Put sv. Jakova
Camino Južne Istre: Poluotok kao dio velike hodočasničke mreže
(Arhiva Glasa Istre)
Vjernici Porečke i Pulske biskupije tradicionalno su početkom rujna hodočastili Majci Božjoj Trsatskoj. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup Ivan Štironja, uz koncelebraciju brojnih svećenika i nekoliko tisuća vjernika iz svih krajeva Istre.
Što su hodočašća?
Hrvatska enciklopedija hodočašće definira kao pokloničko putovanje do nekoga svetog mjesta iz religioznih razloga. Javlja se u različitim religijama (hinduizam, islam i dr.). U kršćanstvu simbolizira život kršćana kroz trpljenje i napor puta do cilja u mjestu hodočašća. Motivi su molba ili zahvala za neku milost ili tjelesnu potrebu, te duhovna okrjepa i obnova. Ciljevi su svetišta svetaca, Marije i mjesta čudesnih pojava.
Najstariji zapisi o hodočašćima u Hrvatskoj postoje iz 9. st. o putu u Jeruzalem i o uglednim hrvatskim hodočasnicima. U novije doba postoji u Hrvatskoj stotinjak hodočasničkih mjesta, većinom Marijinih svetišta, a od stranih svetišta najposjećenija su Lourdes, Fatima, Mariazell, Rim i Jeruzalem.
Iz hrvatskih zemalja u srednjem vijeku hodočastilo se na grobove sv. Petra i Pavla u Rimu, na Kristov grob u Jeruzalemu i grob sv. Jakova u Santiagu de Composteli.
Istrom su prolazili i hodočasnici iz različitih europskih zemalja na putu u Svetu zemlju: skupljali su se u Veneciji i lađama koje su se zaustavljale u Poreču i Puli, nastavljali putovanje preko Zadra, Hvara, Dubrovnika, dalje prema Svetoj zemlji. Tada su u Istri, kao i drugdje, postojale bratovštine za prihvat hodočasnika, odnosno mnogobrojni hospiciji. U Istri hospiciji datiraju od početka 12. st., odnosno od dolaska vitezova templara, koji su ih osnivali na prostoru od Rižane do Pule i o njima se brinuli. Nakon ukinuća templarskoga reda tu su brigu u južnoj Istri preuzeli ivanovci.
U novije doba hodočasti se u europska Marijina svetišta, u Lourdes, Fatimu, Częstochowu, Chartres i drugdje te u hrvatska svetišta na Trsat, u Mariju Bistricu, Aljmaš, Zadar, Međugorje i drugdje.
Camino de Santiago ili Put sv. Jakova
Često se spominje Camino de Santiago ili Put sv. Jakova koji predstavlja mrežu hodočasničkih putova, dugu 800 kilometara. Put vodi prema svetištu u Galiciji na sjeverozapad Španjolske - Santiagu de Composteli gdje je nađena grobnica sv. Jakova apostola. Godine 1987. Vijeće Europe toj je mreži dodijelilo titulu Glavne ulice Europe, da bi UNESCO, 1993. godine, njezin španjolski i francuski dio proglasio svjetskom kulturnom baštinom.
Mreža Camino putova, međutim, prostire se duž čitave Europe, a Hrvatska je gotovo jedina europska zemlja, koja, unatoč bogatoj hodočasničkoj tradiciji, donedavno nije imala označenu rutu putova usmjerenih prema Santiagu.
Tom izazovu posvećena je Bratovština sv. Jakova iz Samobora koja je 2017. godine postala dijelom istoimene Nadbratovštine iz Santiago de Compostela, središnje asocijacije koja okuplja udruge i bratovštine iz cijelog svijeta što nose Jakovljevo ime. Jedna od primarnih nakana tog udruženja ogleda se i u obnovi hrvatske mreže Camino putova.
Camino Južne Istre
U suradnji s Bratovštinom sv. Jakova Klaster Južna Istra realizirao je projekt Camino South Istria – Camino Južne Istre. Camino je otvoren 4. svibnja 2024. godine prelaskom staze duge 12 kilometara od Vodnjana do Fažane.
U nazivu Klaster Južne Istre kriju se turističke zajednice gradova Pule i Vodnjana, te općina Fažana, Ližnjan, Medulin i Marčana
Pješaci-hodočasnici ističu da je ovaj projekt, nazovimo ga tako, nešto više od pukog hodanja, to je susret s prirodom, s drugim ljudima - hodočasnicima, pa i sa samim sobom.
Camino ruta Južne Istre pokriva 193 kilometra i teritorijalno prolazi kroz dva grada i četiri općine. Podijeljena je u sedam hodočasničkih poglavlja, sedam etapa kako bi se mogla proći u jednom tjednu, koliko je potrebno da se doživi povijesna, kulturna, a posebno sakralna baština te prirodni ambijent južne Istre.
Simboli na pečatima prijeđene rute
Svi koji prijeđu Camino rutu dobivaju hodočasničku putovnicu i službenu ispravu o realiziranom hodočašću. Na pečatima, razmješteni duž Camino rute, nalaze se motivi crkve u Hreljićima, Raklju, Mutvoranu, Krnici, arheološkog lokaliteta Nezakcij (Župa sv. Ivana, Valtura), crkve u Šišan, Uvale Kuje u Ližnjanu, crkve u Medulinu i Pomeru, svjetionika Porer na pučini pored Kamenjaka (Župa sv. Lovre, Premantura), Mornaričke crkve, crkve sv. Antuna Padovanskog u Puli, Augustova hrama (Župa Uznesenja Marijina, katedrala) crkve bl. Miroslava Bulešića u Valbandonu, župne crkve sv. Kuzme i Damjana te crkve sv. Elizeja (Nadžupa sv. Kuzme i Damjana, Fažana), crkve u Galižan, sv. Jakova apostola i sv. Foške u Vodnjanu.
Sv. Jakov, prvi od apostola mučen i ubijen
Jakov je bio sin Zebedeja i Salome, i brat apostola Ivana. Starijim se naziva kako bi ga se razlikovalo od drugoga apostola koji se također zvao Jakov.
Isus ga je pozvao za apostola s bratom Ivanom dok su s ocem Zebedejem lovili ribe na Genezaretskom jezeru. Jakov je s Petrom i bratom Ivanom spadao u krug povlaštenih Isusovih učenika, koji su nazočili nekim od najvažnijih događaja njegova života, primjerice, preobraženju na brdu Tabor. Zbog žestoke naravi, njega i brata mu Ivana, nazivali su "sinovima groma". Isus ih je tako jednom prigodom prekorio kada su htjeli zazvati oganj na neki samarijanski grad koji nije htio poslušati Isusovu poruku.
Prema predaji, propovijedao je evanđelje diljem Izraela. Kasnije je, po istoj predaji, otišao u Španjolsku, gdje je propovijedao daljnjih četrdeset godina. Potom se vratio u Jeruzalem gdje je, prvi od apostola, podnio mučeničku smrt odsijecanjem glave za vrijeme Heroda Agripe.
Tijelo mu je navodno preneseno u Španjolsku i pokopano u blizini današnjeg Santiaga de Compostele. Kasnije je tijelo otkriveno i pokopano u crkvi koja je u srednjem vijeku postala najveće kršćansko hodočasničko središte poslije Rima i Jeruzalema.
Sveti Jakov zaštitnik je Španjolske, a atribut mu je školjka jakobova kapica. Spomendan mu je 25. srpnja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
