"Snaga zajedništva"
FOTO / Ivica Kostelić pred punom dvoranom u Labinu podijelio jedinstvena iskustva jednog legendarnog skijaša
(Snimio Branko Biočić)
U organizaciji Grada Labina održan je blagdanski susret političara, sportaša, gospodarstvenika, kulturnjaka, predstavnika školstva i obrazovanja te ostalih labinskih javnih djelatnika pod nazivom "Snaga zajedništva". Susret povezuje ljude iz raznih sfera života, rad i srce zajednice, te je bio posvećen zajedništvu, uspjesima i inspiraciji, a glavni gost bio je Ivica Kostelić, simbol uspjeha u sportu, upornosti i mentalne snage.
U sportu ne postoje nerealni ciljevi
Labinski gradonačelnik Donald Blašković istaknuo je da činjenica što je na susret došao veliki broj zainteresiranih, pokazuje da se u Labinu njeguju odnosi, vjera jednih u druge i vjera u snagu zajedništva.
- Ove godine posebno želimo naglasiti ono što nas čini gradom koji ide naprijed, suradnju, ustrajnost, rad za opće dobro i spremnost da budemo tu jedni za druge. Uz znak jednakosti svih nas, kao prvi među jednakima uvijek ću vam stajati na raspolaganju, jer samo zajedno možemo učiniti ovaj grad boljim. U vremenu koje nije jednostavno, ponekad nam svima nedostaje malo optimizma, topline, podrške, energije. I zato smo ovdje, zajedno da to promijenimo. Da jedni drugima vratimo vjeru u pokret, u ideju da se može kad god odlučimo vjerovati. Danas imamo posebnu čast ugostiti čovjeka čija karijera, stav i upornost to najbolje dokazuju. Gosta koji zna što znači pomaknuti granice, ostati uspravan i ići dalje, bez obzira na težinu koraka. Drago mi je što je s nama Ivica Kostelić, jedan od najuspješnijih hrvatskih sportaša, koji će s nama podijeliti svoje iskustvo i filozofiju pod naslovom "Granice su u glavi - što nas pokreće da idemo dalje". Želim zahvaliti našem timu iz Upravnog odjela za gospodarstvo i EU fondove na iznimnom angažmanu i trudu uloženom u organizaciju današnjeg predblagdanskog druženja, rekao je Blašković, te posebno zahvalio organizatorima na predanom radu i timskom duhu u gradskoj upravi Ani, Robiju, Aleku i Patriciji.
U razgovoru s Anom Černjul pred punom dvoranom Ivica Kostelić na početku je dao kompliment Rapcu i Labinu, a zatim je govoreći o svom životu, usponu u svijetu skijanja i pomicanju granica rekao da veliki dio granica i stavova kreira naša okolina koju onda mi prihvaćamo kao takve, ali je kod njega i Janice njihov otac te granice pomaknuo kada je Janica imala osam, a on deset godina zacrtavši u 12 -godišnjem planu barem jednu medalju.
- Hrvatska tada nije bila neka skijaška zemlja. U bivšoj državi skijanje je bilo slovenski sport, pa nam je na početku jedan serviser Elana, na čijim smo skijama skijali, rekao da se radije bavimo košarkom, a skijanje prepustimo njima. Kasnije se situacija promijenila, skijanje je više išlo nama, a košarka njima. U sportu ne postoje nerealni ciljevi, jer u sportu, koji je sfera nemogućega, mogu biti i nerealni ciljevi. Na našeg oca je 99 posto ljudi gledalo kao na luđaka, i govorilo mu da se ostavi toga, ali on nije odustajao. Tu granicu je netko postavio, netko ju je prihvatio, ali mi ne. Željeli smo u tih idućih 12 godina osvojiti medalju i uz mukotrpan rad i odricanja uspjeli.
Svaki dan smo si postavljali granicu i ulazili u sferu nemogućeg. Danas kada dođem u Švicarsku i na njihova skijališta, ne mogu si objasniti kako smo mi pobijedili te bogate ljude koji tamo žive i skijaju, a mi smo počeli na Platku. Bilo je moguće jer nismo znali kuda idemo i gdje su nam krajnje granice, išli smo u to otvorena srca i došli puno dalje nego smo i sami sebi zacrtali i stavili kao teret. Prepreke su bile ozljede, pa zašto bi još sebi na leđa natovarili dodatni teret, rekao je Kostelić, te dodao da se u trenucima malih neuspjeha moraš osloniti na svoj rad - i samo kvalitetan rad te motivira da ideš dalje.
- Između 18. i 21. godine bio sam 26 mjeseci po bolnicama i na rehabilitacijama, dok su moji konkurenti skijali i napredovali. Ali mi smo radili puno više od ostalih, vjerovali smo u to što radimo, a Janičini rezultati govorili su nam da smo na dobrom putu, da treba izdržati i čekati i da će nam to donijeti rezultat. Nikada ne govorim u jednini, već u množini, jer su to rezultati cijele ekipe i zajedničkog rada svih ljudi koji su bili sa mnom i uz mene. Rezultat je samo prašina, promil onoga što ste učinili u karijeri, odradili ste utrku od dvije minute, ali iza vas stoji rad od 20 godina. Sutra je novi dan i borba za novu pobjedu.
Rezultati su super, ali čine ih rad, oni su kao šlag na torti i posljedica izravnog svakodnevnog rada cijelog tima. Svijet je fokusiran na rezultate na svim razinama, oni su bitni u sportu, ali da bi imao rezultat najvažniji je vaš odnos i da budeš tamo. Najveća pokora je da ne možeš doći tamo i pokazati svoj rad, a kada si potrgan ne možeš biti tamo. Zato sam ja i kada sam bio ozlijeđen i u bolnicama, bio uvijek u tim planinama i blizu skijališta. Tada sam shvatio da je najvažniji rad da budeš tamo, a rezultati su nekad bolji a nekad slabiji, rekao je Kostelić, a osjećaj kada prođeš prvi kroz cilj opisao je kao eksploziju i vatromet emocija, posebice na početku, u odnosu na kasnije kada se već navikao na pobjede.
Pamti i prvu pobjedu u Aspenu kada je startao među posljednjima i zaželio zagrliti sve koji su bili s njim u njegovoj ekipi s kojom je trenirao i živio 250 do 280 dana u godini. Dok su bogatije zemlje imale ekipu i od 50 ljudi, njegova je brojala pet, šest ljudi i bili su kao obitelj izvan svojih obitelji u kojoj se točno znalo tko što ima raditi, jer zajedništvo i timski rad daju čar pobjedama. Stoga je ustvrdio da je on samo bio vrh koplja, a oni su držali to koplje.
Posebno pamti emotivan trenutak kada je Janica pobjegla od liječnika i bolnice, da bi ga na olimpijskim igrama u Torinu dočekala i zagrlila na cilju prilikom osvajanja medalje jer je bila jedna od rijetkih koja je znala što to znači. Jer oni su bili mala vojska koja se borila protiv velikih i bogatih vojski i skijaških sila poput Austrije, Švicarske, Njemačke, Nordijskih zemalja...
Najvećim postignućem svoga oca, koji im je bio i trener, drži to što je svojim taktom i načinom rada uspio postići konsenzus da svi u ekipi rade zajedno, bez podizanja glasa, da svako od sebe da najbolje za zajednički cilj, jer su svi imali i svoje osobne živote. Na kraju je Kostelić uputio i nekoliko poruka mladim sportašima i lokalnoj zajednici poput Labina,
- Mladima poručujem da su najvažniji rad i upornost. Samo muka i rad guraju tu santu leda prema gore. Rad sam po sebi je neprivlačan i nije spektakularan, svaki dan je isti, ali daje rezultate ako svaki dan tešete i tešete, dajete sve od sebe i da to postane rutina. Ne postoji uspjeh preko noći, treba naučiti raditi i sportski živjeti, pridržavati se pravila sporta.
More, planine, gitara i karikature
Ja sam išao uvijek spavati u 21 sat, jer ako bih puno spavao mogao sam puno trenirati. Na kraju sve zajedno dugoročno donosi rezultat u odnosu na onoga koji nešto preskače jer želi ići kraticom i nije poštovao ta pravila. Male sredine poput Labina imaju potencijal u zajedništvu, jer zajedno ste uvijek jači. U malim zajednicama svađe raslojavaju, mi smo kao mala ekipa zajedništvom pobjeđivali velike zajednice a kada velika zajednica postigne zajedništvo onda postaje velika sila. Važna je i fleksibilnost u malim zajednicama i grupama jer u velikima je to teško postići, poručio je Kostelić, koji je otkrio da mu je nakon skija došla gitara i da je bio u školi vrlo nadareni crtač stripova, posebice karikatura pa su mu naši najbolji karikaturisti, kada je imao 12 godina rekli da bi se oni rađe u tim godinama posvetili crtanju nego skijanju.
Kostelić smatra ipak da je imao privilegiju biti skijaš, jer je skijanje predivan sport, ali ipak daje prednost moru ispred planina, a skijanju ispred jedrenja. Danas, osim što voli zasvirati na gitari, obožava i dalje skijati i jedriti, pa kaže kako je polu profesionalni jedriličar, otac je četvero djece, koji vjerojatno neće poći njegovim stopama, jer ga ne doživljavaju kao skijaša i svjetskog prvaka kao druga djeca. Ne želi im nametati sport kojim će se baviti, no potiče da marljivo rade i vježbaju za ono što se opredijele, da moraju uložiti sebe ako žele bolji rezultat, ali i biti zadovoljni i sretni onim što rade. Snimio je i film "Sloboda" u trajanju od 12 minuta koji će uskoro obići festivale. Gradonačelnik Blašković i njegov zamjenik Goran Vlačić uručili su prigodne darove Kosteliću, kao i kantautorici Elis Lovrić koja je nastupila u glazbenom dijelu programa.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
