projekt Groblje Ankaran
Mateo Zonta, arhitekt iz Buja, dobitnik prestižne Plečnikove nagrade u Sloveniji
(Snimila Mateja Jordović Potočnik)
Mateo Zonta, arhitekt iz Buja a trenutno radnik u kulturi u Ljubljani, dobitnik je prestižne Plečnikove arhitektonske nagrade za projekt Groblje Ankaran u slovenskoj Istri. Zonta je nagrađen kao dio tima čiji su članovi arhitekti Uroš Rustja, Primož Žitnik, Mina Hiršman i Mateo Zonta a krajobrazni arhitekti Ana Kučan, Luka Javornik i Danijel Mohorič.
Plečnikova nagrada je najviše slovensko državno priznanje za arhitekturu koje se dodjeljuje od 1972. godine za izvanredna postignuća u oblikovanju prostora. Nagrada nosi ime po arhitektu Jožeu Plečniku, jednom od najznačajnijih figura europske arhitekture 20. stoljeća, te predstavlja vrhunsko priznanje za originalnost, inovativnost i doprinos prostornoj kulturi. Dodjeljuje se godišnje, a stručni žiri ocjenjuje radove prema kriterijima izvrsnosti koji odgovaraju suvremenim društvenim izazovima.
Nagrađeni projekt koncepcijski spaja arhitekturu s mediteranskim krajolikom, povezujući borovu šumu s morskim horizontom u prostor kontemplacije.
Groblje Ankaran u svojoj koncepciji uspostavlja dijalog između prisutnosti i odsutnosti, fizičkog i transcendentnog. Vertikalnost borove šume i prostranstvo morskog horizonta metaforički odražavaju ljudsko stanje između zemaljskog i onostranog. Ulazni trg posjetitelja vodi do oproštajnog paviljona smještenog na prvoj terasi, čiji se arhitektonski jezik stapa s geometrijom okolnih potpornih zidova.
Tu započinje put žalovanja i simbolički prijelaz iz javnog u intimni prostor. Paviljon artikulira četiri jasne cjeline: ulazni plato, oproštajnu kapelu obasjanu zenitalnim svjetlom, natkriveni prostor s pogledom prema šumi te servisni kubus, dok oblikovanjem potiče spokojnu atmosferu i dostojanstvo posljednjeg rastanka.
Serpentinasta staza vodi posjetitelja kroz koreografirani slijed prostornih sekvenci, izmjenu ambijenata svjetla i sjene, zatvorenosti borika i otvorenosti prema horizontu. Pri svakom ulazu u novo grobno polje, staza donosi simbolički zaokret prema beskraju mora, istovremeno služeći kao ceremonijalni put i kao javna parkovska komunikacija integrirana u mrežu okolnih puteljaka. Zajedno, elementi groblja artikuliraju prostor između gustoće šume i otvorenosti obzora, između intimne kontemplacije i kolektivnog obreda.
Iz obrazloženja žirija
"U suvremenoj kulturi trenutka, koja je sve manje osjetljiva na prostorno iskustvo, za autore je nedvojbeno bio veliki izazov kako ponovno interpretirati ritual ukopa bez doslovnog ponavljanja kulturnih obrazaca. Naposljetku, naš odnos prema smrti je vječna tema, jedna od onih koja nas preko rituala ukopa na specifičan način povezuje s materijalnošću svijeta. Kao takva zaslužuje njegovanje ideje života u širem smislu i upravo zato je javni prostor, koji ankaransko groblje otvara preplitanjem šumskih puteva, posebno rječit."
O autoru
Mateo Zonta (1996.) arhitekt je sa statusom radnika u kulturi u Ljubljani, gdje trenutno živi i radi. Rođen u Puli, ondje je završio Tehničku školu, smjer arhitektonski tehničar. Obrazovanje je nastavio na Fakultetu za arhitekturu u Ljubljani (2020.) te na Specijalističkom studiju Urbani Studiji na Sveučilištu u Rijeci (2024.). Dobitnik je Plečnikove nagrade 2025. za projekt Groblje Ankaran, najvećeg slovenskog priznanja za arhitekturu, te preko petnaest nagrada na državnim i međunarodnim natječajima, uključujući prva mjesta za Gradsku Tržnicu u Slovenj Gradcu, Gradsku knjižnicu u Škofji Loki i groblja u Ankaranu. Njegova praksa fokusira se na interdisciplinarne pristupe prostornom razvoju, s naglaskom na javnu i društvenu arhitekturu u različitim mjerilima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
