Četa za spašavane
Oni su bili hrabri i izabrani su među najboljima, i zaduženi za spašavanje rudara
(Privatna arhiva)
Četa za spašavanje u Istarskim ugljenokopima Raša, jamama Labin i Tupljak okuplja se na druženju svake godine. Tako je bilo i ove u povodu blagdana Svete Barbare, zaštitnice rudara. Stiglo ih je 28 sa svih strana, okupili su se na legendarnoj Krvovoj Placi u Vinežu gdje je 1921. godine i krenula ideja o legendarnoj Labinskoj republici, a zatim su se uputili u konobu kod Mladena Bastijanića.
Posebna postrojba
Nekada je to bila posebna postrojba sastavljena od najboljih ljudi iz IUR-a (Istarski ugljenokopi Raša) raznih profila zanimanja, od rudara, mehaničara, tehničara, električara, inženjera i ostalih, obučena za brzo reagiranje za spašavanje ljudi i imovine u kriznim situacijama poput rudarskih nesreća ili požara, poplava, potresa, urušavanja, eksplozija i manjih incidenata u jami koristeći specijaliziranu opremu i tehnike za sigurno izvlačenje unesrećenih. Došli su gotovo svi, pa i bivši upravnici Jame Labin Josip Pino Štemberga i Serđo Faraguna koji su po funkciji bili čelni ljudi čete.
- S obzirom na opasnosti koje se javljaju u rudniku, svaki rudnik mora imati četu za spašavanje s određenim brojem posebno obučenih ljudi za takve situacije, pa smo i mi u IUR-u imali takvu četu s 18 do 30 ljudi. Dok sam ja bio šef čete za spašavanje, jer upravnik je po funkciji uvijek šef čete, mi nismo imali nekih izrazito većih akcija jer nije bilo velikih nesreća. Najriskantnija situacija je bio požar u jami, i to u jednom napuštenom dijelu jame i to smo kontrolirali, došli do žarišta požara i ugasili ga. U vrijeme prije no što sam preuzeo funkciju upravnika, jednom je došlo do gorskog udara kada su stradala četvorica rudara pa su onda članovi čete išli u spašavanje tih ljudi.
Četa je svakog mjeseca imala vježbu na kojoj se provjeravala kondicija, teorija i oprema kako bi svi bili spremni za nepogodu kada se dogodi. Iz svake struke je morao biti određen broj ljudi jer je trebalo djelovati na različitim poljima. Bili su to najbolji među najboljim radnicima koji su svake godine imali sistematski pregled, bili su to mlađi ljudi od 18 do 40 godina. Oni su, osim što su bili članovi čete, redovito radili svaki spoj posao, npr. kopač je svaki dan radio na otkopu, električar svoj posao s time da bi se jednom mjesečno sastali i održali vježbu, a u slučaju nesreće u jami išli bi na intervenciju. Krasilo ih je zajedništvo, sloga, prijateljstvo, šale, nije se pitalo tko je od kuda i nisu se brojala krvna zrnca kao danas. Četa je završila s radom kada se zatvorio rudnik u Labinu, a zatim i u Tupljaku 1999. godine. Ljudi iz te čete išli su u mirovinu, neki u TE Plomin, a neki u druga poduzeća. Manje - više svi su bili riješeni, ispričao nam je Serđo Faraguna, koji je bio i tehnički direktor rudnika u jednom razdoblju. Josip Pino Štemberga bio je upravnik jame od 1980. godine do samog kraja.
- Četa je bila vrlo važna, posebice kada su se dogodile nesreće u jami, ali i kada su bile potrebne neke posebne radnje kada ih je trebalo obaviti a obični ljudi nisu to mogli. To je bila najspremnija grupa ljudi u jami koja je bila i pod posebnom liječničkom kontrolom. Posebno pamtim kada smo 1989. godine, pred početak Domovinskog rata bili u Tuzli gdje se u njihovom rudniku dogodila velika nesreća sa 181 mrtvih. Došle su tamo čete iz cijele bivše države i tu smo bili sedam dana, pomagali smo u jami Dobrnja izvlačiti mrtve rudare i njihove ostatke, ali i osposobljavali jamu. Tamo je bila eksplozija metana. U toku rada rudnika imali smo veze i kontakte s ostalim četama za spašavanje, primjerice iz Slovenije, Idrije, Mežica, Velenja i Trbovlja, tako da smo svake godine razmjenjivali susrete, a na natjecanjima i vježbama, uključujući i sportske aktivnosti, smo uvijek bili u vrhu, među najboljima, prisjeća se Štemberga.
Mladen Bastijanić bio je organizator ovog okupljanja i druženja u njegovoj konobi. Nekada je bio majstor stanice spašavanja i to 15 godina.
- Moj zadatak je bio tehnička ispravnost opreme, svih uređaja i aparata koje smo imali na sebi u bilo kojoj intervenciji i situaciji u zagušljivoj i opasnoj atmosferi. Naši su aparati bili slični onima koje imaju ronioci u morskim dubinama. Ovo su ljudi raznih zanimanja koji su svi radili u rudniku, ali se i pripremali za intervencije u slučaju raznih nesreća. Pamtim naše vježbe kako bi svaku nesreću dočekali spremni. Svatko je imao svoj zadatak, od mjerenja zraka i plinova do drugih intervencija, s nama je bio i liječnik. Mi smo bili najspremniji i najbolji u ovom dijelu Balkana, što smo više puta dokazali na raznim generalnim vježbama u Sloveniji, rekao je Bastijanić.
Dr. Josip Radeljak, danas umirovljenik, bio je posebni liječnik čete za spašavanje.
- Moja obveza je bila da jednom mjesečno organiziram sistematske preglede, jer su oni morali biti u besprijekornom fizičkom i zdravstvenom stanju. Ja sam to kontrolirao, a ako bi se dogodila neka nesreća onda sam i ja morao ući u jamu. Posebno se sjećam kada je u jednoj nesreći bilo zatrpano 12 rudara, jednoga sam odtrpavao 11 sati i onda kada sam ga pratio u Pulu, te sam izjavio da ga moraju posebno paziti jer je bio prignječen 11 sati, da ne bi došlo do "kraš" sindroma, smijali su mi se. Međutim drugi dan je došlo do tog sindroma i onda je helikopterom prebačen u Rijeku zbog bubrega. Suradnja sa četom i ljudima iz IUR-a bila je izvrsna, ti su me ljudi jako poštovali i cijenili, družili smo se jako kvalitetno, jednom godišnje smo imali proslavu, zbilja smo se lijepo slagali. To su bili najbolji rudari i ljudi, smatra dr. Radeljak.
Ivica Banović bio je rudar, i ujedno član čete 17 godina.
- Kada sam postao član čete imao sam 34 godine i sjećam se kada smo dobili poziv da idemo u Tuzlu na intervenciju gdje je otišlo nas 16 s dva kombija. U Lukavcu smo bili smješteni, a akcije u rudniku imali smo od 7 do 14 sati, ovisno o zadatku, te je svaka četa imala svoju zadaću. Postojala je koordinacija. Naš zadatak je bio blizu centra nesreće gdje je došlo do eksplozije. Morali smo neke poginule rudare iznijeti na površinu, a bilo je 181 mrtvih. Bilo je teško i naporno, uspon u kretanju bio je 18 stupnjeva, materijal je bio nezgodan, sklisko je bilo i djelovalo je zastrašujuće, što je utjecalo i na nas, jer čovjek ne može ostati ravnodušan. Psihički je to utjecalo na nas. Bio je to jedan od najtežih dana, a dalje smo imali različite zadatke, ispričao nam je Banović, koji je kasnije radio u Tupljaku, a zatim je nakon njegovog zatvaranja s grupom od 19 radnika prešao u TE Plomin.
Kada te služba zove - ideš
Marko Đinić bio je član jamomjerstva, odnosno mjerne službe, i s 19 godina najmlađi član čete u kojoj je djelovao od 1979. godine, kada je počeo raditi, do 1996. godine, kada je otišao iz rudnika.
- Osim Štemberge i Faragune ja sam najstariji član čete po stažu, i to od prvih dana kada sam došao. Kada bih sutra počeo raditi opet bih sve ponovio. I ja sam bio u jami Mramor kod Tuzle s Ivicom, tamo sam rođen. Kada te služba zove - ideš. Bez obzira na sve, kada bih se ponovo rodio, mislim da bih to opet izabrao. Bilo je tu ružnih, ali i lijepih trenutaka. Najružniji su bili u Tuzli, gdje se urušilo okno i gdje sam iznosio mrtve, ali puno sam mrtvih nosio vani i u Labinu. Nisu to bile masovne nesreće ali uvijek je bilo pojedinačnih, kaže Đinić.
Remiđo Ružić iz Nedešćine, nekadašnji član čete, stigao je iz New Yorka gdje živi i radi već 40 godina. I on je bio u Tuzli.
- Ono što bih najviše izdvojio je kada smo izlazili van iz jame s vrećama za poginule, te smo vidjeli smo masu ljudi koji su imali slike svojih roditelja, muževa i braće i pitali nas da li ste možda vidjeli moga tatu, muža ili brata. To je bilo najgore. Ja sam radio u rudniku do 1990. godine, i onda sam otišao u Ameriku. Najbolje vrijeme koje sam ikada imao u životu bilo je ono s rudarima, to su bili nezaboravni ljudi, to je ono što mi je ostalo u srcu. Uvijek se vraćam na to i kažem ono što su rudari - takvih ljudi nema, zaključio je Ružić. Vrijeme na druženju prošlo je u evociranju starih uspomena i u šali, a novi susret je zakazan za 2. ožujka na Dan rudara i obljetnicu Labinske republike.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
