Pomalo tajanstveni slap, jezero i ponor Butori, krški fenomen sjeverozapadne Istre uz samu cestu koja od Oprtlja vodi prema Marušićima i Bujama, sve je posjećenija destinacija. Iako su jezero i slap najatraktivniji na proljeće i jesen kada je i najviše vode, putnici namjernici pa i slučajni prolaznici, češće nego ranije kod njih zastanu, neovisno o godišnjem dobu.

Odmah uz cestu, Općina Grožnjan postavila je informativnu ploču s pričom o povijesti i povezanosti ponora i pjesničkih susreta. U blizini su drvena klupica, malena kućica, zapravo šumska knjižnica, Aleja pjesnika i stari napušteni mlin.

Kućica-knjižnica (Snimila: Gordana Čalić Šverko)

Čudesan svijet

Slap, jezero i ponor ograđeni su, a na ulazu je oznaka za ponor Butori, Hrvatskih voda Vodnog područja Primorsko-istarskih slivova Mirna - Dragonja, s napomenom da je pristup na vlastitu odgovornost. Uz stazu do podnožja slapa metalni je rukohvat tako da je jednostavno spustiti se. Zanimljiva je to lokacija za posjet tijekom cijele godine.

Katarina Riederer (Snimila: Gordana Čalić Šverko)

Predzadnjeg siječanjskog poslijepodneva, zatekli smo Austrijanku Katarinu Riederer.

- Često dolazimo s gostima naše dvije kuće za odmor, Casa Dante i Casa San Martino, u centru Momjana. Za njih je to čarobno mjesto. Ne očekuju uz samu cestu takav slap i jezero s vodom tirkizne boje, kao neki drugi svijet, naprosto čudesno, prenijela je naša sugovornica komentare svojih gostiju, pretežno Austrijanaca i Nijemaca.

Na informativnoj ploči može se pročitati da se ponor Butori otvara u blizini sela Šterna i Filarija. Ulaz je na 291 metara nadmorske visine, a vertikalna je razlika od ulaza do poznatog dna, završnog sifona, 230 metara što ga čini najdubljim ponorom u ovom dijelu Istre, s ukupnim tlocrtnim razvojem od petstotinjak metara. U taj jedinstveni ponor slijeva se voda Jugovskog potoka. Početak vodotoka je kod zaseoka Škrlini. Prolazi pored sela Butori i kanalizira se do 15 metara duboke vrtače na rubu doline. Ovdje se voda Jugovskog potoka preko slapa slijeva u vrtaču, u deset metara dugo i šest metara široko jezero iz kojeg otječe između odronjenih stijena i ponire 215 metara niže i nestaje u završnom sifonu, prema trasiranju iz 1979. godine, podzemnim putem prema izvoru Bulaž nedaleko od Istarskih Toplica.

Mjesto s kojeg voda pada niz slap (Snimila: Gordana Čalić Šverko)

Iako na prvu zvuči zastrašujuće, ponor je zaštićen i ne predstavlja izravnu opasnost. Većina ljudi niti ne zna za njega, te ponorom smatra samu vrtaču.

- To je jedan od šest ponora na području od Marušići do Šterne i Čepićke vale, ujedno jedan od četiri u koja se može ući, kazao je Alen Hlaj iz Umaga. Dugogodišnji speleolog, koji se speleologijom bavio od svoje sedamnaeste godine, punih trideset godina, sve donedavno, kao bivši član Speleološkog društva Buje, naglasio je da se ponor Butori ranije zvao Martineška jama. U staroj literaturi spominje se upravo pod nazivom Martineška jama, ali i kao ponor Šterna - Filarija.

Ponor je zaštićen

U samom ponoru Alen je bio tri puta s time da je samo jednom bio do zadnjeg jezera. Pretežito se speleolozi kreću po špagi, što znači da ima puno skokova, vertikala, visinskih razlika koje se ne mogu savladati drugačije nego upotrebom speleološke opreme, znači isključivo špagom i tehnikom koja to dozvoljava.

Alen Hlaj speleologijom se bavio punih trideset godina, sve donedavno (Snimila: Gordana Čalić Šverko)

- Zahtjevan je to speleološki objekt, prilikom istraživanja treba dosta opreme ponijeti sa sobom, ekipa mora biti višečlana, a istražuje se u sušnim razdobljima koja su sada puno češća. Recimo dok sam bio mlađi, znali smo čekati dvije, tri godine da bi mogli ući unutra, ali sada se s obzirom da su sušna razdoblja sve duža, događa da se dvije, tri godine za redom može ući. Uvijek se čeka da voda u potoku prestane teći i još neko vrijeme da pojedini kanali u cijelosti postanu prohodni. Zanimljivost je da je odmah na ulazu visinski skok od gotovo 60 metara, speleološki je prelomljen u smislu da špaga nije u jednom potezu do kraja postavljena, već stepenasto, ali je to dosta velika vertikala za ovo područje, jedna od većih. Ima također dosta provlačenja, hodanja po kliskom terenu, kazao je Alen Hlaj.

Prenio je također da se znalo zimi dogoditi da se prvi dio jezera ispod slapa, kao i sam slap, zalede. Sjeća se da su se jednom zgodom stariji speleolozi penjali po ledu, alpinističkom tehnikom. Kao u Alpama.

Povezane vijesti

• Galilejsko more, najveće slatkovodno jezero u izraelskoj pokrajini Galileja JEZERO PO KOJEM JE HODAO ISUS, A RIBARE UČINIO RIBARIMA LJUDI
• 50.000 godina staro jezero u Indiji postalo ružičasto
• Klizači iz Sarajeva Blidinjsko jezero pretvorili u klizalište