Giro d’Italia je u svom 87. izdanju po prvi put dva dana gostovao u Istri. U nedjelju, 23. svibnja 2004., Pula je bila domaćin cilja 14. etape duge 166 kilometara koja je startala iz Trsta. Idućeg dana Poreč je ugostio start 15. etape koja je imala cilj u San Vendemianu kraj Trevisa, rodnom mjestu nogometaša Juventusa Alessandra del Piera.

Istarski poluotok uključen u Giro

Dugo se u istarskim biciklističkim krugovima govorilo kako bi bilo lijepo da popularni Giro, uz Tour de France i španjolsku Vueltu jedna od tri najveće biciklističke manifestacije na svijetu, posjeti i istarski poluotok.

I sam je Eddy Merckx, nazvan Kanibal, belgijski profesionalni vozač, jedan od najvećih biciklista svih vremena (pet puta pobijedio na Giru), prigodom svog boravku u Istri izjavio kako bi bilo "krasno da se ovdje vozi neka velika utrka jer je kraj predivan".

Nakon prvih neslužbenih kontakata krajem 90-ih prošloga stoljeća, odlučujući su korak napravili Istarska županija i njena Turistička zajednica čiji su se predstavnici u svibnju 2003. godine u gradiću San Dona’ di Piave u Italiji susreli s direktorom Gira Carmineom Castellanom. On je dao do znanja da je ideja o dolasku u Istru prihvatljiva, pa čak i ostvariva već u idućem izdanju jer se planiralo održavanje jedne etape u Trstu.

Službena potvrda stigla je 8. studenog 2003. godine kada je u milanskom Auditoriumu službeno predstavljena trasa 87. izdanja Gira. Utrka je u svom 87. izdanju po treći put u povijesti krenula iz Genove gdje se 8. svibnja vozilo na kronometar da bi prva etapa počela sutradan, 9. svibnja.

Nakon dvadeset etapa i 3.435 kilometara karavana je stigla 30. svibnja u Milano koji po tradiciji ugošćuje posljednju etapu.

14. etapa Trst - Pula

U sklopu 14. etape, u nedjelju 23. svibnja, biciklisti su nakon starta u Trstu i prolaska kroz Sloveniju (32 km), ušli u Hrvatsku na graničnom prijelazu Požane. Prvi hrvatski grad kojim su biciklisti prošli bio je Buzet, 48 kilometara od starta.

Čekao ih je po mnogima najteži dio etape – 15-kilometarski uspon do Kovačića. Nakon prvih pet kilometara uspona visinske razlike 227 metara, bicikliste je čekao jedini brdski cilj ove dionice u Svim Svetima.

Nakon Kovačića biciklisti su se spustili prema Cerovlju i Pazinu, otud prema Tinjanu i Baderni. Nakon Baderne počeo je drugi zahtjevni dio 14. etape, dva i pol kilometra dugačak uspon na Limu s oko 190 metara visinske razlike.

Karavana je prešla Sošiće, stigla u Rovinj, krenula prema Balama, prošla pored Vodnjana, pa kroz Fažanu i Fažanskom cestom došla do Pule. Prije dolaska na cilj, na gradskoj Rivi, biciklisti su odvozili tri kruga po 6,9 km središtem grada.

Karavanu u Puli dočekalo je mnoštvo ljudi. Nastupilo je dvadeset momčadi.

15. etapa Poreč - Vendemiano

U sklopu 15. etape, koja je u ponedjeljak, 24. svibnja, ujutro startala iz Poreča, biciklisti su vozili kroz Tar, Novigrad. Lovrečicu, Umag, Bašaniju i Volpariju, da bi napustili Hrvatsku na Plovaniji, nastavili kroz Sloveniju i Italiju do Vendemiana. Ova je dionica sa svojih 234 km bila najduža etapa.

Etape u Istri bile su neka vrsta biciklističkog zatišja pred buru, jer nakon boravka u Hrvatskoj vozači su krenuli prema Dolomitima i Alpama gdje se krojila konačna ljestvica utrke prije cilja u Milanu.

Alessandro Petacchi

Giro d’Italia potaknule sportske novine

Prva utrka Giro d’Italia, po uzoru na Tour de France, održana je 13. svibnja 1909. godine na stazi dugoj 2.448 km, Milano - Napulj i natrag. Imala je samo osam etapa, a startalo je 127 vozača. Na kraju utrke vrlo malo vozača, samo trideset, završilo je utrku.

Ako se uzme u obzir tehnologija koja je u to vrijeme bila daleko od današnje, performanse ovih biciklista gotovo se mogu opisati nadljudskim: bicikli su bili teški, nisu imali mjenjač pa su biciklisti morali pedalirati čak i pri spuštanju nizbrdo.

Ideja za ovu biciklističku utrku u Italiji došla je od najpoznatijih sportskih novina u zemlji, Gazzette dello Sport, i njihovih urednika. Namjera im je bila osvojiti više čitatelja i pobijediti svoje francuske kolege.

Prvi pobjednik Gira bio je naravno Talijan - Luigi Ganna. Do 1960-ih prošloga stoljeća utrka je počinjala u Milanu, u sjedištu Gazzette dello Sport, sada počinje i u ostalim gradovima, ili čak zemljama, ali uglavnom završava u Milanu.

Stotine muškaraca bore se za ružičasti dres – maglia rosa. Zašto je dres ružičast? Gazzetta dello Sport tiska se na ružičastom papiru od svog osnutka 1896. godine. A budući da Giro ne bi postojao bez novina, počast se novinama odaje na ovaj način.

Međutim, nositelji azurno plavog, bordo crvenog i bijelog dresa mogu također biti ponosni. Plavi označava vodećeg u brdskoj, crveni najboljeg u bodovnoj klasifikaciji, a bijeli nosi najbolji mladi vozač do 25 godina. Svojedobno je postojao i crni dres koji je ukinut 1952. godine, a nosio ga je posljednji.

Giro d’Italia nije samo sportska manifestacija, već simbol upornosti, strasti i ljudske izdržljivosti. Njegova bogata povijest, izazovi koje postavlja pred natjecatelje, kao i njegova sposobnost da okuplja ljude iz cijelog svijeta, čine ga jednim od najvažnijih sportskih događaja na planetu. Kroz više od stoljeća, Giro d’Italia nastavlja inspirirati i fascinirati ljubitelje sporta, ostajući neizbrisivi dio biciklističke kulture i povijesti.

Bez obzira na izazove s kojima se suočava, Giro d’Italia ostaje simbol biciklističke izvrsnosti i neprekidnog napora da se postigne ono što se nekada činilo nemogućim. Giro d’Italia će i dalje biti pozornica na kojoj će se pisati nove sportske priče, gdje će se rađati novi heroji i gdje će ljubitelji biciklizma iz cijelog svijeta moći svjedočiti najvećim podvizima u svijetu biciklizma.

Zato, onomad kolona ili karavana biciklista svijeta, koji su pedalivali po Istri, nije bila "dvodnevna okupacija hrvatske Istre", kako su neki insinuirali, već vožnja na dva kotača krasnom zemljom Istrom milom.

Višestruki nositelji ružičastog dresa

Alfredo Binda, rođen 1902. godine, smatra se jednim od najvećih biciklista u povijesti, kako ovog sporta, tako i Gira, što ga je osvojio pet puta. Njegova dominacija bila je tolika da su organizatori 1930. godine ponudili njegovom klubu novčanu nagradu da ne sudjeluje, kako bi utrka bila zanimljivija.

Fausto Coppi, rođen 1919. godine (umro u dobi od 40 godina), također je Giro osvojio pet puta.

I Eddy Merckx, rođen 1945. godine, spada u red onih koji su Giro osvojili pet puta. Bio je majstor svih disciplina biciklizma – od planinskih etapa do kronometara. Osim uspjeha na Giru, Merckx je i Tour de France osvojio pet puta, a Vuelta España jednom, što ga čini jednim od rijetkih biciklista koji su osvojili sve tri Grand Tour utrke.

Giro izvan Italije

Zbog svjetskih ratova utrka se nije održala jedino 1915.-1918. i 1941.-1945. godine. Spomenimo da se 1924. godine deseta etapa vozila od Bologne do Rijeke (445 km), a jedanaesta etapa od Rijeke do Verone (366 km).

Ovih dana mediji prenose da bi idućih godina jedan od Gira mogao startati u Zagrebu i u etapama proći Primorsko-goranskom i Istarskom županijom. Navodno, ideju podržava Ministarstvo turizma i sporta.

To što Giro starta izvan matične zemlje nije novina: 2018. godine vozio se u Izraelu – ulicama Jeruzalema, Haife i Tel Aviva, godine 2020. u Mađarskoj – ulicama Budimpešte, a ove godine, 108. izdanje, startalo je 9. svibnja u Albaniji, na etapi od Drača do Tirane (160 km).

Slovenac Tadej Pogačar (r.1998.) pobjednik Gira 2024., brani naslov.

Povezane vijesti

• "Istra, lav i orao" u potpuno inovativnom postavu
• U potrazi za nostalgičnom Istrom
• Svakog četvrtka predavanja u Svetim srcima