Matija Vlačić Ilirik (Labin, 1520. – Frankfurt na Majni, 1575.) ženio se dvaput i imao je osamnaestero djece - dvanaest s prvom, šest s drugom suprugom. Luteranski reformator, teolog, lingvist, filozof i crkveni povjesničar Matija Vlačić imao je iznimno uzbudljiv život. Pored obitelji s 18-oro djece, stigao je napisati više od 200 knjiga, pamfleta i drugih radova. Rođen je u Labinu (Albona) koji je u to vrijeme pripadao Mletačkoj Republici. Sa šesnaest godina napustio je rodni grad i otišao studirati u Veneciju. Njegov rođak, provincijal franjevačkog reda na otoku Cresu i simpatizer reformatorskih ideja, Baldo Lupetina, nagovorio ga je da ide na daljnji studij u Njemačku. Magistrirao je s 24 godine u Wittenbergu, tu se oženio i upoznao Martina Luthera, kome je ostao odan do kraja svog života.

Matija Vlačić Ilirik

Matija se prvi put oženio u studenom 1545. godine s Elizabethom Faust s kojom je imao dvanaestero djece, a nakon njene smrti oženio se drugi put 1564. godine Magdalenom Ilbeck s kojom je imao još šestoro djece.

Prvi sin Matija Vlačić mlađi rodio se 1547. godine u Braunschweigu gdje su Matija i Elizabetha privremeno boravili kao protestantske izbjeglice iz Wittenberga. Matija mlađi kasnije je postao doktor medicine u Rostocku, profesor dijalektike i retorike.

Drugi najstariji sin Daniel bio je zapisničar na njihovim brojnim putovanjima te je bio uz oca i na njegovoj samrtnoj postelji.

Prigodom izlaska knjige "Flacius" dr.sc. Mije Mirkovića – Matije Balote, zagrebačkog lista "Istra", glasilo Saveza jugoslovenskih emigranata Julijske krajine (br. 23, 10.IV.1938.), objavio je članak dr. Lavoslava Glesingera pod naslovom "Matija Vlačić mlađi". Dr. Glesinger (Zagreb, 1901.1986.) bio je neuropsihijatar i povjesničar medicine.

Slijedi njegov članak.

Neznanje govora o Vlačiću mlađem

U bilješkama o Flaciusu jedva da ima govora o njegovom slavnom sinu. O znamenitom liječniku Matiji Vlačiću, koji je na jednom od najslavnijih njemačkih sveučilišta naučavao medicinu i napisao tri zapažena medicinska djela kod nas se ništa ne zna. U stručnoj mediko-historičkoj literaturi nađu se međutim poneki podaci o njemu.

Tek nedavno izašla knjiga subotičkog profesora dr. Mije Mirkovića "Flacius" (Zagreb, Hrvatska naklada, 1938.) omogućuje nam nedvoumnu identifikaciju mlađena Vlačića. U toj knjizi koja je plod savjesnih studija i iskorišćivanja svih raspoloživih vrela, nalazimo neke podatke na osnovu kojih možemo upotpuniti kratki biografski prikaz u leksikonima. No s druge strane trebaju se ispraviti neki navodi o Vlačiću mlađem u Mirkovićevoj knjizi gdje nalazimo baš s obzirom na njegovu ličnost neka nagađanja koja nisu ispravna.

Matija Vlačić mlađi, poznat pod jednakim imenom kao i njegov otac Mathias Flacius Illyricus, a isto tako i pod imenom Flach-Frankowitz. Rođen je 12. studenog 1574. u Bramschweigu kamo su mu roditelji došli iz Wittenberga nakon Lutherove smrti kad je borba protiv protestanata postala žešća. Majka mu je bila Njemica: bila je kći Mihaela Faustusa, pastora u Dabrunu a udala se za Vlačića 1545. godine. Sin Matija bio je najstariji među 12 djece iz tog braka. Već iste godine kad se rodio Matija vraća se obitelj u Wittenberg gdje je otac profesor hebrejskog jezika na sveučilištu.

Studij filozofije i medicine

Godine 1564. nalazimo mladog Vlačića već na sveučilištu u Strassburgu gdje studira po svoj prilici filozofiju, a ne medicinu kao što to navodi Mirković i neki drugi biografi njegova oca. Nije isključeno da je studirao uz filozofiju i medicinu – svakako stoji da je tek godine 1581. promoviran na čast doktora medicine, dakle u vrijeme kad je u filozofiji već postigao izvanrednu profesuru. No nikako nije vjerojatno da je tako nadaren čovjek kao što je bio Vlačić trebao 17 godina da postigne medicinski doktorat.

Godine 1573. Vlačić je još u Strassburgu. Čime se tamo kroz čitav jedan decenij bavio nije nam poznato, a isto tako ne znamo da li je do toga vremena postigao doktorat filozofije. No već sljedeće godine javlja se Vlačić iz Rostocka gdje je inskribiran na sveučilištu i to po svoj prilici na medicinskom fakultetu. Još prije završetka medicinskih studija postaje Vlačić izvanredni profesor filozofije u Rostocku (1580.) a godinu dana kasnije doktor medicine. Godine 1592. zamjenjuje Vlačić konačno svoju filozofsku katedru s medicinskom te postaje redoviti profesor praktične medicine u Rostocku.

Sporna godina smrti Vlačića mlađeg

Iz te činjenice, međutim, nikako ne smijemo zaključiti da je Vlačić dao prednost medicini pred filozofijom, jer i kao medicinar zadržao je on svoj interes za filozofske probleme, te se ne odriče filozofije ni onda kada raspravlja o medicinskim pitanjima. To se očituje i u njegovim djelima u kojima vrvi od metafizičkih problema koje Vlačić često rješava i na sofistički način. Nije stoga čudo što su ta djela naišla dijelom i na kritiku medicinskih učenjaka, mada ni oni ne osporavaju Vlačiću njegovu veliku učenost. Mora se međutim priznati da ovakav način pisanja odgovara duhu i modi onoga vremena (…).

Vlačićevi biografi navode da je ovaj umro 7. travnja 1593. prema tome je djelovao kao profesor medicine jedva godinu dana. Ako je ovaj datum ispravan, onda su sva njegova djela osim prvoga štampana tek poslije njegove smrti, što je naravski moguće, ali ipak pobuđuje pomisao da je Vlačić možda ipak umro koju godinu kasnije, Teško je naime pomisliti da uvažen naučenjak i sveučilišni profesor ostavlja iza svoje smrti tri (!) neštampana rukopisa, ali to naravski ne isključuje da je navedeni datum njegove smrti točan.

O vezama Matije Vlačića s drugim suvremenim naučenjacima nije nam ništa poznato. Znademo samo da je njegov otac bio intiman prijatelj s profesorom medicine u Tibingenu Leonardom Fushsom. Iz čega Mirković zaključuje da je i Fuchs vjerojatno pridonio da se mladi Vlačić posvetio medicini. Kasnije u Frankfurtu liječi Vlačića starijeg glasoviti liječnik Adam Lonitzer s kojim je mladi Vlačić zacijelo također stupio u vezu.

Nije mnogo što znamo o Matiji Vlačiću, liječniku, filozofu, kojega su njegovi suvremenici cijenili kao učena čovjeka. Ali i to malo što o njemu znamo dovoljno je da dade jasne konture slici jednog učenjaka 16. stoljeća, koji je u našoj sredini gotovo uopće nepoznat, premda mu je naučni svijet do danas ostavio njegov pridjevak Illyricus.

O životu i radu Matije Vlačića mlađega istraživao je i pisao dr. Lucijan Mohorović. Spominje da je za života objavio 17 radova i da je rođen 12. rujna 1547. u Braunschweigu. Kada je Matija navršio 15 godina otac ga šalje u Strassbourg na studij filozofije, a upisuje i studij medicine. U 34. godini života postaje doktor medicine. Umire 27. travnja 1593. u svojoj 46. godini. Isticao se uspješnim liječenjem oboljelih od kuge i otkrićem djelotvornih biljnih lijekova. Dr. Mohorović otkriva da je otac Matija 1569. godine poslao "jednog sina" u Labin, što je po svemu sudeći to mogao biti najstariji sin Matija, kojemu je dao priliku upoznati rodnu grudu, koju je nazivao "Histria mea dulcissima Patria".

Matija Vlačić mlađi, piše dr. Mohorović, umro je 27. travnja 1593. u svojoj 46. godini u Rostocku.

Stvoren za jasnoću

Dr. Mijo Mirković, Mate Balota, u djelu "Matija Vlačić-Ilirik" piše da se najviše pročuo najstariji sin Matija, također Matthias Flacius Illyricus. "O njemu je ostao opis, koji potječe od njegova učenika, magistra Danijela Kramera, neposredno poslije njegove smrti (…) Kramer tvrdi da nema toga koji bi bio brižljiviji u radu, dosljedniji u temeljnim pitanjima, razumljiviji u zamršenim stvarima. Toliko je bio zauzet poslom da je rijetko večeravao, a ručao nije nikad. Kao i otac i on je provodio besane noći. Što nije mogao dokučiti danju, razmišljao je o tome noću u snu i polusnu. Govorio je i pisao je jasno da se činilo da je za jasnoću stvoren. Da je imao toliko zdravlja, koliko znanja, toliko zdravu srčanu klijetku, koliko zdrav mozak, nadmašio bi bio Nestora".