Tko je zapravo "kriv" za Valentinovo: Svetac, ptice ili Britanci?

Tko je "kriv" za Valentinovo, koji se slavi 14. veljače gotovo u cijelome svijetu? Katolička crkva poznaje najmanje tri sveca imena Valentino: mučenika koji se slavi 14. veljače, Valentina od Viterba, 3. studenoga, i Valentina od Raetie, 7. siječnja. I jedna svetica: Valentina, djevica mučenica iz Palestine, čiji je spomendan 25. srpnja.

Ljubavna vena

Svi su živjeli u isto vrijeme i svi su bili svećenici. Mada se predaja o njima razlikuje, zajedničkim je opis: empatični, hrabri i romantični.

Popularni photopoint na porečkoj šetnici uvale Peškera (Grad Poreč)

Iako se ne znao mnogo o svečevu životu, u našem slučaju o Valentinu mučeniku, većina izvora slaže se da je svetac mučen i pokopan na Via Flaminia sjeverno od Rima. Nad njegovim grobom papa Julije I. dao je podignuti baziliku. Reformom 1969. godine Valentin je maknut iz Općeg rimskog kalendara, jer se o njemu zna jako malo. Crkva ga ipak i dalje smatra svetim, te se njegovo ime u Rimskom martirologiju spominje 14. veljače. Oko sveca su se isprele mnogobrojne predaje, autentičnost kojih je u najmanju ruku upitna.

Crkvica sv. Valentina u Krnici u blagdanskom ruhu (Snimio Loris Zupanc)

Najpopularnija predaja o Valentinovu je ona iz doba cara Klaudija II., koji je naredio svojim vojnicima da se ne smiju ni ženiti ni zaručivati. Držao je da se vojnici, kao oženjeni ili zaručeni muškarci, neće srčano boriti, već će gledati da prežive kako bi ostali sa svojom obitelji. Svećenik po imenu Valentin oglušio se na carevu naredbu i potajno vjenčavao parove. Sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu, te 14. veljače 269. godine pogubili.

Neki povjesničari kažu da nastanak Valentinova, zaštitnika zaljubljenih, treba tražiti u Velikoj Britaniji. Britanci su slavili ljubav ne potaknuti starorimskim predajama, nego tzv. ptičjim vjenčanjem, koje priroda priprema 14. veljače. Gledajući buđenje prirode, ljubav ptica, izražen kroz cvrkut, običaj se počeo širiti Europom. Zapisano je da je Henry VIII., kralj Engleske i gospodar Irske (1491.-1547.), Valentinovo proglasio službenim praznikom. Poznato je također da je imao sedam žena, a kada mu papa Klement VIII. nije poništio brak, samovoljno se oženio Katarinom Boleyn, odrekao se Katoličke crkve i osnovao svoju, anglikansku crkvu.

Spomenimo i priču starih Egipćana: vjerovali su da ljubavna vena prolazi kroz četvrti prst na lijevoj ruci i vodi direktno u srce. Zato se vjenčani prsten nosi na četvrtom prstu lijeve ruke.

Dvije zavjetne crkvice

U Porečkoj i Pulskoj biskupiji dvije su crkve posvećene sv. Valentinu mučeniku: u Kanfanaru i u Krnici.

Zavjetna crkvica sv. Valentina u Kanfanaru

Sv. Valentin u Kanfanaru zavjetna je crkvica koju je dao sagraditi kanonik Bartolomeus Francaz sredinom prve polovice 18. st.

Zavjetnu crkvicu Sv. Valentina u Kanfanaru sredinom 18. st. dao je sagraditi kanonik Bartolomeus Francaz zbog, kako je napisano na spomenploči, zbog "velike milosti koju je dobio od Boga na slavu i hvalu sv. Valentina kojemu se utjecao. Na gornjem dijelu oltara prikazana je Bogorodica s Djetetom, a niže je prikaz sv. Valentina i sv. Apolonija. Desno od oltara je drveni kip sv. Nikole. Na pročelju crkvici je preslica.

I crkvica Sv. Valentina u Krnici sagrađena je 18. st. i ona je zavjetna, a dao ju je sagraditi obitelj Mandušić. Crkvica je jednoprostorna građevina s preslicom na pročelju, mramornim oltarom i palom sa svetačkim likovima.

Procesija u Kašteliru na blagdan sv. Valentina s kipom sveca

Usto, sv. Valentin je suzaštitnik župe Sv. Silvestra u Kanfanaru, a također i suzaštitnik župe Sv. Kuzme i Damjana i Kašteliru, kojom se prigodom upriličuje procesija: mjestom se nosi kip sv. Valentina.

Priču o Valentinu završimo spomenom da u Istri postoje mjesto, selo imena Sv. Valentin (San Valentino) u općini Grožnjan, odmah iza Šterne u smjeru Oprtlja.