Na samom početku današnje sjednice Županijske skupštine predsjednik Valter Flego podsjetio je kako se kibernetički napad na Istarsku županiju dogodio prije njezina sazivanja, a posljedice, kako je rekao, "nisu u potpunosti riješene ni do danas", zbog čega je i tijekom zasjedanja dolazilo do tehničkih poteškoća. Nakon kratkog političkog prepucavanja između Irene Peruško te Sanje Radolović i Matilde Nikić, otvorena je i očekivana rasprava o privatnoj tužbi Daglasa Korace, dekana Istarskog veleučilišta. Podsjetimo, Koraca je tužio vijećnika Marka Ferenca zbog prozivki i optužbi s prethodne sjednice.
Prvo je pitanje o stanju na Veleučilištu otvorila spomenuta vijećnica Peruško, istaknuvši kako nedavne prozivke ruše ugled ustanove i umanjuju povjerenje studenata koji ondje žele nastaviti svoje obrazovanje.
SDP-ov vijećnik Ferenac uključio se u diskusiju rekavši: "Jeste li svjesni što kaže Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi? Vijećnika se ne može tužiti za nešto što je postavio na skupštini." Potom je riječ preuzeo Koraca.
- Moram jasno reći da sam protiv vijećnika podigao građansku tužbu, privatnu tužbu, ne kao dekan, ne skrivam se iza toga, stojim iza tog poteza cijelim svojim bićem, a isto ne možemo reći i za vijećnika Marka Ferenca, koji se brže bolje odmah pozvao na tzv. vijećnički imunitet, vjerovatno da bi se zaštitio od težine vlastitog riječnika. Neovisno o tome što je gospodin Ferenac član predstavničkog tijela vlasti ove županije, što je vijećnik Županijske skupštine, on za ovom govornicom ne smije lagati. Dakle, smije izraziti svoje mišljenje, smije glasati, ali ne smije lagati, rekao je Koraca. Naglasio je da ga je Ferenac, "bez ikakvog dokaza", dovodio u vezu s optuživanjem djelatnika za špijunažu, nezakonitim postupanjem prema zaposlenicima, krađom putnih troškova, krivotvorenjem putnih isprava te stvaranjem pritiska i straha na radnom mjestu.
- Svaki od tih navoda nema nikakvog temeljenja u istini, niti postoji ijedan činjenični dokaz. Mogao je pričekati da se završe svi službeni procesi pa da se formalno sazna istina. No, on je odabrao širiti lažne informacije s ciljem povrede moje časti, digniteta i ugleda, dodao je Koraca.
Osvrnuo se i na pitanje postavljeno na posljednjoj sjednici o navodnoj prijavi djelatnika za špijunažu.
- Rekao sam da nismo i više od toga tada nisam smio reći jer su neki postupci bili u tijeku. Prijava je podnesena protiv nepoznate osobe i tad sam mogao reći isključivo to. Kasnije je to banalizirano u jednom lokalnom mediju gdje se počelo špekulirati da je Veleučilište prijavilo djelatnika za špijunažu jer je navodno postavio laptop u učionicu za potrebe nastave, za potrebe posla. To je čisti senzacionalizam, koji nastaje kad se prenosi samo jedna strana priče. Činjenica koja je bila da je netko postavio kućište računala bez monitora, bez tastature na switch server u našoj serverskoj sobi i vlasnik tog računala tada je imao pristup kompletnoj mreži Veleučilišta sa svim podacima, laboratorijskim informacijama, uređajima. Mi smo tada pokušali saznati o čemu se radi, kako nismo mogli dobiti informacije i nitko se nije javio čije je to kućište, pozvali smo policiju na savjet odvjetnika. Njihov računalni stručnjak nije mogao ući uopće u to računalo i ustanovio da nema niti instalirane Windowse nego neki drugi čudan operativni sustav. Po savjetu policije podnesena je prijava, kućište je poslano na forenziku u Zagreb i o tome dosad nemamo novih informacija, objasnio je Koraca.
Vezano za atmosferu i navodno nezadovoljstvo djelatnika, rekao je da se "konstantno iskrivljava prava činjenica o zaposlenicima i stanju na veleučilištu".
- Mi na Veleučilištu još uvijek ne možemo shvatiti tko su ti djelatnici, gledamo se među sobom i jednostavno ne možemo shvatiti. I čudno je zašto ti djelatnici koji su navodno nezadovoljni nisu reagirali kada je to bilo vrijeme za reagirati i nešto promijeniti ako su stvarno nezadovoljni. Nedavno smo prošli postupak reakreditacije povjerenstva Agencije za znanost i visoko obrazovanje, koja je najopsežniji i najteži postupak vrednovanja jednog visokog učilišta, gdje se posebnu pažnju obraća na zadovoljstvo djelatnika na radnu atmosferu itd. Povjerenstvo je tada razgovaralo nasamo s djelatnicima, bez prisustva uprave veleučilišta, a mogla se i anonimno putem obrasca poslati primjedba. Nije bilo ni jedne primjedbe, pa se pitam koji su to nezadovoljni zaposlenici? Ovo su špekulacije koje trebaju prestati, rekao je Koraca.
Ferenac je na to, pak, odgovorio sljedeće:
- Sve što sam pitao pitao sam isključivo zbog opravdanih sumnji, nečeg što je već bilo u medijima, nečega na što su mi djelatnici ukazali, a koji se boje za svoja radna mjesta. Što se tiče postupka špijunaže, imam svjedoka, jednog od vaših djelatnika, koji je rekao da se tom nastavniku kojemu je oduzeto računalo, to nije smjelo dogoditi, jednom poštenom i odgovornom nastavniku. Moglo se to učiniti i drugačije, a ne na taj način da podižete prijavu protiv čovjeka i oduzimate mu računalo kojeg dan danas još uvijek on nema. Neću ulaziti u diskusije tko je kriv, tko nije. Međutim, da se tuži vijećnika za nešto što je pitao, pa gospodine dekane, zašto onda niste odgovorili na moja konkretna pitanja o troškovima i zašto oni nisu potpisani od osobe koja je odgovorna za vođenje računovodstva? Ako su istiniti i ispravni podaci, ja ne vidim razloga zašto netko ne bi stavio potpis. Molim da mi na sva pitanja odgovorite do 15 prosinca. Inače ću ja morati podignuti tužbu zbog sumnje na zlouporabu položaja i pronevjeru novca, rekao je Ferenac.
- Ništa ne skrivamo, sve je javno objavljeno, imate e-transparentnost, svaki račun koji se plati je evidentiran. Javno smo rekli na što se troši taj novac, rekao je Koraca.
Ferenac je postavio i novo pitanje vezano uz putne troškove.
- Je li istina da jedna prodekanica živi u Puli, da prima putne troškove do Valbandona i to od 2020. godine do danas?, upitao je Ferenac.
- Vezano za našu djelatnicu prodekanicu, ja se ne bavim uhođanjem djelatnika, niti ne pratim ljude od kuda kreću na posao ili ne. Za to postoje propisane zakonske procedure. Naša prodekanica je potpisala izjavu kako je potpisala. Po mojim informacijama ona živi tamo gdje je rekla. Ja ne uhodim ljude, ne pratim ih. Možda vi to radite, ja ne, rekao je Koraca.