je svečano pozdravilo i stanovništvo duž cijele pruge. Prikazujemo članak u originalu.

Dva dana prije svečane vožnje država je sklopila ugovor s Društvom južnih željeznica o obavljanju prometa na Istarskoj državnoj željeznici. Tada država na ovom području nije imala svoje željezničke organizacije. Društvo južnih željeznica i na toj se pruzi ponašalo svojevrstno, zbog čega je ugovor 1878. godine bio prekinut. Dogovoreno je da će država od 1883. godine dalje sama organizirati promet.

(Privatna arhiva)

Pruga je za redoviti promet otvorena 20. rujna 1876. godine. Časopis "Naša Sloga" opisao je to u broju 19, 1. listopada 1876. godine ovako: Istarska željeznica počela je svoje redovite vožnje dana 20. prošlog septembra. Ona odlazi svaki dan iz Divače na 6 sati i 15 minutah ujutro, te prelazeći prieko Kozine, Hrpeljah, Podgorja, Rakitovića, Buzeta, Roča, Lupoglava, Cerovlja, Pazina i Sv. Petra u Šumi, stigne u Kanfanar u 10 sati i 25 minutah. Od Kanfanara jedan vlak otiđe u 10 sati 35 minuta te prelazeći Zabruniće, Vodnjan i Galižanu dodje u Pulu u 11 sati 49 minuta; dočim drugi vlak odlazeći z Kanfanara na 10 sati i 50 minuta prieko Rovinjskog Sela dodje u Rovinj na 11 sati 55 minuta. Povratak pak iz Pule i Rovinja slidi u 1 sat popodne te stigne u 2 sata i 7 minuta popodne u Kanfanar. U Divaču prispe u 6 sati i 42 minuta. Od Divače dalje vlak je vozio zajedno s vlakom na relaciji Trst - Beč.

U istom broju Dopisi iz srednje Istre mjeseca rujna su zapisali: "Svoje brani, tudje poštuj." Rieči su to istinite i neopovrzive. Družtvo, koje te rieči ne izvršuje, nemože uspjevati. Naše šarenjačke glavice kao da za te rieči neznaju. To se opetovano pokazalo sliedečom prigodom. Pred nekoliko danah čitalo se u nekih tršćanskih novinah, kako su se neka gospoda ljutila na neki njemački napis na pazinskoj železničkoj postaji. Skoro da nisam vjerovao onomu dopisu, ali došav ovih danah u Pazin, osvjedočilh se osobno, da je istina. Pa kakvi je to napis? Nad vratima pazinske postaje ima daska, na kojoj se čita: "Mitterburg - Pisino". Ime "Mitterburg" neglasi liepo u uhu te gospode, pak ajde, da se izbriše i da ostane samo Pisin?! "Pisino" je po njihovu pravo starinsko ime ovoga mjesta te s toga neće da se zove ni "Mitterburgom", a još manje našim pravim imenom "Pazin".

Prikazujemo red vožnje na početku prometovanja kako ga je objavio časopis Die Presse 26. rujna 1876. godine.

I novina La provincia su 1. listopada 1876., u broju 19, objavile kratku vijest o početku redovitog prometa: Il giorno 20 m. d. ebbe luogo la prima corsa regolare di servizio pubblico sulla linea ferroviaria Divazza - Pola. I signori Cimadori e Viturelli di Trieste stabilirono una corsa quotidiana di omnibus per raggiungere la ferrovia che da Divazza conduce a Pinguente, Rozzo, Ceruglie, Pisino, S. Pietro in Selve, Canfanaro, donde dipartendosi per Villa di Rovigno a Roviguo e dall’altra per Dignano, Gallesano va a Pola. La partenza del treno da Divazza è alle 6. 15. ant., l’arrivo a Pola alle 11. 49; da Pola alle 1. pom.; l’arrivo a Divazza alle 6. 42 pom.

(Privatna arhiva)

Prijevod na hrvatski: Dana 20. ožujka započela je prva redovita javna linija na željezničkoj pruzi Divača - Pula. Gospoda Cimadori i Viturelli iz Trsta uspostavili su dnevnu omnibusnu liniju do željezničke pruge koja vodi od Divače do Buzeta, Roča, Cerovlja, Pazina, Sv. Petra u Šumi, Kanfanara, odakle, s polaskom za Rovinjsko selo u Rovinj, a s druge strane za Vodnjan, Galižanu ide do Pule. Vlak polazi iz Divače u 6.15 sati, a u Pulu stiže u 11.49 sati; iz Pule u 13 sati; a u Divaču stiže u 18.42 sati.

Vidimo dakle da je iz Trsta bila uvedena omnibus linija kojom se moglo u brojnim kombinacijama novom prugom putovati u Istru.

Isto tako poštanske pošiljke su odmah prešle na vlak, i u Pazinu je bio centar iz kojeg se je razvozilo pošiljke po srednjoj Istri i do Poreča i Labina.

Istra je stupila na svjetsku scenu

Društvo južne željeznice (K. k. priv. Sudbahn - Gesellscgaft) je objavilo promjenu reda vožnje 20. rujna 1876. Pula, Rovinj i Divača su tako stavljeni na svjetski zemljovid željezničkih linija. Zanimljivost ovog reda vožnje je napomena koja navodi koliko se satovi pojedinih centara u Europi razlikuju. Beč se razlikovao od Praga za 8 minuta, Budimpešta 18 minuta, Rim za 8 minuta i München za 11 minuta, ovisno jesu li su bili zapadno ili istočno od Beča.

(Privatna arhiva)

U početku željeznice postojalo je samo lokalno vrijeme koje se orijentiralo po suncu. Vrijeme se razlikovalo od mjesta do mjesta. Željeznice u austrijskom dijelu monarhije su 1850., kada je bio uveden prvi brzi vlak Beč - Ljubljana, počele koristiti bečko vrijeme za svoje vozne redove, bez obzira na lokalno vrijeme gradova kroz koje su vlakovi vozili. Tek 1. listopada 1891. je u cijeloj Habsburškoj Monarhiji službeno uvedeno srednjoeuropsko vrijeme (CET), temeljeno na 15. meridijanu. Ovo je povijesni datum za našu regiju. Međunarodna standardizacija je 1884. na međunarodnoj konferenciji u Washingtonu svijet podijelila na 24 vremenske zone. To je bila osnova da europske zemlje u sljedećem desetljeću (uglavnom između 1890. i 1895.) usklade svoje željezničke satove s međunarodnim sustavom. Željeznica je zapravo uzrokovala da imamo i danas takav način mjerenje vremena.

Dvije godine nakon otvaranja pruge bio je 1878. dovršen i 1,3 kilometra dugačak kolosijek do Arsenala, te je 1884. izgrađen most i pruga na otok Uljanik. To je ujedno i jedini otok na Jadranu koji ima priključak na željeznicu. O tome ćemo pisati u posebnom članku.

Nakon izgradnje pruge broj stanovnika u Puli brzo se povećavao zbog dolaska mornara u ratnu luku i radnika u Arsenal. Grad je 1842. godine imao samo 1.126 stanovnika, 1876. godine već 17.303 stanovnika, 1880. godine 25.472, 1900. godine 36.227 i 1914. godine 63.000 stanovnika. I promet u luci Pula bio je u znatnom porastu. Godine 1875. iznosio je 242.000 tona, a 1904. godine već 600.000 tona ili trećinu prometa luke Trst.

Akademski slikar Stane Kumar je nacrtao prizor polaska prvog vlaka iz Rovinja u Kanfanar 20. rujna 1876. godine. Vidimo kako je izgledala jedna od deset lokomotiva koje su bile posebno nabavljene za pruge u Istri. Iza lokomotive je službeni vagon, a slijedi prvi putnički vagon. Stanična zgrada je vrlo lijepa, zidana iz kamena. Vlak su ispratili željezničari i stanovnici Rovinja. Postaja je na samoj obali i putnike su dovozili iz grada sa čamcima na vesla.

Prikazujemo i red vožnje koji je važio od 1. srpnja 1877. godine. Vidimo kilometražu, cijene za I., II. i III. razred, nazive službenih mjesta, polaske dvaju vlakova na relacijama Beč - Pula i obrnuto te Kanfanar - Rovinj. Plavom bojom je označeno noćno vrijeme od 6 poslije podne do 6 ujutro.

Istarska i Dalmatinska željeznica gradile su se usporedno. Naša sloga je u broju 20, 16. listopada 1877. godine javila: Dalmatinska željeznica odprla se 4. tek. mjeseca na carov imendan. Glavna pruga Spljet-Siverić duga je 84,35 kilom. a ogranak Perković-Šibenik 21,76 kilom., dakle sve ukupno 106.12 kilometarah. Trošak željeznice iznosi 12,161.000 for. Na toj željeznici nebude prvoga voznoga razreda, nego samo drugi i treći.

Naša sloga nije nakon otvaranja pruge nekoliko godina o tome ništa pisala. Ipak je u zadnjem broju 1876. objavila: Iz Buzešćine. Puno je već prošlo vremena, što se nije nitko oglasio u Našoj Slogi iz ovih krajevah. Medjutim se gradila i dogradila željeznica, koja ako ne drugo, otvara našoj zemlji inostrani sviet, tjesnije spaja osobito nas s drugom braćom, i kako željezni obruč duge na bačvi, tako drži i ona Istru sve bolje našemu caru i našoj carevini. Dok se željeznica gradila bilo je dosta dobitka za svakoga, komu se htjelo rabiti dare božje, zdrav um i zdrave ruke. Ali takovih je malo kod nas, kako i po ostaloj Istri, ako izuzmeš Karnjele. Bilo je kod nas naime mnogo Furlanah i drugih stanovnikah iz Italije, gdje mora biti velika nevolja, kad toliki išću kruha po tudjem svietu. Sad su već otišli, pustili nam dosta smrada, a odnesli dosta novacah, koji bi bili mogli ostati kod nas, da nismo lieni i nemarni kao što jesmo. Ono malo naših ljudi, koji su si nešto zaslužili na željeznici, da su pametni, lahko bi im bilo prištediti koj forintić, da si pomognu, kad ih koja nevolja nadje. Ali većina njih nisu na to mislili, neg ludo zapravljali, nepotriebno i sebi škodno. A sad? Sad joh i pomagaj: ljetina slaba, da slabija ne može, glad - strašna šiba nam prieti. U svoj Istri neima nevoljnijega kraja od našega. Po drugih krajih ako i nisu svačesa nabrali, jesu barem nešto; ali na Buzešćini uprav ništa!

Dodajmo još jednu zanimljivost sa Žminjštine iz sela Tudari. Nasljednici Pasquala Debeljuha i profesora Miheta Debeljuha su očuvali kamen - uspomenu na otvaranje pruge. Originalno je bio kamen ugrađen na početku stepeništa koje je iz dvorišta vodilo na kat. Kasnije je to stepenište rekonstruirano i kamen premješten na ulaz u dvorište. Taj kamen je Pasquale dobio u zahvalu od željeznice koja je prolazila njegovim posjedom.

(Privatna arhiva)

Što se tiče prometa na novoizgrađenoj pruzi, citirati ćemo knjigu Mate Balote "Puna je Pula" koji ovako opisuje promet istarskom prugom: "Uskoro (1884.) željeznički promet Pule iznosi 34 tisuće tona, ali od toga odpada na dovoz u Pulu 32 tisuće, a na izvoz svega dvije tisuće tona. Teretni vlakovi dolaze krcati u Pulu, a prazni se vraćaju iz Pule. Glavni predmet dovoza željeznicom je kameni ugljen (13 tisuća tona), zatim mrki ugljen (4,5 tisuća tona). Te je godine dovezeno u Pulu gotovo toliko leda (6.200 metričkih centa) koliko i željeznih i čeličnih proizvoda".

U sljedećem nastavku ćemo predstaviti prugu iz Kanfanara u Rovinj.

Povezane vijesti

• Vlakovi su nam sve sporiji, infrastruktura za western filmove
• Pruga do Trsta, ili pak Rijeke: Nastojanja da se Istra poveže na željezničku mrežu
• Odluka razočarala Tršćane: Željeznica ide iz Divače u Pulu i Rovinj!