Istarsko govedo ili boškarin životinja je koja je od pamtivijeka imala veliki značaj za život, rad i opstanak Istrijana na poluotoku. Ova istarska autohtona pasmina potječe od primitivnih goveda mediteranskog tipa, koji su se tijekom stoljeća križali s različitim pasminama što su ih donosili Rimljani, Mlečani i drugi narodi koji su prolazili tim područjem. Smatra se da su preci istarskog goveda potomci sivih goveda podrijetlom iz Podunavlja (npr. podolskog goveda), koji su se postupno prilagodili lokalnim uvjetima Istre.

Programi zaštite istarskih pasmina

Značajna je bila pomoć istarskog goveda za pomoć pri oranju u polju ili za transport teških tereta, no razvojem mehanizacije, broj ovih marljivih životinja je drastično opao, te je došao do točke ugroženosti vrste. Ne bi li se spriječila ta sudbina, Istarska županija i AZRRI pokrenuli su program zaštite istarskog goveda, a da su u tome i uspjeli, moglo se vidjeti na ovogodišnjoj, 35. po redu Jakovlji u Kanfanaru, gdje je predstavljena selekcija 20 najboljih i najreprezentativnijih grla istarskog vola. A i ta, danas tradicionalna manifestacija, također je značajno utjecala da se potakne uzgoj istarskog goveda, koje je prije 35 godina bilo jako ugroženo po broju grla.

(Snimio Milivoj Mijošek)

- Danas imamo 2.500 registriranih rasplodnih istarskog goveda, tako da pasmina više nije visoko ugrožena, ali još uvijek moramo voditi brigu o broju goveda, o uzgajivačima, moramo motivirati mlade da se nastave baviti uzgojem istarskog goveda, jer se inače vrlo lako može ponovno dogoditi da padom broja goveda opet postane visoko ugrožena pasmina.

Ta je pasmina nama iznimno značajna i zbog samog stočarstva. Goveda su se oduvijek uzgajala u našoj županiji - nekad seosko gospodarstvo nije moglo opstati ako nije imalo par goveda, par kastrata, znači istarskih volova koji su praktički bili pokretač svega što se na selu radilo. Dolaskom traktora i ostale mehanizacije oni su izgubili na svojoj važnosti, ali mi imamo danas obavezu njih sačuvati kao simbol naše Istre, kao simbol našeg seljaka, našeg sela, simbol naše tradicije. Obaveza nam je da ih sačuvamo i kako bi mlađi naraštaji mogli i vidjeti te plemenite životinje, rekao je Ezio Pinzan, pročelnik Odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Istarske županije.

Ezio Pinzan (Snimio Milivoj Mijošek)

Iako nosi naziv istarsko govedo, ova pasmina je zastupljena i u drugim krajevima.

- Veliki broj istarskih goveda danas imamo i u Primorsko - goranskoj županiji i u Ličko - Senjskoj. Moramo priznati da Ličko-senjska županija ima razvijenje stočarstvo, a imaju i pogodnije uvjete za uzgoj stoke. Naše istarsko govedo je njima pogodno za uzgoj, jer je vrlo malo zahtjevno i veliki broj rasplodnih goveda dolazi iz Istre u Liku, gdje oni nastavljaju daljnji uzgoj, što je nama drago. Jednom smo prilikom smo znali reći i da engleskog setera, kao pasmine pasa, najmanje ima u Engleskoj. Ima ih u cijelom svijetu, i za jednu pasminu je bitno da ona postoji.

Mi bi htjeli da se u našoj županiji održi uzgoj istarskog goveda, i da naši stočari imaju i ekonomsku opravdanost držanja tog goveda. Danas još ima goveda zbog vrlo cijenjenog mesa, pa je uzgoj isplativ. Naša županijska agencija AZRRI je njima na usluzi i u otkupu goveda i u preradi mesa koje je visokovrijedno.

Što se tiče volova kastrata, oni nemaju nikakvu gospodarsku vrijednost, izgubili su svoju osnovnu funkciju, a to je da su bili radna goveda, nemaju ni podmladak, ni mlijeko, ni meso... No oni su simbol tradicije, i zato treba čestitati našim uzgajivačima koji i dalje uporno, bez ikakve isplativosti, uzgajaju i drže barem po jednog ili dva istarska vola, kao sjećanje na tradiciju i na neka stara vremena, istaknuo je Pinzan.

Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI) provodi program trajne zaštite istarskog goveda, o čemu nam je više rekao direktor Igor Merlić.

Igor Merlić (Snimio Milivoj Mijošek)

- To je krenulo prije nekih 12-13 godina, kada je Istarska županija osmislila Agenciju za ruralni razvoj Istre, koja je, između ostalog, pokrenula ekonomsku valorizaciju mesa istarskog goveda. Mada izgleda malo paradoksalno, da koljemo neku pasminu koja je kritično ugrožena - jednostavno takav je sustav. I u konačnici, kada prođe neki period godina, naše govedo mora negdje završiti, tako da bolje da od njega napravimo nekakve mesne proizvode ili meso za konzumaciju, nego da završi u kafileriji. I time smo praktički posredno pokrenuli razvoj i povećali broj grla, a s ekonomske strane uzgajivačima je to isplativo, jer AZRRI jamči otkup cjelokupne populacije po unaprijed ugovorenoj cijeni, s rokom plaćanja kojeg se pridržavamo, tako da mislimo da su naši uzgajivači zadovoljni.

Sličnu stvar sada pripremamo i s istarskom kozom - već su poduzeti neki koraci, pa tako Istarska županija financira s 18 eura svako uzgojno grlo istarske koze. Također, napravili smo marketinški program usvajanja istarske koze, koji se je pokazao jako dobar.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Dakle, danas imamo 266 istarskih koza, tako da smo praktički podigli za 50% njihovu populaciju u godinu dana. I to je izvrsno, to je bio prvi korak, a drugi korak je da se na tim OPG-ovima, gdje danas izgajivači imaju koze, osmisle male sirane, koje danas ne koštaju puno, i da se onda i koza ekonomski valorizira, na način da se ti proizvodi koji su nutritivno vrlo vrijedni, a to su mlijeko, skuta i sir, prodaju na tim OPG-ovima, što će im biti poticaj da se dalje razvijaju i povećavaju populaciju istarskih koza. Danas svjedočimo tome da je nekoliko mladih obitelji krenulo u tom smjeru, i to će biti zaista sjajno, rekao je Merlić, te dodao da se isti takav program sprema i za očuvanje istarske ovce, koja je također ugrožena.

- Uz ove programe, mislim da će te istarske pasmine u nekoliko godina izaći iz zone ugroze, te ćemo ih po tom principu ekonomske valorizacije i spasiti. Tako je danas u Istri 60-ak uzgajivača istarskog goveda, a ova pasmina se značajno uzgaja u Ličko-senskoj županiji. Tamo su se toga posla prihvatili brojni mladi ljudi, imamo s njima svima ugovore. Svejedno je gdje je istarsko govedo, jer bitno je da populacija dođe na određeni broj grla i izađe zone ugroze, kaže Merlić.

A da je riječ o tradiciji koja je itekako zanimljiva i izvan granice Istre, najbolje govori i da je ovogodišnju Jakovlju u Kanfanaru posjetio i jedan američki novinar, koji je snimio reportažu o istarskim volovima, a razgovarao je i s Aldom Štifanićem, jednim od osnivača Saveza uzgajivača istarskog goveda – »SUIG« iz Višnjana, koji organizira izložbu rasplodnih grla istarskog goveda u Višnjanu, koju od osnivanja, jednako kao i Jakovlju, financijski podupire Istarska županija.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Ki ima vole ore, ko ne kopa

- Prije 35 lit nam je došlo na pamet da to činimo, pak smo pošli po Istri iskati vole. Nismo našli ki zna ča, ali denas je hvala Bogu, stanje čuda bolje. Ta pasmina je imala jako velik značaj za istarskega čovika, jer se govorilo - ki ima vole ore, ko ne kopa. I to je spašavalo čuda ljude, rekao nam je Aldo Štifanić, koji nam je pojasnio i da, iako mnogi nazivaju ovu plemenitu životinju boškarin, da je to zapravo ime goveda, te da je ispravno reći istarski vol.

- Bilo je Boškarin, Bakin, Carijardo, Sarožin... No najrasprostranjenije ime je bilo Boškarin. Jer ča - bio je miran, i onda je rekao, ma gremo orati u grojze, ćemo zet Boškarina, ne lomi trse, pak posle gremo u trukinju, Boškarin je pravi, gre drito, ne gazi... i tako je ostalo uvriježeno ime Boškarin, kaže Štifanić.

I dok se na Jakovlji u Kanfanaru predstavljaju uškopljeni istarski volovi, koji su nekad bili radne životinje, u Višnjanu se pak predstavljaju rasplodna grla istarskog goveda. Zanimalo nas je kako se bira kojeg će se vola uškopiti?

(Snimio Milivoj Mijošek)

- U Kanfanar sam došao s tri uškopljena istarska vola, koji imaju oko 15 lit. Ma da ih je bilo, bi ja škopija mlade, ali za to mora bik imati sve - pravilne roge, jer ako je samo jedan nepravilan, onda ne vrijedi. Zatim, mora imati crno nepce u ustima, mora imati stav, liniju, boju, te crni rep i crnu stražnjicu... Desetak je parametara koje treba zadovoljiti, a i mora imati pravi temperament, biti pitom, imati mirno oko, i ako sve zadovoljava, onda ih se kastrira s 18 mjeseci. Istarski bik je inače crn, a vol »posuri« nakon kastriranja. Zatim ih treba odgojiti, timariti..., pojašnjava Štifanić, kojeg smo upitali odakle je naučio umijeće uzgoja istarskog goveda.

- Mi smo doma oduvijek imali blago, stari je oduvijek to dela. Ja sam s govedima već 15 lit svaki dan, moram im bar dva puta na dan dati jisti i piti, kaže Štifanić.

Volovi dosežu težinu do 1.300 kilograma

Istarsko govedo kasnozrela je pasmina koja svoju uzraslost doseže u starosti od 6 do 7 godina. Dugovječno je, iskoristivo u radu i rasplodu i do dvadesetak godina. Plodnost, koja se očituje u redovitoj i dugotrajnoj rasplodnoj sposobnosti, jedan je od faktora koji utječu na proizvodnju, ali i na opstanak istarskog goveda.

Glava istarskog goveda srednje je duga, klinasta izgleda, široka u čelu, a sužava se prema gubici. Čelo je srednje široko, katkad s malim ulegnućem, nosni i lični dio su dugi.

Rogovi su veliki, u obliku lire, dugi do 1,5 m, do 30 cm opsega pri bazi roga, s međurožnim rasponom na vrhu do 1,20 m. Baza roga je sivkasta do žućkasta, a od polovice prema vrhu su sivi do tamni. Rogovi bikova su kraći i deblji, dok su kod krava (volova) tanji i duži.

Za razliku od volova, bikovi su tamne boje (Snimio Milivoj Mijošek)

Vrat istarskog goveda je muskulozan, srednje dug i uzak. Leđna linija je ravna.
Okvir istarskog goveda je dobro i skladno razvijen. Mišićavost istarskog goveda je umjereno dobro razvijena, što treba u uzgojnom pogledu unaprijediti. Kao radno govedo, istarsko govedo je građom okvira i snagom funkcionalno zadovoljavalo potrebe istarskih seljaka, no aktualno usmjeravanje prema proizvodnji govedine traži dogradnju mesnatosti i prirasta.

Visina grebena istarskog goveda je 136 - 142 cm (uzrasle krave), odnosno 145 - 150 cm (uzrasli bikovi). Dužina trupa krava je 155 - 170 cm (≈ 110 – 115% visine grebena). Prsa su duboka, duga i nešto uža. Dubina prsa kreće se od 51 do 53% visine grebena, a širina prsa 30 do 33% visine grebena. Zdjelica je duga 36 do 38% visine grebena, dok je širina zdjelice 33 do 34% visine grebena. Zdjelica je duga, prema kraju sužena i spuštena.

Noge su snažne, korektno građene, pravilnih stavova. Skočni zglob dobro je snažan. Opseg cjevanice je 18 do 20 cm. Papci su tvrdi, čvrste rožine, obrubljene crnom dlakom.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Što kažu znanost i brojke?

Tjelesna masa krava istarskog goveda je 500 do 600 kg, a bikova 650 do 900 kg. Volovi dostižu tjelesnu masu 1100 do 1300 kg.

Boja istarskog goveda je svijetlosiva do bijela, s prijelazima u tamnije nijanse. Bikovi su tamniji od krava. Krave svijetlosive do bijele boje tijela s prijelazima u tamnije nijanse. Telad je crvenkastosmeđe boje, a u dobi od 3 do 4 mjeseca boju mijenjaju u sivu. Za istarsko govedo karakteristična je tamna pigmentacija gubice, nosnog hrpta, dijelova lica, okružja očiju, rubova ušnih školjki, donjeg dijela repa, plećke, putišta, vrata i rubnog rebrenog dijela. Sluznice očnih kapaka i trepavica su tamno pigmentirane. Jezik je olovasto sive boje, a nepce potpuno ili većim dijelom tamno. Područje analnog otvora i stidnice je sive do crne boje. Donja trećina do polovina mošnji bikova tamno je pigmentirana.

Interijer istarskog goveda ukazuje dobroćudnost, stabilnost, ustrajnost, poslušnost i skromnost. Istarski je težak stoljećima izgrađivao istarsko govedo kao inteligentnu i poslušnu životinju, skromnu na krmi, uz čiju pomoć je mogao obraditi istarsko tlo te proizvesti hranu za sebe i njega. Uzgojno treba podržavati povoljan interijer istarskog goveda.

Povezane vijesti

• Boškarini su teglili kamenje za gradnju Arene
• DOLIJALE NAKON DVA MJESECA SLOBODE Uhvaćena i druga krava odbjegla s Gortanovog brijega
• MESO ISTARSKOG GOVEDA NA KORAK DOBIVANJA EUROPSKE ZAŠTIĆENE OZNAKE IZVORNOSTI "Očekujemo da će proizvodnja mesa boškarina sada porasti i da će se pojaviti novi mladi uzgajivači i proizvođači"