GRAD MAKNUO, GRAD VRATIO
FOTO / Kamene klupe na novim pozicijama, drvene uz rivu bez reda i bez mjere
Prošlog su tjedna kamene klupe koje su nekoć okruživale stabla na Trgu na Lokvi premještene na nove gradske pozicije. Četiri su postavljene na uspon prema crkvi svete Eufemije, odnosno duž šetnice braće Gnot, a jedna je svoje mjesto našla u parku Valdibora.
Povratak "u život" tih pet starih, kako im u Gradu kažu - povijesnih klupa, među građanima je dobro odjeknuo. No, ona šesta, nova, kamena i petnaestak centimetara viša od ostalih u svom okruženju, podigla je obrve promatrača.
Naime, postavljena, odnosno zacementirana na kamenoj oazi Obale Aldo Rismondo, svojom se visinom i proporcijama izdvojila iz niza i okoliša. Razlika se objašnjava 'novim standardima visine sjedenja'. A poznato je da sve što je novo i drugačije (pa neka su to i novi standardi sjedenja) treba vrijeme da narodu "sjedne" i da ih narod prihvati. Stoga i ne čudi da je ova klupa, doslovce i prije svog samog ustoličenja, od strane Rovinjaca prozvana klupom za VIP-ovce.
No, više od izgleda, zbunjuje mjesto njezina postavljanja. Umjesto da prirodno zauzme poziciju svoje prethodnice, koja je uklonjena kako bi na njezinu mjestu bio postavljen ugostiteljski stol, to se nije dogodilo. Praznina u kamenoj liniji klupa i dalje je "rupa", koja se već popunjava ugostiteljskim inventarom.
Istina, i s ovih se stolica pogled pruža prema luci, ali taj kadar sada treba platiti. I to ugostitelju koji pruža uslugu sjedenja, i kojemu je, uz dozvolu Grada (i naravno, uz plaćenu naknadu za korištenje javne površine), na tanjuru dana privilegija koja je, naravno, danas prisvojena!
Povratak drvenih klupa bez kompasa
Uz kamene klupe, Grad je na rivu, od smjera Rio bara prema MMC-u, vratio i drvene klupe, koje su ranijih godina bile izmještene, u korist terasa, a na štetu šetača.
Sjećamo se prizora kada su bile zgruvane jedna do druge, uz samo parkiralište i u društvu kamenih vaza - takozvanih satelita, često bez zelenila, služeći i kao kante za kornete od sladoleda, prazne kutije cigareta, opuške, bočice sokova... Sateliti su i danas jedan do drugoga, uz, dakako, prave gradske kante za sitne otpatke.
No, sada su klupe vraćene. U Gradu vele na korištenje građanima i njihovu uživanju u ljepoti mora, rive te prekrasne vizure gradske crkve i njezina tornja. Konačno, kaže jedna sugrađanka, one su tu kako bi se na njih moglo sjesti i u miru pojesti sladoled.
Ispravak koji traži novi ispravak!
Dvije nove drvene klupe postavljene su tik uz terasu, na razmaku od tri metra, pa se čine kao prirodni dodatak ugostiteljskim stolovima. Treća je udaljena sedam koraka, četvrta sljedećih dvanaest. Nakon toga slijedi duža pauza pa klupa, pa još duži i naposljetku najduži zjap praznog prostora.
Metar je, dakle, zaboravljen, oči su zatvorene pa sve izgleda kao da su klupe postavljene po osjećaju. Ili bez njega. Da stvar bude potpunija, klupe su začavlane, bit će iz straha da ih vjetar ne pomakne, baš kao i ugostiteljski suncobrani. I više nema takac/makac.
Grad je, dakle, vratio ono što je Grad prethodno oduzeo. Klupe su ponovno na usluzi građanima. I to je činjenica. I to je dobro.
Međutim, i dalje ostaje pitanje mjere, ravnoteže, estetike i logike. Jer, dobro djelo, ako je napravljeno samo da je napravljeno, bez reda i osjećaja za prostor, ostavlja dojam i teške improvizacije. Problem je u tome što Rovinjci nisu slijepi. Vide kada se ravnoteža naruši i osjete kada se nešto radi "za građane", ali ne baš do kraja i s njima na umu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
