Brojne su novogodišnje želje čije potencijalno ostvarenje svakom čovjeku predstavljaju predložak za sreću. Svašta čovjeku padne na pamet jer su želje, kao i ljudska mašta i snovi, skup dobrih okolnosti koje izmamljuju osmijeh. Ako pitate mamu Patriciu i njezinog supruga Ivana Guganovića, njihov svijet želja nešto je drugačiji i ima vrlo jasan cilj - omogućiti Mihaelu da stane na svoje noge. Za ispunjenje te želje oni imaju sačuvan osmijeh.

Nada postoji

Mihael je 14-godišnji dječak iz Premanture. Učenik je sedmog razreda pulske Škole za odgoj i obrazovanje. Rođen je kao "palčić" s 23 tjedna gestacijske dobi. Takvo prerano rođenje povlači sa sobom razne posljedice i dijagnoze od kojih su samo neke: paralysis cerebralis, pedes equini, diparesis spastica, usporen govorni razvoj i još mnoge druge. Ukratko, Mihael je dijete s posebnim potrebama. Njegova mama samih se početaka prisjeća s blagim osmijehom na licu, koji krije njezine suze, jer je Mihael cijelog svog kratkog života borac. Međutim, teški trenuci koje je prošao od svojih najranijih dana nisu ga pokolebali da i nas dočeka širokog osmijeha i s pokojom šalom koju svako toliko šeretski dobaci.

Stroj zbog kojeg žele otići u polikliniku je robot koji za njega radi 90 posto te ga automatski uči pokretu (Privatna arhiva)

- Puno toga smo već prošli, ali nikad s potpunim postotkom uspješnosti, jer nije postojao kontinuitet. Dosta se čeka, tako da sve ide jako sporo, govori na početku njegova majka Patricia. Procjena Mihaelova stanja na koju su u Zagreb otišli po preporuci, bila je ono što su željeli i čuti: Mihael je dječak s kojim se može nešto postići. Naime, tamo su prepoznali njegov potencijal i dali ovom paru nadu koja im je nasušno potrebna.

Mihaelu je za njegovo stanje sada dana šansa i to je najvažniji razlog zašto su se prvi put kroz izazove s kojima se nose, mama Patricia i njezin suprug Ivan, odlučili pokrenuti humanitarnu akciju. Naime, rješenje za njegovo stanje nudi neurorehabilitacija te ostale prijeko potrebne fizikalne i logopedske terapije u Poliklinici Glavić u Zagrebu, što im je i potvrđeno.

Vrtoglava cifra

Nažalost, ova vrsta liječenja je isključivo dostupna preko privatnog sektora te istu nije moguće financirati preko javnog zdravstvenog sustava. Sada, kada su nadomak cilja da Mihael dobije šansu da pokaže što može i da može bolje, ispriječilo se ono što se i inače ispriječi kod ovakvih slučajeva - vrtoglavi iznos koji si oni sami ne mogu priuštiti. Tromjesečna terapija za Mihaela, s njemu prijeko potrebnim terapijama i neurorehabilitacijom, iznosi 20.000 eura, bez troškova života i smještaja u drugom gradu.

(Snimila: Jelena Milović)

- To je za početak, jer nema jamstva da će jedan odlazak na terapiju biti dovoljan, te da nećemo morati odraditi još koji ciklus, veli mama. Ali, od nekuda moraju početi i za ovaj par više nema nazad.

- Ako bude onako kako su nam nakon testiranja rekli, odgovorno tvrdim da bi Mihaelu nakon terapija u svemu trebalo biti bolje. Išli smo da se ustanovi njegovo stanje, a nakon preliminarne procjene, on je prepoznat kao kandidat na kojem oni mogu ispraviti postojeće stanje, pojasnio je Guganović. Nakon tog tračka nade, dugo su, veli nam ovaj par, od sreće plakali. Cifra ih je, naravno, šokirala.

- Postoji u životu period kad se čovjek s nečime miri i onda kad moraš birati između toga da se nešto treba platiti i da postoji način da se djetetu pomogne, onda sam ja sretan što postoji način, a ovaj dio s plaćanjem ćemo rješavati kako znamo i umijemo, potpuno uvjeren u pozitivan ishod komentira on. Jer, kao što i sam primjećuje, uvijek postoji i druga varijanta u kojoj ne postoji nikakav način.

Strpljivo dijete

A kad vidite Mihaela i njegov zarazan osmijeh, ništa se za njega ne čini nemogućim. Kao i svaki drugi tipičan dečko njegovih godina, nije baš lud od ljubavi prema školi. Međutim, ide mu poprilično dobro. Najveći izazov po pitanju svladavanja školskih obaveza je njegovo teže verbalno izražavanje. Ali, uvjerili smo se to i sami, Mihael dobro razumije što mu se govori, a s njime nije nimalo dosadno.

- Ja, naravno, nisam objektivna. On je moj genijalac koji me jako nasmijava. Ima smisla za humor i razmažen je, uz smijeh i karakterističan izraz lica neupitne ljubavi prema sinu govori njegova mama. Mihael se ne žali na bolove iako ga oni prate, ali nema običaj da time skreće pažnju na sebe. Hrabro trpi sve što nosi sa sobom kroz život. Bilo je u prošlosti i vrlo bolnih momenata, ali o tome ovaj par teško govori. "U bolnici nas već svi znaju", veli mama Patricia osvrćući se na gorku realnost s kojom se cijeli Mihaelov život nose.

- Ipak smo sretni gdje smo danas, a šansa da jedno sutra bude samostalan dečko, koji može o sebi brinuti, čini nas još sretnijim, nadovezuje se njen suprug. Prilika je to koju nikako ne žele propustiti. Tri mjeseca koje Mihael treba provesti u ovoj poliklinici kroz terapiju, ekvivalent su razine terapija preko redovnog zdravstvenog sustava od dvije i pol godine. "To ima svoju cijenu", konstatiraju oni, svjesni da je redovnim putem to gotovo nemoguće. Već ovaj jedan ciklus pokazat će rezultate, ali ne isključuje se potreba još nekog narednog.

- Imati logopeda, fizikalnu i radnu terapiju svaki dan, neusporedivo je vremenu kroz zdravstveni sustav. Međutim, problem sporosti nije sam po sebi problem, koliko komplikacije koje iz toga proizlaze. Mihael je nakon jedne operacije dobio nekrozu tkiva, koja se pokazala većim problem u postoperativnom tijeku, nego sam oporavak od operacije, pojašnjavaju oni.

Mihael nikad ne odustaje (Privatna arhiva)

Vrijeme istječe

Godinu dana Mihael je, saznajemo, zbog toga ležao, što ih je jako unazadilo. Njegovi su zglobovi sad, opisuje ovaj par, kao želatina. Kad hoda, noge mu, jednostavno, bježe. Cjelokupno ovo stanje tjera ih na akciju i svakom se pomaku od srca raduju.

- Tamo se bave neurorehabilitacijom, što Mihaelu upravo i treba. Njegov mozak ne zna hodati na petama, a i centar za ravnotežu mu je uspostavljen za hod na prstima. Stroj zbog kojeg želimo otići u polikliniku je robot koji za njega 90 posto radi te ga automatski uči pokretu, opisuju nam pokazujući video u kojem Mihael hoda pomoću robota. Mihaelovo stanje zahtjeva da se reagira čim prije, ali tu su i rokovi kroz koji se pokrenula humanitarna akcija.

- Akcija zakonski može trajati 90 dana, a nakon toga postoji period u kojem se taj novac mora utrošiti, pojašnjavaju.

- Hoću s njime otići u šetnju i na nogomet, a ne da ga vozim u invalidskim kolicima i da mu je svakodnevica pokoji prohodani metar, veli Guganović.

A cijelu je priču zaključio sam Mihael. "Volio bih auto", otkriva on svoje želje i šali se kako bi "vozio kao luđak", a na te se riječi njegovi ukućani, navikli na takve šale, smiju na sav glas. Otkrio nam je i da trenutno nema simpatiju, ali ono što Mihaelu zasigurno ne nedostaje jest kuća puna ljubavi i podrške. Dajmo mu je i mi.

"Zajedno za Mihaela"

S obzirom na to da roditelji nisu u mogućnosti osigurati sredstva za terapiju redovnim putem, apeliraju za pomoć svim ljudima dobre volje i velikog srca, ukoliko su u mogućnosti, da po želji i mogućnostima doniraju humanitarnoj akciji »Zajedno za Mihaela« na broj žiro računa: ADDIKO BANK HR5625000093108341645, te da na taj način pomognemo Mihaelu da hoda. Za dodatne informacije može se javiti direktno nositelju humanitarne akcije Ivanu Guganoviću na broj mobitela 0989631577 ili putem maila: [email protected]. Humanitarna akcija »Zajedno za Mihaela« prikupljanja sredstava za Mihaelovu rehabilitaciju odvija se od 6. prosinca 2023. godine do 5. ožujka 2024. godine.

Povezane vijesti

• Virtualno trčanje i hodanje za pomoć hrabrom dječaku Mihaelu iz Premanture
• Hrvatska dvije godine kasni za Slovenijom u terapijama za multipli mijelom
• Kampanja HUPT-a "Čuda nisu terapija" upozorava na neprovjerene ponude i terapije