GRGA SOFTIĆ
Dobri duh nezbrinutih životinja Vodnjanštine: Zahvaljujući njemu gradske mace imaju pun stomak i krov nad glavom
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Kako netko izgradi kućicu na Vodnjanštini, tako se odmah nametne pitanje: "Da nije neka bespravna gradnja?". Samo s kućicama Grge Softića nitko nema problema - Grga, naime, već godinama gradi kućice za pse i mačke i svaka nova doprinos je boljem suživotu ljudi i životinja. Upravo je proteklih dana postavio tri nova skloništa uz hranilišta mačaka u Vodnjanu. I to u koordinaciji s komunalnim redarima. Dakle, sve je legalno!
Izgradio više od 400 kućica
Kućice su u njegovom prepoznatljivom stilu, svaka unikatna, u veselim bojama.
- Do lani u ovo doba sam izgradio 400 kućica, a nakon 400 sam ih prestao brojati, kaže Grga, dobri duh Vodnjanštine i nezbrinutih životinja. S obzirom da ih godišnje napravi 30-ak, računamo da ima oko 430 kućica u svom portfoliu. Nije Grga samo graditelj smještaja za pse i mačke, već i čovjek koji skuplja donacije za hranu, brine o mačkama, čisti hranilišta, neumorno surađuje s raznim udrugama, lovi mace kad ih treba sterilizirati...
Važno je da su mačke pod kontrolom, zdrave, a zahvaljujući hranilištima ne dolaze u centar i nisu nametljive. S druge strane, mačaka u staroj jezgri mora biti – život u starom gradu bio bi neuravnotežen bez tih vrijednih lovaca i prijatelja.
- Dosta je vodnjanskih mačaka sterilizirano. U zadnjih četiri godine smo to odradili baš udarnički zahvaljujući dobroj suradnji s Gradom i komunalnim redarstvom. Grad financira sterilizacije, kastracije i liječenja, a imamo i veterinara s kojim surađujemo. Jako sam zadovoljan, ali posao nije gotov i nikad neće biti, kaže Grga.
Zajedno obilazimo hranilišta, Grga nosi paketiće s mačjom hranom. Posjetili smo i 400-u kućicu koju je lani postavio u slikovitoj Ulici Paolo Veneziano. Kućicu je napravio on, ali su je obojila djeca vodnjanske škole. Stižemo i do nove kućice kod župne crkve, friško postavljenu, oslikanu istarskim motivima. Plahe su mačke na ovom mjestu, još uvijek se navikavaju na novi dom i na Grgu. Prema nepoznatom novinaru skroz su nepovjerljive, ali na to smo ionako navikli.
Grga osim za 40-ak gradskih maca brine i o drugim životinjama. U kući mu je gomila konzervi i vreća s hranom. Otkud novac za toliku hranu?
- Najviše donacija dolazi izvana, dobro surađujem i s udrugama, a kako napravim nekome kućicu za psa tako i on da prilog za hranu. Sav novac što se skupi ide za životinje, kaže Grga. Izvor financiranja su i prazne boce koje mu prikupljaju kafići i pojedinci.
- Ne tražim novac. Ako netko ima staru kućicu da je obnovim, ambalažu, daske, boje, čavle, vijke... To mi najviše koristi, kaže Grga.
- Nekad mi treba i po desetak dana za napraviti kućicu. Nije samo da to sklepam, nego je izoliram, obložim, ispunim rubove, ofarbam.. Sve što je ljudima smeće, meni posluži. Ne bih ni kupovao novi materijal, to me ne zanima i nema potrebe za tim, kaže Grga dok pokazuje svoju radionicu ispunjenu daskama i kantama s bojom. Okvir za slike i neku valovitu dasku iskoristit će se kao ukras ne nekoj od jedinstvenih kućica u nastajanju. On je svestrani kreativac, slikar, poeta, svirač... Umjetnička duša.
Na mnogim kućicama primjećujemo oslikane tri zvjezdice. Je li to neki Softićev potpis?
- To je oznaka kategorizacije smještaja. Ne može kućica imati više od tri zvjezdice jer nema unutarnji nužnik, šali se Grga.
Ljudi ga cijene, rado ga pozdravljaju i zaustavljaju na ulici, jer Grga će uslugom uskočiti za bilo koju drugu potrebu. Zna to lokalna zajednica pa mu je lani dodijelila Povelju grada Vodnjana.
- To mi je bila velika satisfakcija jer je priznanje dodijeljeno upravo za ovo što radim. Netko je prepoznao taj moj trud. S druge strane, povelja mi je donijela i više posla, kaže Softić te u pola glasa otkriva da je podrška zajednice najbitnija, da se više ne čuju kritike na to što radi, a i da su ljudi zacijelo shvatili da je bolje mačke držati pod kontrolom.
Surađuje s udrugama iz Pule, Rovinja, Poreča, Novigrada... njegove kućice završavale su i u Zagrebu, Austriji, u Bosni. Kad je bio potres u Petrinji napravio ih 30 za tamošnji kraj. "Trebalo je spašavati ljude, ali trebalo je spasiti i životinje".
Posla je puno
Posla je puno, ima i hranilišta izvan Vodnjana, a dan je prekratak. Srećom, nije on jedini.
- Da si ne prisvajam zasluge, ima još dosta ljudi i to je moja radost. Klima se općenito mijenja na bolje, dosta ih se javlja samoinicijativno iz Peroja, Galižane i drugih mjesta. Sretan sam jer ima napretka. Ali i posla ima još, priča Grga.
U pravilu ne priča o crnim aspektima svog volonterstva: koliko je životinja morao zbrinuti, koliko ih je morao uspavati, koliko je pregaženih uklonio...
- Nisam ja sto posto na čisto ni s kastracijama, ali u ovoj situaciji nema nam druge. Kamo sreće da je priroda idealna pa da se broj mačaka sam rješava i dovodi u ravnotežu, zaključuje Grga Softić, neumoran i nemiran kad je dobrobit životinja u pitanju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
