Geschaft Berlin - Draguć
Od Berlina do Draguća na biciklima: Supružnici Miram i Maj u životnoj i poslovnoj avanturi dugoj 1200 kilometara
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
"Bravo! Geschaft Berlin - Draguć" - transparentom postavljenim iznad prilazne ceste Draguću, dočekali su oduševljeni članovi obitelji supružnike Miriam Waszelewski i Maj Mlakar na kraju njihovog oko 1.200 kilometara dugog puta kojeg su prešli na biciklima. Miriam na svom biciklu Goldie, a Maj na Marinu.
Dnevno su prolazili sedamdesetak kilometara, pokoji dan pauzirali. Startali u Berlinu, prošli Dresden, Passau, Salzburg, Bad Gastein, vozili kroz Alpe do Trsta, Buzeta, s ciljem u Draguću. U slikovitom istarskom naselju na 359 metara nadmorske visine, okruženom netaknutom prirodom, koji je bio česta kulisa za snimanje domaćih i inozemnih filmova i televizijskih serija, pa ga u medijima zovu i "istarskim Hollywoodom".
U mjestu koje u okrilju svojih sakralnih zdanja čuva vrijedno blago, freske, a u okviru europskog projekta prije desetak godina u njemu je otvoren i posjetiteljski centar - Kuća fresaka.
Od Berlina do Draguća putovali su dvadeset i dva dana, preko brda i dolina, visina i nizina, devetnaest su vozili, tri su odmarali, a ovaj je poduhvat tim nevjerojatniji jer riječ je o dvojcu koji nema nikakvog prethodnog biciklističkog iskustva.
Draguć je bio cilj njihovog biciklističkog, ali i životnog putovanja. Na samom trgu u Draguću rodna je kuća Majeve none. U toj je kući obitelj Šestan živjela više od sto godina. I u toj kući žele Miriam i Maj jednim dijelom živjeti i raditi. Plan je uskoro adaptirati je u cjelosti.
Posebna energija
- Važno nam je bilo ne samo doći u Draguć na biciklima, već i simbolično na taj način prijeći put od Berlina do Draguća jer to je naša priča, ovog ljeta počinjemo uređivati kuću u Draguću, povjerili su nam 40-godišnja Miriam i 44-godišnji Maj.
Zajedno su već dvadeset godina i u tom su razdoblju realizirali puno projekata. Uz ostalo, oboje su na njemačkom sveučilištu diplomirali grafički dizajn i u Berlinu imaju uspješan studio za grafički dizajn MOSK. Ništa što ne bi mogli raditi na daljinu i zato su odlučili da Draguć postane jedna od njihove dvije poslovne i životne destinacije. Pola godine bi provodili u Berlinu, a preostali dio u Draguću.
Vjerovatno ih je ohrabrilo i to da se je jedna od dviju Majevih sestara, Veronika Beckers, sa suprugom Talijanom Alessandrom Zecchinatiem, iz Irske, iz Dublina, preselila u Poreč gdje su s prijateljem Claudiom Rossiem iz Italije otvorili Bura Brew, craft pivovaru. U Hrvatskoj, u Istri, osjećaju se jako dobro. Na kraju krajeva, i Majevi roditelji, Alida i Uli Beckers sada su većinom u Rapcu, u Istri, gdje također posjeduju obiteljsku kuću.
- Imao sam trinaest godina kada mi je nona govorila kako je lijepo u Draguću. Povremeno je dolazila u Draguć. Mislio sam si - pa tko bi tu živio. Nakon dvadeset godina u Berlinu, shvatio sam što mi je htjela reći. Sada mi je jasno zbog čega je toliko voljela Draguć - kazao je Mai, a Miriam se nadovezala i rekla kako u Draguću vlada jedna posebna energija.
Osjeća se mir, otvorenost, širina. S glavnog trga na kojem je smještena njihova kuća, pruža se prekrasan na prirodu koja okružuje Draguć, pa i na akumulacijsko jezero Butoniga. Dobar je kontrast velike metropole i jednog malog istarskog naselja. Pola godine provodili bi u Berlinu, a preostali dio u Draguću s obzirom da su grafički dizajneri, te poput digitalnih nomada mogu raditi odakle žele.
Neobične su životne okolnosti ispreplele oko Majevih nonića, roditelja, njegove sestre pa i njega samog. Njegova nona Ema Dragan, djevojačkog prezimena Šestan, rođena je u Draguću, odakle je otišla u Rijeku kod strica i tamo se zaposlila, a kasnije i školovala.
Upoznala je supruga Slovenca koji je u to vrijeme radio u brodogradilištu 3. maj u Rijeci, potom su se preselili u Zagreb gdje je studirao strojarstvo i brodogradnju. Angažirali su ga u rodnom mjestu Krško u tvornici celuloze, odakle se obitelj preselila u Novu Goricu, a kasnije u Ljubljanu i Prag. Nono je u Pragu bio predstavnik Ljubljanske banke, a prije toga jugoslovenske metalurgije željeza i čelika.
Majeva majka Alida Beckers, djevojačkog prezimena Dragan, rođena je u Rijeci, studirala je u Ljubljani i na jazz festivalu u Križankama upoznala je supruga Nijemca. Umirovljena učiteljica kemije i biologije, danas živi u Paderbornu u Njemačkoj, a često je sa suprugom na djedovini u Rapcu.
Suze radosnice
Majeva sestra Veronika Beckers s obitelji se skrasila u Poreču. Studirala je u Berlinu i Rimu, na dvotjednom putovanju u Dublinu upoznala supruga, Talijana, a želja joj je bila vratiti se u Istru.
Odlučili su preseliti se u Istru, prvo u Rabac, a potom u Poreč, gdje su s prijateljem Claudiom 2015. godine otvorili Bura Brew, craft pivovaru, a s proizvodnjom su započeli godinu dana kasnije, kada je san postao stvarnost. San kojeg su dugo vremena slijedili dok su pomno razvijali ideju, analizirali tržište za izradu poslovnoga plana, pronalazili financijska sredstva, birali lokaciju i razvijali recepture. Maj im je dizajnirao i logo i etikete.
- Mogu samo plakati od sreće - odgovorila je Majeva majka Alida Beckers na pitanje što za nju znači da se je kćerka odlučila živjeti u Poreču, a sin se dijelom skrasiti u Draguću. - Nakon očeve smrti moja majka Ema živjela je u Rapcu i dolazila u Draguć. Bila je vizionar, polako je uređivala djedovinu.
Znala je reći kako u toj kući u Draguću vidi jednog umjetnika, možda iz Trsta, koji isto ima korijene u Istri. Bila bi presretna kada bi znala da će njenu viziju ostvariti, niti manje, niti više, nego njen unuk.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
