Avgusta Šantel
Zrcalo vremena: Umjetnica koja se do kraja života vraćala svojoj voljenoj Istri
(Privatna arhiva)
Avgusta Šantel mlađa među rijetkim je umjetnicama koje su obilježile kulturni život Istre u prva dva desetljeća 20. stoljeća. Od 1904. do 1918. godine radila je kao učiteljica u osnovnoj školi u Puli. U slobodno vrijeme slikala je i svirala kao violinistica u raznim privatnim komornim sastavima. Bila je starija sestra slikara i glazbenika Aleksandra Saše Šantela (1883.–1945.), koji je u to vrijeme bio profesor na Hrvatskoj carsko-kraljevskoj gimnaziji u Pazinu.
Spomenimo ovdje da je godine 1913. sudjelovala sa svojim djelima na prvoj hrvatskoj umjetničkoj izložbi u Pazinu, koju je organizirao upravo njezin brat Saša.
Ljubav prema glazbi i slikarstvo
Životni put Avguste, koju je obitelj zvala Gusti, počeo je u Gorici 21. srpnja 1876. godine. Njezin otac, Anton Šantel, dijete iz siromašne poljoprivredne obitelji u blizini Maribora, bio je profesor fizike i matematike na goričkoj njemačkoj gimnaziji, a majka Avgusta, rođena pl. Aigentler, bila je školovana slikarica iz Graza. Obitelj je imala šestero djece, od kojih je četvero preživjelo: Henrika, Avgusta mlađa, Aleksander (Saša) i Danica. Bili su bliska obitelj, ljubav prema glazbi i slikarstvu bila im je usađena je od kolijevke.
Gusti je pohađala slovensku žensku učiteljsku školu u svom rodnom gradu (1891.-1895.) i 1899. godine položila stručni ispit za poučavanje u građanskim školama (crtanje, matematika, fizika). U to vrijeme nije ni slutila da će 40 godina svog života posvetiti nastavi i postati jedna od najboljih prosvjetnih djelatnica.
Kao učiteljica otišla je u Štajersku: prvo u Vransko (1901.–1902.), a kasnije u Slovensku Bistricu (1902.–1904.), a zatim do kraja Prvog svjetskog rata u djevojačkoj pučkoj i srednjoj školi za djecu pomorskih službenika u Puli.
Nakon završetka Velikog rata, godinu dana predavala je u ženskoj srednjoj školi na Sušaku, a zatim do 1933. u 2. državnoj djevojačkoj srednjoj školi u Mariboru. U to vrijeme otišla je u mirovinu i preselila se majci i sestri Henriki u Ljubljanu, i živjele zajedno u kući Božene Sernec, prijateljice, poznate pedijatrice.
Gusti je preminula u Ljubljani, 2. prosinca 1968., u 92. godini života.
Uz rad kao učiteljica, stekla je i umjetničko obrazovanje. Prve satove slikanja dobila je odrastajući s majkom, a ozbiljno je počela studij umjetnosti 1900. godine, kada je pohađala umjetničku školu za dame i djevojke u Beču, a zatim u školskoj godini 1907./1908. u Münchenu. Stekla je i titulu profesionalne učiteljice crtanja, te pohađala nekoliko tečajeva.
Tijekom školovanja posvetila se i sviranju violine. Godine 1906. polagala je ispit za učiteljicu violine u školama građanske klase.
Učiteljica u Marinenschule
Gusti Šantel voljela je biti učiteljica. U desetljećima prije Prvog svjetskog rata to je bilo gotovo jedino ugledno zanimanje dostupno mladim djevojkama. Godine 1904. prijateljica Božena Sernec namamila ju je u Pulu. U tzv. Marinenschule trebali su nove snage. Imala je uvjete, tj. ispit za građansku školu, savladala njemački nastavni jezik i bila je neudata. Udane učiteljice nisu dolazile u obzir.
Gustinih četrnaest godina učiteljskog rada u Puli posebno je obilježio Prvi svjetski rat. Godine 1916. i 1917. civilno stanovništvo bilo je u velikoj opasnosti, pa su mnogi ljudi evakuirani, uključujući djecu i obitelji iz Gustine škole, uključujući i učitelje. Poslani su u unutrašnjost Austrije, u selo Steinklamm. Tamo je izgrađen izbjeglički logor, a otvorena je i škola za pulsku djecu.
Gusta je o svojim dvjema godinama učiteljskog rada u egzilu napisala: »Nije bilo loše tamo, bilo je malo posla, kolege su bile ugodne. Srećom, tamo je bio i vrlo dobar pijanist, liječnik dr. Izidor Hescheles, Židov, koji je volio sa mnom svirati sonate i druge ozbiljne komade«.
Najviše voljela akvarel
Likovna umjetnost Avguste Šantel mlađe bila je svestrana i vrlo plodna. Šira javnost upoznala ju je na skupnim izložbama, gdje se istaknula svojim akvarelima. Na njezinoj prvoj samostalnoj retrospektivnoj izložbi u Puli 2007. godine izloženi su i njezini radovi u ulju, pastelu, crtežima, grafikama, te ornamentalni uzorci i motivi za vez i čipku. Posvetila se prvenstveno slikanju pejzaža, cvijeća i mrtvih priroda, izradivši oko 750 takvih djela, kao i velik broj linoreza i drvoreza, te motive za vez i čipku.
Slikala je uljem, pastelom i akvarelom. više je voljela akvarel nego uljane boje. Akvarel, kao brza tehnika, najbolje je odgovarao njenom temperamentu. Svladala je ovu najtežu tehniku slikanja u kojoj je, među ostalim, naslikala neke impresivne vedutke Pule i okolice.
Umjetnica se do kraja života vraćala svojoj voljenoj Istri i ostavila mnoge svoje dojmove u akvarelnim pejzažima. Ostat će u sjećanju i kao uspješna grafičarka, portretistica cvijeća i majstorica dekorativne umjetnosti i rukotvorina.
(Znanstvenostručni skup Pazinski memorijal 2021. godine imao je glavnu temu »Žena u društvenom, kulturnom i gospodarskom životu Istre« na kojem je Igor Longyka o Avgusti Šantel mlađoj – slikarici istarskih pejzaža. Izlaganja sa skupa tiskana su u Pazinskom memorijalu 2023. godine. Za pisanje ovog priloga koristio sam njegov tekst))
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
