"Danas porinuće platforme Labin" jedan je od niza naslova na naslovnici dvobroja Glasa Istre od 27. i 28. svibnja 1983. godine ispod kojeg čitamo da je "u Brodograđevnoj industriji Uljanik položena kobilica za prvi kaspijski "parom", specijalizirani brod za prijevoz željezničkih vagona, automobila i putnika.

Pulski će brodograditelji sovjetskom naručiocu Sudo-importu iz Moskve isporučiti osam takvih plovnih jedinica, koje će, uz 28 željezničkih vagona, moći prevesti još 48 automobila i oko 200 putnika… Očekuje se da će prvi "parom" biti isporučen potkraj iduće godine. Sutra će (28. svibnja op. n.) s navoza pulskog Uljanika biti obavljeno porinuće prve domaće platforme za bušenje i istraživanje podmorja "Labin" koju zajednički grade 4 naša najveća brodogradilišta".

Platforma Labin

Već sutradan u Glasu Istre, iz teksta na naslovnici, vidi se da je riječ o brodogradilištima u Rijeci, Puli i Splitu koji su "prvu jugoslavensku samopodizno poduprtu platformu izgradili za zagrebačku INU-Naftaplin".

"Velika svečanost pulskih brodograditelja (i ne samo njih) bila je veliki skup brodogradnje i energetičara u nas. Ovom prilikom je istaknuto da platforma predstavlja sigurno isplativu investiciju jer je platforma "Zagreb I" već otkrila slojeve s naftom u Jadranu (gdje je izbušena jedna od najdubljih bušotina na svijetu - 7.305 metara)…

U novu platformu bit će ugrađeno 62 posto domaćih materijala što je značajan stabilizacijski faktor. Platforma će biti dovršena u prvom tromjesečju iduće godine. Tada će na njoj raditi i živjeti 75 osoba…"

No vratimo se naslovnici od današnjeg dana prije 40 godina. Iz teksta pod naslovom "Japan: 102 žrtve potresa" doznajemo da su spasilačke ekipe nastavile s potragom za preživjelima u potresu. Opširnije je o potresu izvijestio Tanjugov dopisnik Žarko Modrić na posljednjoj, 24. stranici Glasa.

Potres i cunami

"Strašni udar, koji je na Richterovoj ljestvici zabilježio 7,7 stupnjeva, nije u Japanu nanio mnogo štete i žrtava. Ali, dok su se ljudi oporavljali od udarca i čekali nove koji često slijede, u mnogobrojnim seizmološkim stanicama vodila se presudna bitka za sekunde. Treba što prije ustanoviti epicentar i karakteristike potresa da bi se moglo procijeniti da li će doći do cunamija, kako će biti snažan i u kojem će pravcu udariti.

Cunami, jedna od rijetkih japanskih riječi koje su ušle u sve svjetske jezike, divovski je val koji nastaje na oceanu prilikom snažnih potresa, pojašnjava Tanjugov dopisnik pa nešto dalje nastavlja: "Ovoga puta cunami je pobijedio. Samo 17 minuta bilo je potrebno seizmolozima da točno predvide snagu i pravac cunamija, ali kada je cjelokupna moćna japanska informaciona mreža, od radija i TV do sistema informiranja policije i vatrogasaca izdala prvo upozorenje vodeni bedem je već zadavao prve udarce.

A oni su bili strašni… Sudar zemlje i vode mrvi sve pred sobom: kuće, ceste, željezničke pruge, tvornice, naftovode. Cijeli razred osnovne škole iz Akite koji je bio na izletu uz obalu val je odnio u ocean. Spasioci su izvukli 32 preplašena osnovca i 8 njihovih mrtvih drugova, izvještava kolega Modrić.

Na četvrtoj stranici Glasa Istre, novinar Just Ivetac u svom tjednom raportu iz Trsta izvijestio je da je ondje konačno izabran gradonačelnik - inž. Deo Rossi, predstavnik Liste za Trst koji je dotad bio referent za urbanizam u općinskoj upravi.

Ruža Maršal Tito

Uz taj tekst objavljena je reportaža Miroslava Sinčića iz cvjetnjaka na brijunskom otočju pod naslovom "Bijele ruže crveno obrubljene" iz kojeg doznajemo i da na Brionima raste oko 200 bijelih, crveno obrubljenih ruža naziva "Maršal Tito". Iz teksta je vidljivo da su povod za reportažu bili Titov rođendan i Dan uprave otočja Brioni.

"Na Brionskom je otočju dan protekao u znaku cvijeća i zelenila, i u znaku radosti zbog Nagrade grada Pule, koja je ove godine dodijeljena Upravi otočja, a u povodu 35. obljetnice njena osnutka i uspješnog rada." Tako je pisalo prije 40 godina, a ove godine Brijunsko otočje slavi 75 godina postojanja u ovom obliku, ali bez Tita i tek ponekad s nekim od visokih državnih dužnosnika u rezidencijalnim dijelovima otočja.

Na susjednoj, petoj, stranici, iako svjesni da listamo 40 godina stare novine, kao da smo bliži današnjim vremenima… "Lijek (ni)je obična roba" naslov je teksta u kojem se analiziraju razlozi (i danas često aktualne) nestašice lijekova i to upravo onih koji život znače.

"Nestašica lijekova ljudima najteže pada, jer je često lijek pitanje života i smrti, a farmaceutska industrija kao da tako ne misli". Iz članka je jasno da su i prije četiri desetljeća dominirale uvozne supstance i licence. No zanimljivo je kako je područje Hrvatskog primorja i Gorskog kotara unatoč nestašici bilo ipak dobro opskrbljeno lijekovima. Na tom je području Ljekarna Jadran" imala svoje ljekarne.

"U svrhu ublažavanja deficitarnosti lijekova u Galenskom laboratoriju Ljekarne "Jadran" izrađuju se određeni pripravci, masti, supozitoriji, sirupi i drugo koji su u određenim primjerima bili korisna supstitucija…. Uz dosad poduzete mjere za stvaranje neophodnih rezervi lijekova u turističkoj sezoni, očekuje se normalniji rad primarne zdravstvene zaštite." Sudeći po toj, završnoj konstatacije novinara Pinduliča, rekli bismo da nakon četiri desetljeća ni u ovom segmentu nije bilo promjena.

Hej, tata, hej, mama

No jednu bitnu promjenu primjećuje naš cijenjeni kolega Nikola Trgovčić koji u kolumni Neobavezna čavrljanja objavljuje tekst Hej, tata, hej, mama… Riječ je o odnosima djece i roditelja.

"Jeste li možda primijetili da vam tata ili mama, tast ili punica više vole vašu djecu, svoje unučiće nego vas? Nije ni čudo, jer ti mali dječji pikavci još su neiskvareni, vole svoje noniće i nonice iskreno, kako to samo djeca znaju.

A čim odrasteš počneš juriti za novcem, karijerom, foteljom-ode ta ljubav do vraga. Jedva čekaš da starci odapnu pa ti ostave ono zemlje, da posiječeš trsove i masline, pa da sagradiš vikendicu, kako bi u njoj primao svoje gradsko "deluxe" društvance.

Pljucka se živo nama za naše starce. Odgojili su nas, školovali, od svojih usta zbog nas otkidali, ali tko ih sada šiša. Ne morate meni vjerovati. Mnogo bolju "štoriju" čuti ćete od staraca u nekom domu umirovljenika. Možda sličnu onoj koju sam ja čuo od jedne nonice u staračkom domu. Kada su joj rekli da joj je nakon 25 godina konačno došla kćerka u posjet, starica je rekla: " Kakva kćerka? Pa ja nemam kćerku…"

Povezane vijesti

• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Brod s gostima talijanskog kreatora Ottavija Missonija nasukao se na Malom Brijunu
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Pijavica poharala Vrsar, a Klub istarskih studenata u Zagrebu slavi 75. rođendan
• VREMEPLOV GLASA ISTRE : Za vrijeme Festivala dežurni restorani u Puli rade do 2 iza ponoći