ČITA(J)MO ISTRU
Časopisi za djecu i mladež u Istri: Mladi Istran kao prvijenac
(Arhiva Glasa Istre)
Povijesni razvoj dječje književnosti moguće je pratiti od tradicionalnih priča, kao što su bajke koje su identificirane kao dječja književnosti tek u 18. st., pjesama te dijela usmene tradicije koje su roditelji dijelili s djecom prije objavljivanja u tiskanom izdanju. Razvoj dječje književnosti prije izuma tiska vrlo je teško pratiti. Čak i nakon što je tiskanje postalo široko rasprostranjeno, brojne klasične dječje priče izvorno su kreirane za odrasle, a kasnije prilagođene mlađoj publici.
Od 15. st., brojna literatura bila je posebno usmjerena na djecu, često s moralnom ili vjerskom porukom.
ZLATNO DOBA DJEČJE KNJIŽEVNOSTI
Kraj 19. i početak 20. st. poznato je kao "zlatno doba dječje knjiženosti". Upravo u to vrijeme objavljena su brojna klasična djela namijenjena djeci i mladeži, a počeli su se pojavljivati i brojni časopisi za djecu i mlade. Početkom 20. st. na području Hrvatske objavljen je velik broj časopisa za djecu i mladež koji su imali odgojnoobrazovnu svrhu.
Svaka kategorija dječjeg časopisa ima svoju svrhu i ciljnu skupinu čitatelja te pruža sadržaj prilagođen njihovim interesima i potrebama, ističe Laura Šafar u svom završnom radu "Istarski časopisi za djecu i mladež", Fakulteta za odgoj i obrazovne znanosti Sveučilišta J. Dobrile u Puli, čiji tekst koristim za pisanje ovoga priloga.
Od 1864. do kraja stoljeća pojavljuje se više časopisa koji posve ili dijelom prenose priloge namijenjene djeci. Od važnosti za hrvatsku dječju književnost su "Bosiljak", "Bršljan" i "Smilje", časopisi u kojima se objavljuju djela namijenjena djeci, kao i onima koji su u doticaju s njima.
Ivan Filipović pokrenuo je prvi hrvatski dječji časopis "Bosiljak" čiji je prvi broj izašao 10. listopada 1864. godine, bio je namijenjen djeci, mladeži, ali i odraslima. Smatrao je da su odgojni ciljevi važniji od umjetničkih, a za njihovo promicanje potreban je zabavan i izražajno prilagođen sadržaj. Dob kojoj se obraća obuhvaća djecu od devete do četrnaeste godine.
U namjeni je radije prelazio dob od četrnaest godina nego što bi se upuštao ispod devet. Zbog toga "Bosiljak" nije bio dječji časopis u današnjem smislu riječi, bio je zapravo namijenjen starijoj djeci i puku. Izlazio je nešto više od četiri godine, uglavnom dvaput mjesečno.
OD SMILJA DO PLAVOG VJESNIKA I SMIBA
Prvi broj "Smilja" objavljen je 1. svibnja 1873. godine, a pokrenuo ga je Hrvatski pedagogijsko- književni zbor. Prvi urednik bio je zagrebački učitelj Vjenceslav Zaboj Mařik, a naslijedio ga je i uređuje do svoje smrti Tomislav Ivkanec. List je u više od sedamdeset godina postojanja preživio tri države te je svaka od njih ostavila svoj trag.
Mjesec dana nakon pojave "Smilja" pojavio se još jedan časopis slične orijentacije, "Bršljan". Godišnje je izlazilo dvanaest brojeva. Nakon tri godine list prestaje izlaziti i ponovno se pojavljuje 1889. godine; izlazio je do 1903. godine.
Između 1870. i 1914. godine postoji mnogo novih časopisa za djecu i mladež koji su pridonijeli razvoju hrvatske dječje književnosti, poput "Zlatnih oraha" (1870.), "Hrvatske omladine" (1885.), "Pobratima" (1891.), "Ljiljana" (1895.), "Malog dobrotvora" (1895.), "Vjernog druga" (1897.), "Anđela čuvara" (1901.), "Mladog Istrana" (1906.), "Proljetnog cvijeća" (1909.), "Mladog Istranina" (1909.), "Krijesa" (1909.) i "Milodarki" (1913.).
U razdoblju od 1918. do 1945. pojavila se velika količina časopisa zbog čega je većina bila neuspješna i kratkog trajanja. Spomenimo tek časopise "Mladost" (1921.), "Mladi Istranin" (1922.), "Mali Istranin" (1930.), "Polet" (1940.), "Pionir" (1942.), "Naš pionir" (1944.).
Pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća počinju izlaziti časopisi "Radost", od 1951. do 2008. godine, "Djeca za djecu", pokrenut 1954. godine, a od 1960. godine izlazi kao "Modra lasta" sve do danas. Godine 1952. pojavljuje se "Vjesnikov zabavni Petko", koji se gasi nakon dvije godine, a prethodnik je tjednika "Plavi vjesnik". koji izlazi od 1955. do 1968. godine. Među mladima popularan je bio "Politikin zabavnik" (1953.), a tinejdžeri su čitali "Kekec" (1957.).
Sedamdesetih i osamdesetih godina nastao je "Smib" na tradicijama "Smilja" i "Bosiljka". Prvi broj objavljen je 1. veljače 1970. godine i izlazi sve do danas. Osim "Smiba" pojavljuju izlaze "Sve oko nas" (1970.), "Maslačak" (1975.), "Mali Neven" i "Neven" (1989.).
ISTARSKI DJEČJI ČASOPISI
Produkcija časopisa za djecu i mlade na području Istre počela je 1906. godine u Malom Lošinju s časopisom "Mladi Istran - list za mladi svijet". Nakon što je "Mladi Istran" prestao izlaziti, počeli su izlaziti brojni drugi časopisi, prvenstveno "Mladi Istranin" i "Mladi Hrvat". Ta dva časopisa bila su pod uredništvom Viktora Cara Emina, koji je u njima objavljivao svoje tekstove pod raznim pseudonimima – Lujo Dorčić, Tončić i Barba Šime.
MLADI ISTRAN
"Mladi Istran" pokreće učitelj i dječji pisac Josip Antun Kraljić. Izlazio je kao mjesečnik s podnaslovom "list za mladi svijet" sve do 1908. godine, kada ga je naslijedio "Mladi Istranin".
Ovaj prvi istarski dječji časopis na hrvatskom jeziku bio je poticaj za slične pothvate koji su uslijedili. Uz Kraljića u listu se redovito pojavljuju i djela njegovih istarskih kolega: Rikarda Katalinića Jeretova (Barba Rike), Ernesta Jelušića i Alberta Linardića (Crvenko Bjeloplavić), a nešto rjeđe djela Viktora Cara Emina i Ante Dukića te niz ostalih pisaca.
Koncept časopisa bio je sličan tadašnjim dječjim časopisima uz naglašenu rodoljubnu misiju.
"Mladi Istran" ipak je bio regionalni dječji list, "posvećen u prvom redu tužnoj i nevoljenoj siročadi naše bijedne Istre". Njegova zastupljenost u ostalim krajevima Hrvatske bila je najvećim djelom rezultat odaziva rodoljubnih srca za potporu istarskim prosvjetiteljskim naporima. Kraljić će zabilježiti kako je list u Istri pozdravljen s velikim oduševljenjem i kako je nakon šest mjeseci dosegao nakladu veću od 3.000 primjeraka. Časopis je služio i za promociju Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru.
Urednik i nakladnik svih brojeva časopisa "Mladi Istran" bio je Josip A. Kraljić. Tijekom života posvetio se odgoju i obrazovanju te je istovremeno razvijao svoj književni i novinarski talent s ciljem širenja znanja i ljubavi prema domovini. Već u učiteljskoj školi u Kopru pokazao je interes za novinarstvo uređivanjem đačkog lista "Pčela". Godine 1906. u Lošinju je izdao i dva kalendara, "Ostroman" i prvi kalendar za mladež u Istri, "Jorgovan". Kada se preselio u Argentinu 1908. godine, nastavio je svoj novinarski rad uređivanjem iseljeničkog časopisa "Materinska riječ" i uređivanjem iseljeničkog kalendara "Jeka" 1910. Nakon povratka u Mali Lošinj, posvetio se književnom radu.
MLADI ISTRANIN I MLADI HRVAT
Nakon prestanka izlaženja časopisa "Mladi Istran" 1907. godine, hrvatski medijski prostor Istre ostao je bez publikacije koja bi zadovoljila čitalačke potrebe tamošnje hrvatske mladeži. Ova praznina posebno je bila uočena i osjetila se među članovima Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Smatrali su da je potrebno stvoriti novo književno glasilo namijenjeno mladeži. Književnik Viktor Car Emin, preuzeo je inicijativu i početkom 1909. godine pokrenuo je književni mjesečnik pod nazivom "Mladi Istranin. List za mladi svijet".
"Novi mjesečnik za hrvatsku mladež u Istri nije bio nastavak malološinjskoga "Mladog Istrana", nego njegov nadomjestak s istom književnom i odgojnom misijom, pa i istim formatom. Da je bio nastavak "Mladog Istrana", nosio bi oznaku III. godišta, jer se taj časopis ugasio u drugom godištu svoga opstanka. Međutim, kao novi list, Mladi Istranin započeo je izlaženje svojim prvim godištem (1909.)", piše dr.sc. Nevio Šetić.
"Mladi Istranin" tiskao se u Opatiji, a Viktor Car Emin bio je vlasnik i glavni urednik. U suuređivanju sudjelovao je pjesnik Rikard Katalinić Jeretov. Suradnici su bili Vladimir Nazor, Josip Milaković, Silvije Strahimir Kranjčević, Cvjetko Rubinić, Bogumil Toni.
"Mladi Istranin" izlazio je samo 1909. godine. U posljednjem, 12. broju, objavljena je obavijest da će časopis nastaviti izlaziti pod novim nazivom "Mladi Hrvat". Razlog za promjenu naziva bio je taj što se pod nazivom "Mladi Istranin" moglo pretpostaviti da je časopis namijenjen svim mladim Istranima, uključujući Hrvate, Slovence i Talijane, iako je stvarno bio namijenjen samo mladim Hrvatima u Istri. Ovaj "list za mladi svijet" bio je stvarni sljednik "Mladog Istranina". Njegov prvi broj iz 1910. godine označen je kao prvi broj drugog godišta kako bi naglasio kontinuitet s prethodnikom.
U vremenu svoga trajanja (1910.–1914.) "Mladi Hrvat" izlazio je redovito jedanput mjesečno. U posljednjoj godini izlaženja, 1914., časopis je objavio sedam brojeva od siječnja do srpnja. Izlaženje je prekinulo izbijanje Velikoga rata.
MALI ISTRANIN I MALI RODOLJUB
Prvi broj časopisa "Mali Istranin" objavljen je 21. ožujka 1930. godine u Zagrebu. Časopis je bio nasljednik ideje "Mladog Istranina". Urednik lista bio je Ernest Radetić, a kao drugi urednik navodio se Josip A. Kraljić.
Tijekom prvog godišta objavljena su tri broja. Od drugog do jedanaestog godišta, časopis je redovito izlazio sa po deset brojeva. Počevši od trećeg godišta, časopis je dobio novi, tvrđi omot naslovne strane.
Jedan od značajnih noviteta bila je praksa objavljivanja dječjih radova i nagrađivanje.
U posljednjem, dvanaestom godištu svog izlaženja, tijekom ratnih godina 1940./41., časopis je promijenio ime u "Mali Rodoljub". Doživio je promjenu i u formatu i izgledu naslovne strane, a izašlo je samo šest brojeva.
"Mali Istranin" bio je usmjeren prema djeci u dobi od sedam do trinaest godina, nudio je zanimljiv i raznolik sadržaj obogaćen fotografijama istarskih naselja i ljudi u tradicionalnoj istarskoj narodnoj nošnji. Uredništvo se također trudilo donositi kraće tekstove o istarskoj prošlosti, s posebnim naglaskom na istarskim borcima za prava istarskih Hrvata. Kako bi potaknuli suradnju čitatelja, urednici su organizirali natječaje za prozne i pjesničke radove, kao i informativne priče o životima ljudi iz njihove sredine. Najbolji radovi nagrađivani su pretplatom i objavljivani u časopisu.
Ernest Radetić također je koristio "Mali Istranin" za širenje ljubavi prema Istri te je objavljivao niz rodoljubnih i literarno nadahnutih članaka. Povratne informacije iz zajednice u koju je časopis dopirao potvrđivale su da je časopis uspješno ispunjavao svoju misiju i ostvarivao pozitivan utjecaj na mlade čitatelje..
MLADI ISTRANIN VIKTORA CARA EMINA
Godine 1922. Viktor Car Emin ponovno pokreće časopis "Mladi Istranin" kao prilog "Pučkog prijatelja". U ovom novom izdanju časopisa, sadržaj se tiska na osam stranica i izlazi kao dvotjednik, a najčešće su autori Viktor Car Emin i Rikard Katalinić Jeretov.
Kasnije, od drugog godišta, list "Mladi Istranin" postaje prilog "Istarske riječi", a od 1927. godine prilog ženskom listu "Vez". Godine 1928. talijanske vlasti zabranjuju sav hrvatski tisak, uključujući i časopis "Mladi Istranin".
TKO JE TKO
Car Emin, Viktor, književnik i publicist (Kraj kraj Lovrana, 1.XI.1870. - Opatija, 17.IV.1963.). Bio je tajnik i organizator Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Učiteljevao u Sovinjaku, Lipi i Voloskom. Nakon 1900. posvetio se isključivo književnom radu.
Dukić, Ante, pisac (Jurjenići kraj Kastva, 18.X.1867. - Zagreb, 8.XII.1951.). Učiteljsku školu polazio u Kopru. Učitelj na Krku, Kastvu i Gorici.
Filipović, Ivan, pedagog, pisac i leksikograf (Velika Kopanica, 24.VI.1823. - Zagreb, 28. X. 1895.).
Ivkanec, Tomislav, učitelj i pisac (Petrinja, 30.IV.1844. - Zagreb, 2.III.1912.).
Jelušić, Ernest, učitelj i kulturni djelatnik (Kastav, 15. IV. 1840. - Kastav, 8.IX.1884.).
Katalinić Jeretov, Rikard, pjesnik i prozaik (Volosko, 8.I.1869. - Split, 29.IX.1954.). Najznačajniji pjesnik hrvatske književnosti istarskoga kruga do 1914.
Kraljić Josip Antun, pedagog i pisac (Bogovići kraj Malinske, 14.III.1877. - Mali Lošinj, 3.IX.1948.). Učitelj u Sovinjaku, Draguću i Lanišću.
Kranjčević, Silvije Strahimir, pedagog, pjesnik, prevoditelj (Senj, 17.II.1865. - Sarajevo, 29.X.1908.).
Linardić, Albert, pjesnik (Martinšćica na Cresu, 4.XI.1882. - Martinšćica, 3.I 1916.). Učiteljevao kratko na Krku, potom do kraja života u rodnom mjestu.
Milaković, Josip, pedagog i književnik (Samobor, 2. VIII. 1861. - Samobor, 4.VIII.1921).
Nazor, Vladimir, pedagog i književnik (Postira na Braču,30.V.1876. - Zagreb,19.VI.1949.). Radio i u Pazinu kao srednjoškolski profesor. Nakon Drugog svjetskog rata postao predsjednik Prezidija Sabora SR Hrvatske.
Radetić, Ernest književnik i publicist (Baderna, 13.III.1899. - Zagreb,7.X.1980.)
Toni, Bogumil, učitelj i književnik (Samobor, 1874. - 1951.).
Malik, Vjenceslav Zaboj, hrvatski učitelj i pedagog češkoga podrijetla (Záboli, Češka,1831. - Krivaj kraj Lipovljana, 26.IX.1895.)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
