Istra, glasilo Saveza jugoslovenskih emigrata iz Julijske krajine (1939., broj 19) objavio je članak o Antunu Kalcu pod naslovom "Prvi pjesnik srednje Istre" uz 20. obljetnicu njegove smrti. Članak je potpisan s (p), što je može pretpostaviti da je autor Tone Peruško, tada urednik Istre.

Članak prenosimo u cijelosti.

MLADI NE ZNAJU DA JE POSTOJAO

"O ljubio si žarko Istru svoju, i s vjerom tvrdom u budućnost bolju nju budio si iz sna stoljetnoga" (Vrlinov).

Te stihove napisao je u ovogodišnjem uskršnjem broju "Istre" nećak Antuna Kalca. Naslov te prigodne pjesme glasi: Nadalinu Zorinu: dvadesetgodišnjica smrti Antuna Kalca, prepozita u Pazinu 15. 5. 1919. - 1939. - Nadan Zorin, Antun Kalac Bršljanski. N. Z. itd. jedno je isto lice - to je prvi pjesnik srednje Istre.

Medjutim, mladji ne znadu niti da je postojao. Kada sam pred malo vremena spomenuo na jednom sastanku omladine da bi neko morao održati predavanje o Kalcu, svi su ostali u čudu. Mnogi su zapitali: "A ko je to?" To pitanje su postavili i neki akademičari, što, uostalom nije sramota, jer za Antuna Kalca ne mora znati onaj koji se rodio pred dvadesetak, tridesetak godina, jer Kalca nema u povijesti književnosti, a Naša Sloga u koju je Kalac većinom pisao prestala je izlaziti 20. maja 1915. godine.

Iako Kalac nije bio veliki pjesnik on je bio prvi hrvatski pjesnik srednje Istre i spada u istarske preporoditelje, pa ako nema velike važnosti za opću hrvatsku književnu povijest, važan je za Istru kao narodni preporoditelj i prvi pjesnik s one strane Učke. Tražeći podatke o Kalcu, naišli smo i na "Ćirilometodski kalendar za 1908. god." Tamo je na str. 97-98 životopis Kalčev, pa iz njega donosimo glavne tačke iz života tog našeg pjesnika i preporoditelja.

Ante Kalac rodio se u selu Vrlini u Pazinskom polju 27. prosinca 1849. godine. Polazio je pučku školu i nižu gimnaziju u Pazinu. Višu gimnaziju svršio je u Trsta, zatim je polazio bogosloviju tri godine u Gorici, a četvrtu u Trstu. Prvu misu je prikazao u Pazinu i ostao ondje duhovnim pomoćnikom do 1882. godine. Te godine u studenom bio je premješten u Buzet i 4. travnja 1853. ustoličio ga je tadašnji biskup Glavina za župnika i dekana u Buzetu. U Buzetu je ostao sve do 1907. kada je premješten u Pazin kao župnik, dekan i prepozit. Tu je i umro 13. svibnja 1919. godine.

UČIO IZ TALIJANSKIH, NJEMAČKIH I HRVATSKIH KNJIGA

U petoj godini života umro mu otac a u šestoj godini počeo ga je učiti čitanju djed Jakov iz talijanskih knjiga, jer u to doba nije na cijeloj Pazinštini bilo valjda ni jedne hrvatske čitanke. Kada mu je bilo sedam godina dali su ga u Pazin u nedjeljnu Školu. Tada su franjevci u Pazinu držali njemačku pučku školu i nižu gimnaziju. Čim je prvi put došao u školu, dali su mu u ruku njemačku knjižicu "Fibel".

I tako je Kalac započeo s djedom čitanje iz talijanskih knjiga, da nastavi kod fratara s njemačkim. To sve do sedme godine, a da nije bio ni redoviti djak pučke škole.

Tek 1859., dakle u desetoj godini, mogao je, iza jedne teže bolesti, da počne pohadjati redovito prvi razred pučke škole (njemačke) u Pazinu. Tu su mu dali opet njemačke "Fibel" i njemački katekizam pa je u trećem razredu gimnazije napisao prvu pjesmu na njemačkom jeziku.

Tada je još njegova obitelj živjela u zadruzi. Bilo ih dvadeset i četvero zajedno. Kalčev biograf pripovijeda da je jedne večeri kod vatre čitao pred ukućanima iz te njemačke knjige na glas, pa da je babi Marici i majci Marijani to njemačko čitanje dodijalo i da mu je baba rekla: "Koja nam korist od toga kad ne razumijemo, a ni ti sigurno ne razumiješ to štrocanje". To se usjeklo malom Kalcu u pamet, ali do knjige koju bi i nona Marica i on razumjeli nije mogao doći. Tek na koncu trećeg razreda darovao mu je u ime nagrade za dobro učenje tadanji prošt pazinski Talijan Capellari Dobrilin molitvenik "Oče, budi volja tvoja".

HRVATSKI IZ DOBRILINA MOLITVENIKA

S Dobrilinim molitvenikom počinje Kalac čitati hrvatski, pa iza svršene niže gimnazije htjede otići u hrvatsku gimnaziju u Rijeci ali mu nije uspjelo radi siromaštva. Ipak su mu neki znanci i prijatelji omogućili nastavak školovanja na njemačkoj gimnaziji u Trstu gdje se prehranjivao većinom instrukcijama, tim gorkim kruhom skoro svih hrvatskih djaka iz Istre.

U petom razredu gimnazije u Trstu, kupio je Vukovo-Daničićevo Sveto pismo i pretplatio se na zagrebački "Vienac". Ali je čitao i Gundulića i Preradovića, uz Schillera, Goecthea, Tassa i Petrarcu. Medjutim se na toj njemačkoj gimnaziji predavalo dva puta tjedno i slovenski jezik, pa je Kalac počeo čitati Prešerna, Jenka i druge slovenske pjesnike, a pretplatio se i na bečki slovenski beletristički list "Zvon".

I tada, slušajući profesora Pleternška i čitajući slovenske pjesnike, počeo je pjevati pjesme slovenski. U to doba je na Pazinštini bilo daleko više hrvatskih narodnih pjesama nego sada, pa je mali Kalac u svojoj kući slušao te junačke i lirske narodne pjesme, ali tek u bogosloviji u Gorici došao je do spoznaje da mora pjevati hrvatski. "Čitajući svoje mladenačke maštarije na njemačkom i slovenskom jeziku — piše njegov biograf — zazeblo ga oko srca, jer se sjetio da je Hrvat čakavac iz Pazinskog polja gdje se samo hrvaština govori, a još ni jedne pjesme nije ispjevao na hrvatskom jeziku".

MLADA ISTRIJANKA, PRVA PJESMA NA HRVATSKOM

Napokon 1874. ispjeva prvu hrvatsku pjesmu "Mlada Istrijanka" i pošalje Matku Baštijanu, uredniku "Naše Sloge" u Trstu. Pjesma bude štampana, a Matko Baštijan napiše mu laskavo pismo u kojem ga bodri na daljnji rad. I tako postade Kalac pred 55 godina hrvatskim pjesnikom.

Od tada je Kalac stalni suradnik "Naše Sloge". U njoj je objavljivao svojo pjesmo, pa je u "Našoj Slogi" štampao oko stotinu pjesama. Najpoznatija mu je bila, uz prvijenac "Mlada Istrijanka" još i "Istranska zibanka" kao nastavak prve pjesme, a kasnije je ispjevao velik broj soneta "Istri" s mottom: "Ašće za budu tebe Istrije, zabvena budi desnica moja" (parafraza iz psalma).

Osim mnogobrojnih pjesama, napisao je i dvije pripovijesti iz istarskog narodnog života. "Žudih Josip Rasuljević" i "Pop Marko", a u "Našoj Slogi" mu je takoder štampan popularni "Životopis sv. Ćirila i Metoda". Osim u "Našoj Slogi", štampane su mu pjesme u Vrhbosni, Crvenoj Hrvatskoj, Narodnoj Prosvjeti itd.

Matko Brajša-Rašan uglazbio je njegovu Istarsku himnu, Istrane dragi, Istranska zibanka, Mlada sam ja Islrijanka, U večer, pa su te pjesme postale već na neki način narodne. Jer ih svi znamo i pjevamo, a niko od nas se ne sjeti da je te pjesme spjevao Anton Kalac.

POLITIČKI VRLO AKTIVAN

Naročito u prvo vrijeme, do konačnog dolaska u Pazin, bio je Kalac politički vrlo aktivan. Dopisi iz Buzeštine i Pazinštine u "Našoj Slogi" većinom su iz njegova pera. Bio je radi svoga političkoga rada i napadan tvorno i vrijedan, a kada je 1882. morao iz Pazina (gdje je drugovao s profesorima Matejčićem, Berbučem i Ivančićem) izjavio je trljajući ruke neki Rebac Mrak (možda otac on. cav. Giovanni Maracchia): "Fala Bogu. Danas smo opravili i hrvaškega kralja ća!" Jednom zgodom su mu za vrijeme izbora polili zimski kaput nekom kiselinom, pa mu je biskup Dobrila poslao 30 forinti da si uzmogne kupiti nov kaput.

Uz pisanje hrvatskih pjesama, pripovijesti i političkih dopisa bavio se i prijevodima. Preveo je Schilleovo Zvono, Rapiccijevu Istru iz latinskog originala, koja broji oko 500 stihova, zatim Vergilijeve Ekloge i Georgikon. Osim toga preveo je i mnogo crkvenih pjesama s latinskog, njemačkog i talijanskog.

Kalac nije velik pjesnik, pjesme su mu skromne i jednolične po sadržaju i versifikaciji (treba imati na umu da je bio svećenik), ali su pune iskrenosti i toplog preporoditeljskog patriotizma. Klasični solidno obrazovan, primijenio je ritam klasika u svoje pjesme, ali s akcentom se uvijek borio. Akcenat mu je, većinom, čakavski, pa je i to jedan od razloga što nije prodro jače i u druge tadanje hrvatske listove. Za nas je važan i kao prvi hrvatski pjesnik s one strane Učke i kao narodni preporoditelj.

Njegov moto: "Asće zabudu tebe Istrije, zabvena budi desnica moja!", morali bi i mi ispisati u našim društvima i u našim publikacijama i češće bi ga morali ponavljati!(p)

Povezane vijesti

• Uručene nagrade Dana hrvatske knjige -"Judita", "Davidias" i "Slavić"
• Raspisan natječaj za književnu nagradu "Albatros 2024."
• Boris Domagoj Biletić sutra u Zagrebu predstavlja dvije knjige