U Kovarskoj kući u Raši, u emotivnom i sadržajnom ozračju, pod moderiranjem Elis Gobo i Ivane Griparić održana je tribina posvećena majkama, kćerkama, suprugama i unukama labinskih rudara koje su povijest rudarstva ispisivale u tišini svojih domova. Tribina, odnosno svojevrsni okrugli stol, nosila je naziv "Žene u rudarstvu – rudarstvo u ženama".

Večer je započela simboličnom gestom – voditeljice su publici podijelile lipov čaj, tradicionalni napitak koji su rudari pili kao podršku svojim plućima. Naglašeno je kako se povijesni krug zatvara upravo u 21. stoljeću. Dok su nekada žene bile nevidljivi stupovi obitelji, danas su one te koje vode turiste u podzemlje, brinu o sigurnosti i upravljaju baštinom kroz tvrtku Arsiana.

Sudionice je pozdravio i načelnik Općine Raša Leo Knapić, koji je istaknuo važnost odavanja počasti tim često nevidljivim heroinama rudarskih obitelji. Poručio je kako razvoj rudarskog turizma i obnova Raše počivaju upravo na zajedništvu i očuvanju ovakvih autentičnih priča.

Leo Knapić (Snimio Branko Biočić)

Središnji dio programa činili su razgovori s gošćama koje su svaka na svoj način neraskidivo povezane s "kovom". Dr. sc. Ivona Orlić, ravnateljica Etnografskog muzeja Istre, govorila je o rezultatima svojih terenskih istraživanja, o snazi žena koje su joj povjerile svoje sudbine, istaknuvši kako su neke od njih, unatoč uvriježenim mišljenjima, i same ulazile u rudnik.

Ivanina Načinović, legendarna vlasnica oštarije iz Nedešćine, unijela je dozu autentičnog duha Labinštine. Prisjetila se atmosfere iz bara nakon rudarskih smjena, humora koji je liječio umor te zajedništva rudara različitih nacionalnosti koji su u njezinu baru bili jednostavno kolege i prijatelji.

Malvina Mileta, pjesnikinja i autorica, umjesto čitanja iz knjige publiku je očarala izravnim sjećanjima. Ispričala je zašto je njezin otac rudar volio miševe koji su u jami bili čuvari života te kako je rudarsku marendu, često prekrivenu crnom ugljenom prašinom, pažljivo donosio kući kao dragocjen dar kako njegova djeca ne bi bila gladna.

Nastupio je i ženski zbor NEO, koji je izveo Himnu rudara. U razgovoru nakon nastupa članice su podijelile svoja sjećanja na očeve i none, naglasivši kako je odrastanje u rudarskoj obitelji značilo rasti uz vrijednosti skromnosti, rada i međusobnog "čuvanja leđa".

Članice zbora NEO (Snimio Branko Biočić)

Drugi dio večeri bio je posvećen živoj riječi i stihovima na temu rudarstva i žena. Program su otvorile najmlađe generacije – učenice OŠ "I. Batelić" Raša Larisa Merdanović i Sandra Brezac te učenica Katarina Pavlović iz OŠ Matija Vlačić Labin.

Nakon njih pozornica je pripala brojnim autorima koji su u mozaik večeri utkali vlastiti izričaj, čineći susret autentičnim i nezaboravnim. Svoje su stihove i misli podijelili Josip Pino Knapić, Adriano Šćulac, Pino Klarić, Nikolina Sirotić, Patricija Brumnić Otočan, Riccardo Staraj, Nadia Rubeša, Drago Draguzet, Daniel Mohorović, Zdenka Načinović, Malvina Mileta, Robertino Rajković, Mirjana Podlipec, Elis Gobo, Teodor Gobo, Valentina Načinović, Marija Ribarić, Davorka Flego, Ornela Gergorić, Natalija Lekovska i Bruna Gobo.

Za glazbeni dio večeri pobrinuli su se kantautori Mario Kronauer Candotti i Darko Vojković, izvodeći svoju autorsku glazbu, te zbor NEO izvedbom pjesama "Naranča" i "Tić".

Događaj je zaključen porukom da ženska strana rudarstva više nije "priča iz sjene", već ravnopravan dio identiteta Labinštine. Organizatorice su zahvalile publici što su svojim dolaskom dale poticaj da se rudarske priče pričaju i dalje, svakome tko kroči u raško podzemlje uz tradicionalni rudarski pozdrav: Sretno.

Povezane vijesti

• Rašani ne mogu sami graditi pročistač
• Juraj Zoretić, koji je cijeli radni vijek proveo u labinskim rudnicima: "ZA MOG RADA POGINULO JE 14 RUDARA"
• U stravičnoj nesreći u rudniku u Raši stradalo je 700 ljudi: DO SAD PRIKUPLJENA 434 IMENA POGINULIH RUDARA