Jedinstvena korveta
Zrcalo vremena: "Gospodarica" izgrađena u pulskom Arsenalu oplovila svijet
Saida
Pisali smo o graditeljskim pothvatima pulskoga Arsenala, točnije pulskih škverana, koji su gradili grandiozne i posebne brodove koji su bez straha plovili morima i oceanima, a bilo je onih koji su se usudili oploviti svijet, skočiti do Australije ili uploviti u matičnu luku, ali kao da ih trese putna groznica, ubrzo će krenuti, primjerice, put Južne Amerike ili Istočne Afrike.
Takvog je usuda bila korveta SMS Saida, brod ženskog, arapskog imena, što znači Gospodarica. (SMS znači Seiner Majestät Schiff - brod Njegova Veličanstva).
OD KOBILICE DO PORINUĆA DVIJE GODINE
SMS Saida bila je propelerska korveta izgrađena u pulskom brodogradilištu za austrougarsku mornaricu i bila je jedini pripadnik svoje klase. Kobilica je položena u rujnu 1876. godine, u more je porinuta 2. srpnja 1878., a dovršena je 14. kolovoza 1879. godine.
Brod je bio dugačak 79, širok 13 i gaza gotovo 6 metara. Pokretao ga je jedan dvocilindrični, horizontalni brodski parni stroj koji je pokretao vijčani propeler. Broj i vrsta kotlova nisu poznati, ali dim iz kotlova ispuštao se kroz jedan lijevak smješten na sredini broda, između pramčanog i glavnog jarbola. Pogonski sustav bio je sposoban generirati snagu za maksimalnu brzinu od 12 čvorova (22 km/h).
Brod je bio opremljen s tri jarbola kao nadopunom parnom stroju na dugim putovanjima.
Posada se mijenjala u rasponu od 333 do 359 časnika i mornara.
Saida je bila naoružana glavnom baterijom od jedanaest topova kalibra 25 i 15 cm koji su se punili na zatiljku. Godine 1892. ugrađena su dva mitraljeza kalibra 25 mm. Preuređenjem 1904. godine broj topova kalibra 15 cm smanjen je na osam, a mitraljezi kalibra 25 mm zamijenjeni su s parom brzometnih topova kalibra 47 mm.
PREKOMORSKA KRSTARENJA GOSPODARICE
Kada je korveta porinuta u more, austrougarska mornarica već je počela niz prekomorskih krstarenja. Tako je Saida odmah poslana na turneju po Zapadnoj Indiji, Brazilu i Južnoj Africi.
Godine 1884. vratila se u južnoameričke vode prije nego što je ponovno prešla u posjet Južnoj Africi. Te je godine, međutim, nastavila ploviti preko Indijskog oceana kako bi posjetila Australiju, prije nego što se vratila kući (č. u Pulu) 1886. godine.
Nakon kratkog predaha, brod je ponovno krenuo put Južne Amerike i Istočne Afrike na još jednom krstarenju koje je trajalo do 1887. godine.
Sljedeće veliko krstarenje Saide počelo je 1888. godine, brod je putovao do Zapadne Indije i sjevernoameričkih luka.
Brod se vratio u Pulu 1889. godine.
Godine 1898. Saida je raspoređena u istočnoazijske vode zajedno s propelerskom korvetom Frundsberg. Sljedeće godine, zaštićena krstarica Kaiserin Elisabeth pojačala je flotilu, ali sva su tri broda opozvana 1899. godine.
Brod Saida oplovio je 1890.-1892. svijet, a zapovjednik je bio Anton Haus (Tolmin, 1851. – Pula, 1917.), čovjek blistave vojne karijere. Na Mornaričkoj akademiji u Rijeci predavao je 1886.-1890. godine oceanografiju, kada je preuzeo Saidu. Godine 1894. postaje kapetan korvete Tegethoff, zapovijeda raznim brodovima (zapovjednik torpednog broda za obuku Alpha, korvete Donau, oklopnim krstašem Maria Theresia i Miramar, da bi tri godine bio upraviteljem pomorskog odjela u Ministarstvu rata u Beču (1902.-1905.). Promaknut je u kontraadmirala, a 1908. godine dodijeljen mu je čin lučkog admirala u Puli. Na dužnosti je zapovjednika eskadre 1908.–1910., kada postaje viceadmiral i predsjedava pomorsko-tehničkom odboru u Puli.
Na početku Prvog svjetskog rata postavljen je za zapovjednika ratne mornarice. Kao dobar taktičar od samog početka rata računao je s ulaskom Italije u rat na strani Antante i u tom kontekstu razrađivao zadatke i ulogu austro-ugarske ratne mornarice na Jadranu. Nakon stupanja Italije u rat, iznenada je u svibnju 1915. godine s cjelokupnom flotom napao istočnu obalu Italije, nastojeći za nekoliko tjedana odgoditi njezino ratno djelovanje. Glavnina flote napala je Anconu, a ostali brodovi luke Rimini i Porto Corsini (Ravenna).
Svi su se austro-ugarski brodovi vratili u baze neoštećeni, a to je bila i jedina akcija za Velikog rata u kojoj je sudjelovala cjelokupna austro-ugarska flota. Godine 1916., prvi od austro-ugarskih admirala, dobiva čin velikog admirala.
SAIDA DOPLOVILA DO REZALIŠTA
Saida je povučena 1902. godine; brod je izbrisan iz pomorskog registra 26. veljače 1906. godine. Dvije godine kasnije pretvoren je u brod za skladištenje pomorskih mina, što je uključivalo uklanjanje njezina motora. Bio je privezan u Puli. Saida je 1912. godine imenovana u Minervu kako bi se njezino ime moglo koristiti za novu izviđačku krstaricu Saida.
Minerva je ostala u inventaru flote tijekom Prvog svjetskog rata, a nakon završetka rata 1918. godine ustupljena je Italiji kao ratna odšteta. S druge strane Jadrana rastavljena je 1920. godine.
NOVARA PRVA OBIŠLA SVIJET
Austrijanci su prvi put obišli svijet fregatom Novara, od čega su trećinu posade činili naši ljudi. Taj je jedrenjak od 1857. do 1859. godine na velikoj znanstvenoj ekspediciji oplovio svijet i dopremio tisuće uzoraka flore, faune i minerala. Novara se na put oko svijeta otisnula iz pulske luke.
Gradnja ove carske fregate početa je u venecijanskom Arsenalu 1843. godine, a zbog tadašnjih turbulentnih događanja između Venecije i austrijske vlasti porinuta je u more tek u studenom 1850. U međuvremenu, čak i prije porinuća, tri je puta mijenjala ime.
Gradnja je započeta pod imenom Minerva, djelomično dovršenu 1948. godine mletački su je revolucionari preimenovali u Italia, da bi joj povratkom Austrije ime ponovno mijenjano, sada u Novara. Kompletno je opremljena tek u lipnju 1851. godine. Pokazala se brzim brodom i do 1857. godine zabilježena je kao najbrža u floti.
SMS Novara, fregata austro-ugarske mornarice, najpoznatija je po plovidbi svijetom. Imao je tri jarbola jedara i šest paluba, opremljen s 42 topa, istisninom vode od gotovo 2.107 tona.
Oplovljavanje zemlje Novare bilo je jedno od najvažnijih putovanja za ono što će postati Prirodoslovni muzej u Beču. Putovanju se pridružio niz istaknutih prirodoslovaca. Materijal prikupljen tijekom ekspedicije bio je opsežan, a istaknuti znanstvenici ga i danas istražuju i zapisuju.
Fregata Novara plovila je pod zapovjedništvom komodora Bernharda von Wüllerstorf-Urbaira, s 345 časnika i posade, plus sedam znanstvenika na brodu. Bernhard von Wüllerstorf-Urbair (1816. - 1883.), kao komodor osobno je zapovijedao ekspedicijom. Zahvaljujući svom znanju mogao je sam provoditi sva oceanografska, hidrografska i meteorološka promatranja. Car Franjo Josip uzdigao ga je u čin baruna 1860. u znak priznanja za njegova znanstvena postignuća. Godine 1860. izabran je za člana Njemačke akademije prirodoslovaca Leopoldina, a 1863. godine postao je počasni član Kraljevske bavarske akademije znanosti.
Prva istraživanja biljaka koke (kokaina), posebno na otoku St. Paul, Nikobarskim otocima i na Novom Zelandu, stvorila su temelje za buduća geološka istraživanja. Godine 1860. po prvi put omogućena je izolacija kokaina u njegovom čistom obliku.
Oceanografska istraživanja, posebno u južnom Pacifiku, revolucionirala su oceanografiju i hidrografiju. Zbirke botaničkog, zoološkog (26 tisuća preparata) i kulturnog materijala obogatile su austrijske muzeje, posebno Prirodoslovni muzej.
Put oko svijeta
Put oko svijeta u osamdeset dana, pustolovni je roman francuskog pisca Julesa Vernea, objavljen 1873. godine. Radnja prati Engleza Phileasa Fogga koji pokušava u 80 dana proputovati cijeli svijet s proračunom od 20.000 funti (ekvivalent 2 milijuna funti 2016. godine). Jedno je od najpoznatijih djela svjetske i francuske književnosti.
To je roman, a tko je prvi oplovio svijet?
Joshua Slocum (1844. - 1909.) prvi je pomorac koji je od 1895. do 1898. godine potpuno sam oplovio svijet. Nakon tisuća preplovljenih milja u trgovačkoj mornarici i zavidne karijere pomorskog kapetana odlučio je ispuniti mladenačke snove. Učinio je to u svojoj 11 metara dugačkoj jedrilici imena Spray.
Prvi se odvažio i prvi koji je uspio.
Krenuo je iz Bostona, Massachusetts, 24. travnja 1895. da bi u sljedeće tri godine triput prešao Atlantski ocean, dvaput savladao Magellanov prolaz, preplovio Pacifik i Indijski ocean, pristajao u lukama, upoznavao ljude i usput pisao brodski dnevnik koji je do današnjih dana ostao knjiga koja na neki način označava prapočelo čitavog jednog žanra.
Više od tri godine kasnije, 27. lipnja 1898., vratio se u Newport, Rhode Island, nakon što je oplovio svijet, udaljenost veću od 46.000 milja (74.000 km). Slocumov povratak prošao je gotovo nezapaženo. Španjolsko-američki rat, koji je počeo dva mjeseca ranije, dominirao je naslovnicama. Nakon završetka velikih neprijateljstava, mnoge su američke novine objavile članke koji opisuju Slocumovu nevjerojatnu avanturu.
Tim svojim pothvatom Joshua Slocum je otvorio eru »malih jedara« i inspirirao tisuće svojih sljedbenika. Godine 1900. napisao je knjigu o svom putovanju Sailing Alone Around the World, koji je postao međunarodni bestseler.
Nestao je u studenom 1909. godine na svom brodu, Sprayu.
Povezane vijesti
- KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
- BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
- TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam
Podijeli: Facebook Twiter
