ZRCALO VREMENA
Biskup Dobrila želio počivati kod Berma – zašto je Majka Božja na Škriljinah bila njegov izbor?
Drugog tjedna došašća, u petak, 12. prosinca ove godine, u katedrali Sv. Justa u Trstu, slavljena je misa zadušnica za porečkog i pulskog biskupa mons. Jurja Dobrile, u povodu prijenosa njegovih zemnih ostataka iz Trsta, s groblja Sv. Ane, u katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije - Eufrazijevu baziliku u Poreč.
Ovaj čin plod je dugog promišljanja i iščekivanja.
Sveta misa zadušnica i ukop zemnih ostataka biskupa Dobrile predviđena je u subotu, 17. siječnja 2026. godine, u 11 sati, u porečkoj katedrali.
Treba napomenuti da je biskup Dobrila nekoliko godina prije svoje smrti izrazio želju počivati na groblju kod Majke Božje pod Bermom, crkve Gospe na Škriljinah. Zašto je biskup Dobrila bio toliko vezan za Beram da je poželio biti tu pokopan, bez obzira na to što je stolovao kao biskup u Poreču i u Trstu? Upućeni kažu da je razlog u tome što je ovdje imao rođake. Od šesnaest rođaka koje biskup navodi u svojoj oporuci, kojima je ostavio novčane naknade, osam ih je bilo iz Berma.
Do konačne realizacije, bilo je više pokušaja da se biskupovi zemni ostaci prenesu u Istru.
Povodom 200. obljetnice rođenja biskupa dr. Jurja Dobrile 2012. godine članovi organizacijskog odbora za obilježavanje i predstavnici institucija i udruga koji su sudjelovali u pripremi i realizaciji programa posjetili su biskupov grob na groblju Sv. Ane u Trstu.
Uz mons. Milovana bio je nazočan bujski župnik Mladen Milohanić, Robert Matijašić, rektor pulskog Sveučilišta Juraj Dobrila, Josip Šiklić, ravnatelj pazinske gimnazije i strukovne škole Juraj Dobrila, Galiano Labinjan, predsjednik Skupštine katedre Čakavskog sabora za povijest Istre, Daniel Bogešić, predsjednik Katoličkog društva prosvjetnih djelatnika Istre, Vladimir Torbica, pročelnik Ureda za kulturu u Istarskoj županiji, prof. teologije Josip Grbac, Elvis Orbanić, ravnatelj Državnog arhiva u Pazinu.
ZAHTJEVI O PREMJEŠTAJU
Glas Istre je tim povodom izvijestio: "Već se godinama govori o premještanju posmrtnih ostataka biskupa u rodnu Istru. Prema pisanju njegova biografa Cvjetka Rubetića biskup Dobrila je pred kraj života izrazio želju da mu vječni počinak bude u Bermu u crkvici Majke Božje na Škriljinah. Prije nekoliko mjeseci jedna je delegacija predvođena porečko-pulskim biskupom u miru Ivanom Milovanom posjetila tršćansku biskupiju obnavljajući prijedlog da se posmrtni ostaci Jurja Dobrile premjeste u Istru.
Nažalost delegacija je dobila negativan odgovor, tršćanska biskupija nije pristala na to, odbijena je i molba da se u Istru odnese barem dio posmrtnih ostataka istarskog velikana, no, i taj prijedlog nije naišao na odobravanje. Obilježavanje 200. godišnjice rođenja bila bi prava prilika da se učini taj korak, ali, očito vremena nisu još sazrela, rekao nam je prof. Josip Grbac".
Trebalo je, očito, proteći izvjesno vrijeme da se dogodi jedan tako važan simbolični čin u povijesti Istre.
IZ ISTARSKE POTLEUŠICE DO BISKUPSKOG DVORA
Juraj Dobrila rođen je u Velom Ježenju, 16. travnja 1812. godine, u siromašnoj potleušici. Otac Ivan zvan Tkalčev, jer se bavio tkalačkim poslom, majka Kata Živčić-Žavor. Imali su četiri sina i četiri kćeri. Školovao se u Tinjanu, Pazinu i Karlovcu, a potom u Gorici gdje je studirao filozofiju i teologiju. Za đakona i svećenika zaređen je 1837. godine. Nakon prve službe u Munama, studirao je u bečkom Augustineumu, gdje je doktorirao na temu "Nauk crkvenih otaca o sakramentu ispovijedi". Svećeničku službu obnašao je u Trstu kao kapelan, propovjednik, kateheta, profesor dogmatike, rektor sjemeništa i župnik katedrale.
Papa Pio IX. imenovao ga je biskupom Porečke i Pulske biskupije 21. prosinca 1857. godine. Biskupsku je službu obavljao u Istri do 1975. godine kada je imenovan biskupom Tršćansko-koparske biskupije.
O važnosti biskupa Dobrile svjedoče mnoge ustanove, škole, trgovi i ulice koje nose njegovo ime, uključujući Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Tu je 26. rujna 2011. godine otkrivena spomen bista biskupa dr. Jurja Dobrile, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavog iz Zagreba, koju je Sveučilištu darovala Družba braće hrvatskoga zmaja, Zmajski stol iz Pazina. U njegovom rodnom selu, Velom Ježenju, otkriven je spomenik, reljefni lik biskupa, djelo kipara Dubravka Radmana. Njegovo poprsje nalazi se u Parku istarskih velikana u Pazinu (akademski kipar Luka Musulin, 1970.) i u Parku Jurja Dobrile u Poreču.
Bio je reformator, dobročinitelj, čovjek istinske vjere i odanosti Crkvi, čovjek široka srca koji je svoj život posvetio služenju narodu, odgoju djece i mladih, te zaštiti i uzdizanju kulturne i intelektualne razine istarskog čovjeka.
Preminuo je 13. siječnja nakon duge i teške bolesti, a pokopan 18. veljače 1882. godine. Želio je jednostavan pokop. Njegovo balzamirano tijelo ležalo je dva dana u biskupskoj kapelici kojeg je ophodilo mnoštvo vjernika. Položen je u prekrasan lijes ružičaste boje.
Na dan pokopa u Trstu je vrvjelo od mnoštva ljudi. Lijes pokriven grimizno-crvenim i srebrom izvezenim buržunom nosilo je osam svećenika. Na lijesu je stajala biskupska mitra i crkveni misal.
U stolnoj crkvi misu je služio porečki biskup Ivan Nepomuk Glavina, koji će ga naslijediti i postati Tršćansko-koparskim biskupom. Gle slučajnosti, kada je biskup Dobrila postavljen za tršćansko-koparskog biskupa, na njegovo mjesto za porečkog i pulskog biskupa postavljen je mons. Glavina.
Glavinu u Poreču zakratko će zamijeniti biskup Alojzije Marija Zorn, a nakon njega porečkom i pulskom biskupijom upravljat će Ivan Krstitelj Flapp, čak 28 godina (1884.-1912.)
Nakon mise zadušnice lijes je položen na katafalk i popraćen mnogobrojnim svećenstvom i pukom odnesen na dosta udaljeno groblje Sv. Ane, gdje o položen u jednostavni grob.
OPORUKA BISKUPA DOBRILE
Poslije Dobriline smrti oporučni izvršitelji ispunili su mu posljednju volju odvojivši čisti saldo ostavinske gotovine Zakladom, a u Državnom namjesništvu u Trstu Utemeljnicom na osnovi glavnice od 90.000 forinti – za 23 studentske stipendije po 80 forinti i 11 studentskih stipendija po 100 forinti.
Posebna Dobrilina želja bila je da se potpomognu siromašni gimnazijalci i studenti: "Neka se najprije pruži prednost u korištenju ovih stipendija vrijednim učenicima rodom iz sudskih kotara: Podgrad, Pazin, Pićan i Volosko… Nadasve preporučujem neka se u podjeljivanju stipendija uzmu u razmatranje osobito oni učenici koji pohađaju državne gimnazije ne isključujući ni C. K. hrvatsku gimnaziju u Rijeci. Dobri učenici, lijepog moralnog ponašanja i napredovanja mogu koristiti stipendije za sva godišta gimnazije".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
