Istarski dani svestranog Primorca najplodniji, najbogatiji i najvrjedniji
Andre Lušičić, ilustrator i novinar ratnih brojeva Glasa Istre, glumac, scenarist i redatelj, stigao je na Poluotok potkraj 1943. godine
Štamparija Pobjeda 1944., slijeva: Miroslav Dukić, Andre (Andro) Lušičić, Josip Sloković - Branko, Vlatko Cetina i Vitomir Jardas
Potkraj 1943., kada je u Otočcu s grupom slikara radio na ilustriranju partizanskog tiska Hrvatske, Andre Lušičić s oduševljenjem je prihvatio odlazak u Istru. Mada čakavac iz Hrvatskog primorja, već navikao na tvrd i opor lički govor, pitao se kako će ti meki Istrani voditi tvrdi, okrutni rat.
Iz Pule poviše izvora Rečine
Zbog teških uvjeta života i rada na Planiku, bio je sa Zvanom Črnjom upućen u središnju Istru. U maloj »fumadi«, pokraj sela Kranjčići, Zvane je zasnovao Propodjel Odbora Pula. Već prvog dana postojanja male štamparije učestale su nevolje s Nijemcima. Svakoga dana dojavljivani su »rastrelamenti«. Bilo je teško pod stalnim pritiskom smišljati tekstove, prekucavati ih na matrice, pa umnožavati na ciklostilu. Rad je bio pogibeljan pa su se preselili poviše izvora Rečine, šumovito područje zvano Čvije.
Jedna je štamparija Prop-odjela Oblasnog NOO za Istru nazvana Sloboda, druga Pobjeda. Andre je s ostalim slikarima, ilustratorima i piscima stvarao u Pobjedi. Ti uglavnom mladi ljudi na nekih dvadesetak četvornih metara proizvodili su brojne stranice mnogih naslova u hrvatskoj i talijanskoj varijanti. Iz tog podruma izlazili su »Glas Istre«, »Il nostro giornale«, »La donna istriana« i njezina sestra »Istranka«, a za njima »Jedinstvo mladih« i brat mu »Noi giovanni«, te niz brošura, letaka, plakata, karikatura… čitava rijeka pisane i oslikane riječi koja je plavila Istru.
Kroz novinarstvo u kazalište i film
Onda je uz ostale tiskovine počela priprema za tiskanje Početnice i Čitanke. Danjuša Švalba bila autorica sadržaja Početnice, Andre je bio određen za likovnu obradu. »Prilikom samog tiska morao sam dvadesetak puta sve stranice iznova crtati na nove matrice, jer su se nakon stotinjak otisaka matrice redovito raspadale. Naklada je dosegnula tada neshvatljivu visinu od 2.000 primjeraka, uredno uvezenih u knjige i pripremljene za škole«, rekao je svojevremeno Andre Lušičić.
Početnica ima dva dijela: do tridesete stranice obrađena su tiskana i pisana slova, a od tridesete do četrdeset pete tiskani su tekstovi za vježbe u čitanju - čitanka. Tako je istarski narod nakon 24 godine zabrane hrvatskog jezika od talijanskog okupatora ostvario mogućnost da mu djeca uče čitati i pisati na svojem materinjem jeziku.
Rad na istarskom tisku nastavljen je u Gorskom kotaru, u selu Zalesini, nedaleko od Skrada. Tu je s reportažama počeo svoj novinarski rad. Tu su štampane njegove dvije novele, prvi njegovi novinarski uradci, koje su mu, kako je sam rekao, otvorile put u literarna i filmska prostranstva. Tu je napisao prve kazališne igrokaze i počeo se baviti kazalištem. Ustvrdio je jednom zgodom: »Čini mi se da su oni davni puti istarski, uz svu nevolju i jad, bili u mnogočemu najplodniji, najbogatiji. I najvredniji«.
Sudjelovao u prvom TV prijenosu 1956.
Andro Lušičić, novinar, slikar, ilustrator, karikaturist, scenarist, glumac, filmski redatelj, rođen je 22. veljače 1924. godine u selu Kamenjak (Rupe) kod Grižana iznad Crikvenice. Osnovnu školu polazio je u Grižane, a u Zagrebu III. Zagrebačku gimnaziju. Završio je filmsku školu pri Jadran filmu - režiju i glumu. Od 1945. urednik je Pionira, glavni urednik Omladinskog borca, karikaturist u raznim listovima. U Jadran filmu bio je asistent režije, a u Duga filmu scenarist i režiser. Nositelj je Spomenice 41. i Spomenice Domovinskog rata.
Za svoju kazališnu kuću Gavellu izradio je plakat prigodom svečanog otvaranja 1954. Glumio je u više filmova, konscenarist je u filmu Dušana Vukotića »Sedmi kontinent«, našeg jedinog oskarovca. Napisao je nekoliko radio-drama i veći broj tekstova zabavnog značaja za radio. S Mićom Tadićem sudjelovao je u prvom TV prijenosu u tadašnjoj Jugoslaviji, otvorenju Zagrebačkog velesajma 1956.
Preminuo je 20. rujna 1998. godine u Zagrebu, pokopan je u Grižanama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
